bh fantasy

Anto Zirdum: ZLOMISLI

antozirdum ♦ 8. April 2012. ♦ Napiši komentar

KONTAKT I KOMUNIKACIJA

Površinu Mizara bilo je teško opisati kao lijepu jer nije bilo ni trave, ni šume, ni potočića što žubori, ni ptica što cvrkuću. Nije to bila ni pustinja. Bila je to zlatasto-srebrnasta površina od neke na prvi pogled plemenite tvari. Čvrste i dosta blještave.
Mizarci su shvatili da nam je potrebno mjesto za spuštanje i pripremili su ga. Pitanje je kako su uspjeli kad u blizini nije bilo ni traga od bilo kakvih strojeva, prilaznih putova i sličnog što bi se moglo očekivati za vidjeti bar iz perspektive predodžbi jednog Zemljanina.
Kad su se vrata otvorila prvo je izašla straža koja je napravila špalir. Potom je izašao Admiral i dvanaest znanstvenika. Među njima je bio i najpoznatiji zemaljski telepat medijator Yo, koji je prvi i uhvatio nekakvu poruku koja se ponavljala, a na temelju koje su komunikolozi i zaključili kako se radi o poruci drugim vrstama u svemiru.
Lorena i ja stali bili smo na brodu s ostatkom posade i motrili što se događa.
Naspram naše delegacije stajali su Mizarci. U sredini je bio Veliki mag, duplo veća figura od ostalih dvanaest koji su stajali malo iza njega, a svaka od tih dvanaest figura bila je veća od nas Zemljana. Stajali su mirno kao kipovi. Na tridesetak metara od njih Admiral je stao. Do njega je bio Yo a ostali malo otraga. Nekoliko minuta ništa se nije događalo a onda smo čuli Yoov glas kako prenosi primljenu poruku.
- Mizarci nam žele dobrodošlicu i izražavaju radost što nisu sami u svemiru. Drago im je što se susreću s razumnom vrstom koja je toliko napredna da je uspjela putovati među zvijezdama.
- Naš brod nalazi se u misiji istraživanja svemira upravo s nadom da će pronaći bilo kakav oblik života. Već deset godina krstarimo svemirom i posebno smo sretni što smo pronašli razumna bića u svemiru – odgovori Admiral Tang.
Yo je prenio poruku a onda je počelo upoznavanje i predstavljanje. Admiral je predstavio svoje znanstvenike, a Veliki mag svoje učitelje. Bili su to učitelji koji su mlade Mizarce učili kako da svladaju jednu od dvanaest zlih misli.
«To je nešto kao dvanaest božjih zapovjedi za Mizarce» – komentirala je Lorena bez glasa, ali ja sam sasvim jasno uhvatio njezinu poruku, jer se među nama razvila telepatska komunikacija, o kojoj nikome nismo ništa rekli.
«Slutim da su te zapovjedi strukturirane tako da upravljaju i samim životom a ne samo društvenim moralom, kako bi to mi Zemljani rekli» odgovorim joj na isti način.
Kada je završeno predstavljanje Veliki mag je objasnio You princip komunikacije s Mizarcima u kojemu je prvo pravilo bilo identifikacija. Misli se mogu slati i primati samo od osobe koju ste u stanju identificirati. Pokušao mu je objasniti i činjenicu da jedino On poznaje tajnu komuniciranja s neusmjerenim mislima, odnosno da može čitati misli, dok to drugi učitelji to ne mogu.
Yo je bio malo zbunjen, ali odmah je naslutio otkuda mnoštvo tegoba koje je imao tijekom šestomjesečnog puta od trenutka kada je uhvatio prvu poruku i počeo izravno komunicirati s vanzemaljcima. No, nije mu bilo jasno s kim je on zapravo komunicirao. Taman je htio pitati Velikog maga o tome kad uhvati slijedeću poruku:”Zemljanine Yo, učitelj 2223081 je jučer stupio u komunikaciju s članovima vaše posade. To su Zemljanin Marc i Zemljanin Lorena. Zašto oni ne izađu da bi se komunikacija proširila?”
Preopterećeni Yo se trenutak zbuni, a onda osjeti ono olakšanje svakog prevoditelja koji prevodi za više osoba kada se pojavi netko tko će mu olakšati posao. Odmah je Admirala izvijestio o tome, a ovaj samo što nije pobjesnio, ali mu situacija nije dozvoljavala nikakve ispade. Pozvali su nas da izađemo.
Od tada je komunikacija postala dinamičnija, jer se odvijala na “tri kanala”. Yo je ostao za komunikaciju s Velikim Magom, kako smo ga mi nazivali, a Lorena i ja posredovali smo između učitelja i naših znanstvenika. Trećeg dana upoznavanja dvije vrste u svemiru, doktorica Cooper, Lorenina pretpostavljena, uspjela je također telepatski komunicirati s Mizarcima tako da smo dobili još jedan medijatorski kanal.
Mizarski dan trajao je nešto duže nego zemaljski, ali mi smo se adaptirali na novo radno vrijeme bez većih poteškoća. Uvečer bi se Mizarci povlačili s kozmodroma, a mi smo ulazili u brod. Oko broda je bila straža. Četvrtog dana dogovoreno je da Mizarci posjete brod a Zemljani da potom krenu u obilazak planeta. U jednom trenutku dr. Cooper, Lorena i ja ostali smo sami i ona nas iznenadi svojim zapažanje.
- Jeste li primijetili da su Mizarci više prilagodili svoj lik ljudskom. U odnosu na prvi dan danas izgledaju više antropomorfno. Ekstremiteti su im duži. Ne bi me iznenadilo da sutra imaju šake s prstima,- reče ona više za sebe impresionirana svojim zapažanjem koje su zapravo i drugi primijetili.
- Prava je sreća da uče brže od nas, inače bi ovo upoznavanje trajalo mnogo duže, jer mi sporije usvajamo njihove termine nego oni naše – zaključi Lorena jer su svi tih dana bili puni zaključaka.
- To za nas baš i nije neka sreća – reče ona i ode na odmor.
Posjet brodu bilo je zanimljiv i za jedne i za druge. Tu nam je postalo jasno da Mizarcima nije potrebna tehnologija za putovanje jer su svoje izdržljivo tijelo mogli stavljati u veću ili manju brzinu, ovisno od potrebe. Saznali smo da je svaka misao o izgradnji sredstava za putovanje kroz prostor i vrijeme bila zla misao – grijeh. Nešto što je protivno opstanku vrste. Od svih sredstava za rad na Mizaru postoje samo neki uređaji za gradnju staništa. Kako ih još nismo vidjeli nismo mogli imati predodžbu o njima, ali saznali smo da postoje. Kad smo došli do pogonskog dijela broda i pojma energije Mizarci su se malo uskomešali. Stali su i nisu htjeli dalje ići. Već smo znali da oni razumiju pojam energije i da on za njih ima posebno značenje, ali nismo shvatili što im je tu nejasno. Onda smo dobili objašnjenje da svaka misao o korištenju vještačkih izvora energije na Mizaru je zla misao. Oni su koristili energiju svoga sunca i svoga tla i kod njih je postojala apsolutna harmonija s tom energijom. Svaki Mizarac koji bi pomislio da skuplja energiju ili je vještački proizvodi činio je težak grijeh koji ga je vodio u smrt. Učitelji su se savjetovali s Velikim magom kako da ne misle o vještačkoj energiji da ne bi dovodili svoj život u opasnost. Zaključili su da s ovim nalazom ne trebaju upoznavati ostale Mizarce i podsticati ih na grešne misli, tj. izlagati ih mogućnosti da griješe i da dođe do iznenadnog povećanja broja umiranja i pojave prevelikog broja učenika, jer svako umiranje značilo je novo rođenje.
Poslije ovoga napustili smo brod s malo čudnim dojmom, ali sve je nastavljeno po planu. Podijelili smo se u četiri skupine i krenuli na prvu ekskurziju. Moju grupu vodio je učitelj 2223081 koji je bio specijalist. ekspert, za obuku protiv zlih misli o izgradnji štetnih tehnologija. U mojoj skupini su bili dr. Ferstner biolog, akademik Gable poznati stručnjak za fiziku nebeskih tijela, dr. Mej Ling geolog i nekoliko vojnika u pratnji. Naš voditelj kretao se kao po nekom planu iako nismo mogli uočiti nešto što bi se u pravom smislu moglo nazvati put. Tek blaga naznaka nekakve staze na kojoj su se mogla mimoići dva pješaka. Uz put smo sretali Mizarce naše veličine pa i manje. Oni nisu bili toliko antropomorfni kao Veliki mag i njegovi učitelji. Već je bilo uobičajeno da se pozdravljamo blagim naklonom. Taj običaj Mizarci su prihvatili od Zemljana već drugog dana razgovora. Zemljani su prihvatili da prilikom naklona u sebi izgovore odnosno zamisle svoje ime. To su bili preduvjeti za komunikaciju s onim Zemljanima koji su mogli telepatski komunicirati. Nije bilo teorije da bi Mizarci mogli govoriti jer ma koliko se mogli funkcionalno transformirati nisu imali adekvatnog organa za govor.
Kad smo malo odmakli od broda i navikli se na okoliš počeli smo uočavati nekakve špilje koje su imale pravilan otvor. “Što je ono?” upitao sam učitelja 2223081. “To su naša staništa, mjesta gdje spavamo, gdje umiremo i rađamo se” odgovori on. “Jesu li prirodna ili vještački napravljena?” upitah jer je to bilo svrhovito. “Veoma davno su napravljena ta staništa, prije četvrte nove ere. Samo iznimno pravimo nova, kada se ova zaruše i kada se ležište iscrpi,” objasni on.
- Pogledajte donji dio njegovog omota, njegove tabane – reče dr. Ferstner akademiku.
- Vidite li te izbočine koje na gornjem dijelu kože tijela nemaju. Ne čini li vam se da je tu koža deblja što i priliči tabanima. Nije to ništa neobično, ali obratite pozornost na te male pipke.
- Uočio sam ih kolega, ali još razmišljam koja im je funkcija. Prilikom hoda uočio sam momente kada hod prelazi u gmizanje a na kosim površinama pipci pomažu prianjanju za tlo – odgovori akademik.
- Mislim da im to nije primarna funkcija. Da mi je samo detaljnije promotriti te pipke – reče dr. Ferstner.
- To sada prelazi granice pristojnosti. Bilo bi to isto kao kad bi gospodin učitelj tražio od vas da se skinete gol – odgovori akademik malo šaljivo.
Čuo sam razgovor, ali svoju pažnju koncentrirao sam na učitelja. “Može li se pogledati jedno stanište?” upitah ga.
“Nije uobičajeno. Mizarci ne poznaju pojam posjeta.”
“Možemo li proći bliže pored otvora jednog staništa?” Nisam odustajao.
Učitelj je popustio. Susret s novom razumnom vrstom i zahtjevi upoznavanja nisu se kosili s kodeksom o zlim mislima, a običaji vrsta se nisu mogli automatski uskladiti. Stoga je promijenio smjer kretanja Kada smo prošli pored jednog otvora zagledajući se u njegovu nutrinu što smo više mogli, znanstvenici su nastavili svoj razgovor o onome što su vidjeli.
- Ležaj u kojem leže više je gnijezdo nego ležaj. Meni se čini da oni noću crpe minerale iz tla i zato im služe oni pipci – uključi se u razgovor dr. Mej Ling.
- Složio bih se s vama koleginice. Noću se hrane a kad sunce izađe crpe njegovu energiju koja potpomaže unutarnji metabolizam. No, pitanje je gdje im izlaze otpadne tvari? – upita akademik.
- Možda ga i nema ako uzimaju minerala samo onoliko koliko je potrebno za aktivnost i rast organizma – zaključi dr. Ferstner.
- No, meni je čudno da se njihova protoplazma razvija samo od minerala u tlu. Očito je da ova bića rastu. Njihovi biofori moraju imati hranu. Gdje su tu bjelančevine i masti? Nešto tu nije suglasno našem poimanju organizma visokorazvijene vrste – nastavi on svoje razmišljanje naglas.
- Očito je da se radi o sasvim drugačijoj strukturi organizma. Zaključci dr. Cooper izgledaju točni. Ovaj organizam ima tri osnovna sastojka. Mozak koji zauzima više od polovine tijela, omotač i najvjerojatnije spolne žlijezde koje se nalaze negdje ispod mozga. Omotač je tvrd i gibak. Koliko sam ja mogla zaključiti ova bića nemaju kostiju, ali zato moraju imati dobar živčani sustav. Tijelo kao da im se pretvorilo u dodatak misaonog aparata – konstatirala je dr. Mej Ling, iako ni sama još nije vjerovala u to.
Kao komunikolog nisam bio opterećen nekim od egzaktnih znanstvenih problema i samo sam posredovao u komunikaciji.
Dr Mej Ling zanimalo je kako se Mizarci razmnožavaju. Kad sam učitelju prenio pitanje on ga nije razumio. Onda sam ga ja pojasnio. Pitao sam kako se rađaju. On je odgovorio da su umiranje i rađanje uzročno-posljedično vezani. Iz tijela koje umire rađa se novo tijelo. Ferstnera je interesiralo kako se začinje novi život. Učitelj 2223081 teško je shvaćao pitanja, ali poslije mojih pojednostavljenja odgovarao je. Novi život ne postoji, već novo tijelo koje započinje novi život kad prestaje život starog tijela. U samom tijelu nalaze se dvije ćelije koje su kod svakog iste neovisno od veličine i starosti. Kad netko pređe kvotu dozvoljenog broja zlih misli ostaje uspavan. Ako spava više nego što je uobičajeno ćelije se uznemire i u toj uznemirenosti dolazi do oplodnje koja daje život nove jedinke koja je genetski potpuno identična staroj. Novo tijelo raste a staro se smanjuje sve do trenutka kada novo tijelo ne stekne vlastiti omotač koji je tanji i gipkiji od omotača starog tijela. Tada iscrpljeni omotač starog tijela puca. Novo tijelo izlazi na svijet. Novo tijelo leži na omotaču dok ga ne apsorbira a potom izlazi iz staništa. Tu ga učitelji uzimaju i vode u vrtić hrama mudrosti Velikog maga gdje se vrši obuka o načinu izbjegavanja zlih misli.
- Broj Mizaraca je konstantan. U pravu je bio jedan stari pisac, koliko se sjećam zvao se Artur Klark. Da bi se postigla besmrtnost mora se kontrolirati rađanje – reče samozadovoljno akademik.
Znanstvenici su se zanijeli u raspravu i više nisu tražili od mene da prenosim njihova pitanja. Ostao sam malo nasamo s učiteljem 2223081 i iskoristio prigodu da ga pitam nešto o postanku Mizaraca. Ljudska svijest determinirana je pojmovima početka i svršetka. Istini za volju ljudi ljudska svijest operira s pojmovima beskonačnog i bezvremenog, ali i najapstraktniji pojam boga služi ljudima da bi konačno objasnili beskonačno.
“O tome pravu istinu zna jedino Veliki mag. Ono što mi učitelji znamo jeste da su Mizarci živjeli više milijuna godina u staroj eri i da ih je njihov način života vodio u propast i nestanak. Bilo je nekoliko katastrofa za ovu vrstu, a poslije posljednje velike katastrofe pojavio se mudrac koji je pronašao formulu za besmrtnost, odnosno uzročno-posljedičnu povezanost dužine života i zlih misli. Kad je pronašao tu formulu živio je dugo a s dužinom povećavao se volumen njegovog mozga, njegovo znanje i moć da kontrolira zle misli. Svoju moć pretvorio je u zakonitost koju mi danas nazivamo velika volja. Onaj Mizarac koji bi tri puta bio uhvaćen u zlim mislima sam je sebe osudio na sporo i bolno umiranje te naporan rast i razvitak dok ne postigne takovu perfekciju koja isključuje bilo kakvu zlu misao, osim one namjerno napravljene. Velika volja čita sve misli i automatski kažnjava svaku zlu misao i sprječava njenu realizaciju. Kada se postigne takvu perfekciju u mišljenju da ne može napraviti zlu misao Mizarac stiče zvanje učitelja.”
Bilo je to previše i za apsorbirati a kamo li za shvatiti. Kada sam obratio pozornost na znanstvenike oni su nadugo i naširoko raspravljali o “autogamnom hermafroditizmu” i morskim zvijezdama koje se tako razmnožavaju, te o autokloniranju i sličnim tezama. Kako je bilo kasno morali smo se vratiti.
Ostale grupe su se već vratile kad smo mi stigli na brod. Na sve strane vodila se ushićena rasprava. Najviše se govorilo o kontroli zlih misli i “Velikoj volji”. Zemljani su shvatili da su telepatsko komuniciranje i čitanje misli dvije različite pojave. No, znanstvenog objašnjenja tog fenomena nije bilo. Većina se slagala da Veliki mag zna tajnu čitanja misli jer je on bio najmudriji na Mizaru i jedini koji je imao izravni kontakt s Velikom voljom, odnosno da ga može uspostaviti i dobiti odgovore na sva pitanja. Bilo je tu još pitanja bez odgovora naročito onih u smislu da li Veliki mag i Velika volja mogu čitati naše misli, ali više nisam imao želje da pratim te rasprave. Jedva sam čekao da se nađem s Lorenom.
- Baš me je zamorilo ovo komuniciranje. Što je najgore nisam sigurna da sam pravilno shvatila i prenosila misli. Na njihove stavove djeluje Velika volja, a na naše emocije i neznanje – reče ona umorno.
- Problem je i u jedinstvenosti koda naše komunikacije. Mizarci su mnogo brže usvojili našu terminologiju i mi smo odustali od učenja njihovog obrasca razmišljanja. No jednoznačnost pojmova i na jednoj i na drugoj strani je upitna. Radi se o različitim svjetovima. Možda su neke zakonitosti fizike i kemije univerzalne u kozmosu te se kemičari i fizičari mogu koliko toliko jasno sporazumijevati. No, sociolozi, biolozi, psiholozi i tehnolozi teško se mogu dobro razumjeti. To se značajno razlikuje na Zemlji i predodžbama Zemljana od ovih na Mizaru i njihovih predodžbi, – opservirao sam potaknut njenim razmišljanjima.
- Interesantno je da su oni shvatili i te različitosti. Kao da su i oni u svojoj povijesti nekada imali drugačije društvene odnose, drugačije moralne vrijednosti i drugačije tehnologije. Inače kako bi mogli naučiti i shvatiti ono čime se mi služimo i kako se ponašamo, kad oni ne upražnjavaju ništa slično – reče ona jer je primijetila isto što i ostali.
- Zapravo mi njih teže shvaćamo nego oni nas. To upućuje na činjenicu da se radi o razvijenijoj vrsti od naše, ili pak o vrsti koja je prošla kroz stadije razvitka kroz koje mi prolazimo. Ja se ipak ne mogu oteti utisku da ova vrsta nije negdje zastranila u svojemu razvitku. Tu meni nešto ne štima. Mnogo toga što mi donosimo kao vrsta sa sobom kod njih spada u zabranjene zle misli. Jesi li primijetila zbunjenost učitelja kad su došli do pogonskog dijela našeg broda. Vještačka energija i njeno korištenje je zla misao. Naš učitelj 2223081 je učitelj za svladavanje zlih misli o korištenju tehnologija. Najkompleksniji stroj na Mizaru je nekakva primitivna sprava za bušenje rupa u tlu koje predstavljaju njihove nastambe. I ta naprava se pokreće energijom njihovih tijela koja transformiraju energiju sunca i tla kroz svoj organizam, koliko sam ja uspio zapaziti i rezonirati – sumirah svoja zapažanja.
- Ja mislim da je zla misao i čitanje tuđih misli kao i svaka misao protiv Velike volje, a to nas dovodi da je zla misao i vladanje drugima – reče ona više razmišljajući naglas nego što je bila uvjerena u svoj zaključak.
- Mogao bih se složiti, ali koliko sam ja uspio shvatiti Velika volja čita misli svih Mizaraca i izravno sankcionira svaku zlu misao, a Veliki mag poznaje tajnu čitanja misli. Da li je on izuzetak koji može nekažnjeno čitati misli ili je on taj koji posjeduje moć koju ne koristi, pitanje je koje se nameće. Mi znamo da svako pravilo ima izuzetak koji ga potvrđuje, ali to ne mora biti svojstveno drugim vrstama.
- Imam neki osjećaj da su Veliki mag i učitelji na velikoj muci, ako se uopće može govoriti o nekom emocionalnom stanju kod Mizaraca – zaključi ona poprilično sigurna u svoju žensku intuiciju.
Ujutro kad smo se probudili već su bili sumirani zaključci izvedeni iz aktivnosti proteklih dana. Za razliku od prethodnih izvješća, ovo je bilo puno Velike volje i spoznaja koje su prikupljene o njoj. Velika volja bila je živa stijena koju smo i mi mogli vidjeti s kozmodroma, ali nismo znali da je taj dio krajolika živo biće – vrhovna svetinja, sveobuhvatna memorija, veliki mudrac koji je u prastara vremena pronašao formulu za čitanje zlih misli ili zemaljskim rječnikom rečeno formulu za besmrtnost. Kada je dostigla veličinu s kojom se nije mogla kretati ona je stala na jednom brdu i tako dala novu konfiguraciju tom dijelu Mizara. Bila je to stijena od pedesetak metara visine. Omotač Velike volje se u donjem dijelu skamenio i spojio s tlom, a samo na vrhu se mogla primijetiti izvjesna gipkost te stijene i aktivnost gornjeg oka. Gornje oko imalo je zapravo funkciju teleskopa, a donje je između ostalog imalo nešto kao funkciju mikroskopa. Osobe oštrijeg vida iz daleka su mogle zamijetiti aktivnost ogromnog senzora – gornjeg oka kako je upereno u svemir.
Posljednji zaključak je govorio o tome da će se tog dana s Velikim magom razgovarati o tome da nam omogući izravnu vezu s Velikom voljom, koju sam ja nazivao velikom memorijom, najvećim mozgom u kozmosu.
*

Veliki mag je objašnjavao Admiralu da je Velika volja na sebi svojstven način nazočna u svim aktivnostima koje se događaju i da će ona sama dati na znanje kad želi izravan kontakt. No, Admiral je insistirao i posjet Velikoj volji, licem u lice, zakazan je za slijedeći dan. Imali smo još čitav dan da izdaleka promatramo Veliku volju i male obične Mizarce. Znanstvenici su donijeli još čitav niz značajnih zaključaka u koje nisu bili sigurni.
Slijedećeg dana krenula je svečana povorka ka svetom mjestu. U podnožju brda stali smo. Sa dvjestotinjak metara sasvim dobro smo vidjeli što je to Velika volja. Stijena koja upravlja svim procesima na Mizaru. Pored 12 znanstvenika i Admirala išli smo i mi, sva četiri medijatora. Yo je i dalje bio Admiralov oficijelni medij.
“Drago mi je da napokon vidim živa i razumna bića u svemiru.” Bila je to njegova prva poruka dobrodošlice u kojoj je suglasno zemaljskim poimanjima bilo i emocionalne obojenosti – malo neuobičajene za Mizarce.
“I nama je drago da možemo doći u kontakt s najvećim mudracom u nama poznatom svemiru,” odgovori Admiral putem Yoa, a potom nastavi:”Poruka koju smo uhvatili daleko u svemiru, koliko smo mi u mogućnosti da razumijemo, bila je od Vas emitirana.”
“Da. Ja sam spasio ovu vrstu od uništenja i propadanja, ali sam ukočio njen razvitak. Zakonitosti koje sam stvorio funkcioniraju tako da se ne mogu promijeniti. Mizarci me ne mogu uništiti, a ne mogu to ni ja sam. Zbog toga već dva milenija odašiljem signale u svemir, jer se jedino tu moglo pojaviti rješenje za skidanje rajskih okova sa ove vrste. Mizarci su toliko superiorna vrsta da bi za kratko vrijeme mogla krstariti svemirom dalje nego što to vi Zemljani možete zamisliti. Vaše misli već sada ja mogu čitati, a ukoliko bi ste ostali duže mogao bih kontrolirati i vaše zle misli. Nedostaju mi još samo neke spoznaje da bih te misli mogao adekvatno sankcionirati.”
Kad je Yo prenio poruku u našoj delegaciji nastao je tajac. Koliko sam ja mogao osjetiti mi Zemljani bili smo kao u mišolovci iz koje nema izlaza. Izgubili smo volju da mislimo, da išta poduzimamo jer je svakoj aktivnosti prethodila misao. Admiral je shvatio našu poziciju, a intuicija mu je govorila da je on taj koji mora riješiti situaciju. Znanstvenici više nisu igrali glavnu ulogu. Na scenu su stupili vojnici jer je u pitanje došla sigurnost naše grupe, a mi smo je svjesno ili nesvjesno poistovjećivali sa sigurnošću cijele ljudske vrste.
“Što želite da učinimo?” upita Admiral.
“Želim da me uništite. Vi imate moćno oružje koje može uništiti moje biće. Toliko sam star, a toliko je monotono, da mi više nije zanimljivo opstojati. Ova vrsta brzo će evoluirati i razviti se suglasno zakonima prirode. Veliki mag i njegovi učitelji i dalje će učiti mlade generacije da kontroliraju zle misli. Moja volja će nestati, ali će Mizarci razviti svako svoju vlastitu volju. Neće više biti bezvoljna bića koja samo vegetiraju. Ako budu željeli moći će za vrlo kratko vrijeme posjetiti Zemlju i bilo koju drugu galaksiju. Ovo je nekada bila vrsta s visokorazvijenom tehnologijom pa nema razloga sumnjati da će to ponovo biti.”
“Ako ne bi smo prihvatili da vas uništimo, što bi se dogodilo onda?” upita Admiral.
“To bi bilo katastrofalno i za Zemljane i za Mizarce. Ja mogu rasturiti vaš mentalni sklop i poremetiti komunikaciju, a Mizarce bi zahvatio takav opseg zlih misli da bi došlo do masovnog umiranja i rađanja mladih Mizaraca. Svi osim Velikog maga i njegovih učitelja bi se pomladili. Imali bi smo veliku populaciju mladunčadi koje 12 učitelja ne bi uspjeli obučiti protiv zlih misli, a one su još uvijek u genetskom pamćenju i aktiviraju se čim Mizarci sazriju za samoreproduciranje. Vi bi ste ovdje poludjeli i izumrli, a Mizarci bi od vječitih staraca postali vječita mladunčad. Zemlja nikada ne bi saznala za postojanje jedne razumne vrste u svemiru, ili bi prišli milenijumi da opet slučajno netko uhvati moj signal, a Mizarci bi vegetirali kao slaboumna bića. Razvitak vrsta u svemiru bio bi zaustavljen.”
Znanstvenici su se uzvrpoljili. Gledali su jedni druge bez riječi, ali svi su bili u istoj dilemi. No, Admiral je bio vojnik i nije trpio poraz.
“Kad ste toliko moćni i mudri razumjet će te potrebu manje umnih bića da se posavjetuju. Samnom je ovdje dvanaest najmudrijih znanstvenika sa Zemlje i mi ćemo sutra donijeti odluku,” reče on automatski autoritativno ne ostavljajući mjesta nekom drugom zaključku i drugačijem rješenju.
“Odluka većine je s većim stupnjem vjerojatnosti pogrešna od odluke najpametnijeg među vama, naročito ako se većina ne suglasi s mišljenjem najmudrijeg. Kako vi ne možete promijeniti obrazac vašeg ponašanja je ću imati razumijevanja za vaše potrebe,” odgovori Velika volja.
Svi smo mi shvatili aluziju na to da se inteligencija ne može sabirati, ali Admiral je po povratku na brod, tipično ljudski, postao racionalna životinja. Tražio je izlaz iz mišolovke. Prvo što je učinio zapovjedio je da se označi uzbuna prvog stupnja pripravnosti, a onda se obratio posadi.
- Ako Velika volja može čitati naše misli na može ih predvidjeti. Zapovijedam da se odmah uključi automatski pilot a u kompjutor unesu koordinate koje smo imali prije četiri mjeseca. Kako kompjutor ne misli njegove se misli ne mogu čitati. On će bespogovorno izvršiti ono što mi želimo… Dalje, uvodi se šifrirano sporazumijevanje s kodnim oznakama po pravilima za izvanredne situacije. Nitko ne smije razmišljati o operaciji koju izvodi već sve obavljajte rutinski. Polazimo sutra u 8,00. Sva oružja neka budu napunjena i pripravna.
Za nekoliko minuta došle su povrede o izvršenim zapovijedima. Kad je vidio da je brod osiguran od eventualnog zarobljavanja Admiral se ponovo oglasio.
- Sad može početi savjetovanje.
Savjetovanje je trajalo dugo u noć. Na kraju su se iskristalizirala dva oprečna stava. Šest znanstvenika je bilo da se poštuje neprikosnovena želja i zahtjev Velike volje i da se uništi u cilju razvitka vrsta u kozmosu. Za njih rast koji se kontrolira i usmjerava nije rast, a najzorniji primjer neprirodnog zastoja u tome jesu Mizarci – umna bića koja ne znaju misliti jer nemaju cilja. Druga grupa od šest znanstvenika bila je protiv uništenja. Oni su smatrali da je u svemiru dovoljno potencijalnog zla i da nije u interesu ljudske vrste da oslobode s lanca superiorniju vrstu. Prva grupa opet je smatrala da će evolucija ljudske vrste biti brža i naprednija u takmičenju s jednom tako umnom vrstom, a da će se opasnost od njihove superiornosti smanjiti uništenjem Velike volje jer je u njoj sumirano svo znanje Mizaraca. Druga grupa je smatrala da jedno zlo povlači za sobom drugo, a ovako je jedno ukroćeno te drugo nema potrebe da se manifestira. Oni bi se složili s uništenjem Velike volje pod uvjetom da se uništi Veliki mag, jer na njega prelazi ogromna moć po uništenju Velike volje. Neki su smatrali da nije isključeno da Velika volja već tada ne prenosi na Velikog maga i njegove učitelje potencijale svoje milenijske memorije. Prva grupa smatrala je da bi to bio zločin prema razvitku Mizaraca za koje se Velika volja žrtvuje, a automatski i zločin protiv moguće evolucije čovjeka. Sve u svemu odluke nije bilo. Netko je morao presuditi. Opet je to bio Admiral.
- Gospodo, sve sam saslušao i odlučio sam. Umno superiornija, a tehnološki inferiornija vrsta u kozmosu to jest čudo koje pred nas postavlja dvojbe. Svaki majmun zna koliko i svi majmuni, ali ni jedan čovjek ne zna koliko i čovječanstvo. Mi smo naše znanje pohranili u moćne kompjutore i trudimo se da razmišljanjem na temelju tog znanja prodremo dalje u nepoznato, a kod njih se dogodilo da jedinka ima svo znanje vrste i da ga može kontrolirati. Sa svim tim znanjem ona se ponaša kao Bog, a nije Bog već upravo ono što je akademik Praos rekao za majmuna. Onaj tko posjeduje svo znanje vrste jest majmun iako u ovom slučaju ostali pripadnici vrste ne posjeduju to svo znanje. Ako je pak najumniji primjerak vrste majmun, što su onda ostali. No, nama je potrebno da budemo umno jači a njima da tehnološki napreduju. Milenijski san čovječanstva se ostvaruje. Nismo sami u kozmosu. To se i njima ostvaruje… No, nije jedini cilj naše misije da otkrijemo umna bića u svemiru, već i da omogućimo komunikaciju ove dvije vrste. Te komunikacije neće biti ako ih ne oslobodimo neke zamke koju je um nametnuo razvitku u formi pravila koja se ne mogu promijeniti. Velika volja postigla je cilj koji je postavila ali više nije u stanju stvoriti nove ciljeve. Tako umna bića koja nemaju cilja, koja se ne mogu kretati, su obični zatočenici… Moramo ih osloboditi jer je to najviši ideal nas koji smo do sada bili jedina umna vrsta u kozmosu… Izvršit ćemo kozmičku eutanaziju. Uništit će mo Veliku volju, a za dvadeset ili trideset godina neki od vas će odlučivati što će se tad raditi, kad budu u ponovnoj misiji na Mizaru.
Neodlučni znanstvenici nisu mogli ništa više reći a posada je odahnula. Sutra kreću doma i za devet godina ponovo su u zoni odakle mogu komunicirati sa maticom Zemljom gdje je proteklo puno vremena od njihova odlaska… Što će zateći na Zemlji, otom nisam mogao ni razmišljati. Slijedeća generacija ljudi diljem koloniziranog kozmosa znat će da postoji još jedna razumna vrsta i da su se ljudski snovi o tome i milenijska potraga ostvarili.