Matija Divković – BESIDE

KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE

Bješe jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše gospodina boga da bi mu očitovao kojegod slatkosti nebeske slave. Ovi redovnik budući na molitvi i zapjeva kod njega jedna ptičica, i usta da ju uhiti, i ptičica pred njim pobježe u gaj, koji gaj bješe blizu manastiera i pavši na jedno drvo pjevaše na onomu drvu.

I ovi redovnik bješe pod oniem drvom i slišaše onu ptičicu gdi pjevaše. Potom toga ova ptičica odletje, i ovi se redovnik povrati opet u manastier. I scijenjaše se da ne biaše za jednu kruhopeču slišao one ptičice. I dođe na vtata na koja bjaše izašao i bjehu ona vrata zazidana i zid bješe ostario. I nađe druga vrata sagrađena na drugom mjestu, dođe i poče kucati.

I dođe vratar i otvori mu i poče ga pitati: “Otkuda si, i tko si i što išteš?”. Otgovorivši reče ovi redovnik: “Ja sam jako izašao iz manatisera, i ovo sam se sad opet povratio i nahodim da je manastier na drugi način učinjen”. Vratar ovo čuvši otiđe k starješini i skaza mu svekoliko. Došavši starješina na vrata pitaše i govoreći mu:”Tko si i otkuda si?”. Otgovorivši ovi redovnik reče mu: “Ja sam fratar od ovoga manastijera i malo sam prie iz manastiera izašo u gaj, i ovo sam se vratio sada i nikoga ne poznajem ot manastijera”.

Tada starješina so ostalijem fratri ot manastijera počeše ga pitati govoreći mu: “Tko je bio starješina u ovom manastijeru onda kad si izišao nadvor?”.  I počeše iskati koliko je da je izašao iz manastijera i nađoše da bješe slišao i ćutio one ptičice trista i četrdeset godišta. i ovo ne bješe ptičica negoli anđeo u kipu jedne ptičice, koji toliko čudno slatkijem glasom pjevaše.

O krstjanine, o krstjanko, nut procieni i vidi je li ovo vele čudna i velika stvar da ovi redovnik za trista i četrdeset godišta ni oćutil glada, ni žeđa, ni zime, ni vrućine, ni goloće, ni bosoće ot tolike slatkosti pjevanja ove ptičice, tako da se ni ot časa ne spominaše: ni ot vremena koje prohođaše, ni ot stvarih koje se činjahu na svietu.

Ako je, dakle, tolika i taka slatkost i razgovor u pjevan'ju jednoga anđela, koliko će, dakle, radost, koliko vesel'je i koliko uživan'je tada biti u kraljevstvu nebeskomu, kada uspoje devet kora anđeoskih, blažena gospa i svekoliko mnoštvo svetieh božieh hvaleći i slaveći gospodina boga bez prestanka…

MATIJA DIVKOVIĆ (1563.  – 1631.) bosanski franjevac, prvi izdao knjigu na narodnom jeziku 1611. godine i prema tome je utemeljitelj narodne književnosti u BiH ravno prije 400 godina. U Veneciji su za potrebe tiskanja njegove knjige salili slova bosančice . Sljedeće godine je u samostanu Kreševo, gdje je počeo pisati svoje najveće i najvažnije djelo Beside.  I ono je tiskano u Mletcima bosančicom 1616. godine.

 

 

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s