Samira Begman Karabeg – POSLJEDNJI PRINC

Posljednji princ

Na otvorenim i zračnim mjestima, najčešće pored šuma ili rijeka, Mudraci su uobičavali da drže skupove i vrše rituale. Tako su ublažavali uticaje zla u Ognjenoj Zemlji.

U blizini je živio jedan kralj koji je imao sina imenom Radiša. Princ Radiša je sve više ispoljavao osobine tame i bio grub prema svima, a naročito prema svojim podanicima. Ljudi su ga se plašili i izbjegavali, i počesto proklinjali, jer je bio uzrok njihovih brojnih nedaća. A zato što je bio tako ohol, bezosjećajan i tvrd na njihove nedaće, prozvali su ga Tvrdica.

U neposrednoj blizini živio je i seljak Dabiša, koji je imao stotinu ovaca i sina iste starosti kao i Tvrdica, a zvao se Besin. Besin je po plodnim livadama, proplancima i kraj rijeka, baš tamo gdje su se Mudraci okupljali, čuvao ovce i često se sretao sa njima.

Mudrac Klač dugo ga je promatrao kako tuguje i ražalio se nad njim, te ga upitao, zašto plače i za kim tuguje.

«Ja tugujem za svojom dragom Belkom koje nema više jer ju je zaklao moj otac Dabiša. I on sad mene tjera da jedem njeno meso a ja ne mogu. I ja pitam oca zašto mora klati ta divna bića, ta zar mu nije dosta što mu ona daju mlijeko i vunu, a i ova naša blagorodna i blagoslovljena zemlja daje plodove u izobilju, više nego možemo pojesti, pa zašto onda uništavati živote bića koja su slabija od nas. A on mi kaže: ljudi trebaju jesti i meso da bi bili jaki. Ja ne znam jesu li ljudi jaki kad jedu meso ali meni je jako žao moje Belke».

«Tvoj otac je u grdnoj zabludi, jer kada ljudi ubijaju slabija bića, a isto tako kad niko ne žali zbog toga, nestaje snaga Milosti, a ta snaga je neophodna za održavanje života, više nego hrana».

Besina ushitiše mudračeve riječi.

Klač je bio veoma dirnut njegovim urođenim osobinama samilosti i pravednosti te mu ponudi da bude njegov učenik. To je Besin vrlo rado prihvatio i uskoro zaboravio svoju tugu jer je sve dublje zalazio u tajne života koje mu je postepeno otkrivao Klač.

Vila dovitljivica

Tvrdica je rado sa svojom pratnjom lovio divljač po šumi i time uznemiravao red i rad šumskih bića – duhova prirode. Opet je Besin žalio za svakom životinjom koju bi ovaj bezosjećajni princ u lovu ustrijelio. I jednom, u osjećanju bespomoćnosti, iako ga je Klač učio da se nikada ne preda lošim mislima i da nikada ne smije proklinjati, Besin se nije mogao savladati te je pomislio: Najviše bih volio kad bi ovaj Tvrdica postao malen i bespomoćan kao bubica.

Vila Dovitljivica čula je njegovu misao i počela se dovijati kako da mu ispuni ovu želju. Kad je smislila svoj plan odmah je krenla da ga ostvari. Otišla je u najudaljenije vrleti šume, gdje još nikada nije kročila ljudska noga i gdje se nalazilo prestolje Svantibora,  velikog šumskog vladara. Ispričala je Svatniboru o Tvrdičinim nemilim pohodima u njihov svijet i o Besinovoj želji. Svantibor ju je pažljivo saslušao i onda joj reče:

«Draga, dovitljiva vilo

mi, bića istine i svijesti

posjedujemo velike moći

i to učiniti, lako bi nam bilo.

Ne utječemo mi na slobodnu volju ljudi

ni onda, kad zbog njih moramo trpiti

zato idi, i bezbrižna mi budi, jer,

kako god bude, dobro će biti».

Vila Dovitljivica se malo zamisli te reče:

Ali ispuniti želje divnih, plemenitih,

nije isto, što i u slobodnu volju se miješati.

Pa zašto da ne ispunimo želju Besina

ovog Zemlje naše vrlog sina».

Svantibor se na ove njene riječi nasmiješi i reče:

Pravo zboriš, meni ubogu,

možemo ispuniti želje.

Ali u tome ja pomoći ne mogu,

jer sam ukorijenjen u svoje prijestolje.

Vila se malo zamisli i ozarena reče:

Dovijat ću se načina i puta,

da Tvrdica u šumi zaluta.

Pohlepa da ga zavede

a muka na tebe navede.

A ti, veličanstveni Svantibore,

poznaješ tajne, sveg što zeleni i zrije

i poznaješ moći sokova i polena

pa učini, da se ispuni želja Besina».

Kada se oprostila od Svantibora, vila Dovitljivica je hitala ka Volosu, kralju svih životinja. Kralj je uživao poslijepodnevne sate u blaženom drijemežu i vili je trebalo dugo vremena da mu objašnjava svoju zamisao i tek kad mu je po treći put izričito ponovila kako Tvrdica ubija životinje on se posve razbudio i počeo pažljivo slušati šta je Dovitljivica isplanirala, kako da ovom nevaljalcu stanu u kraj. Dogovorili su da Volos pošalje vukove i medvjede da sprovedu ovaj dio plana. Potom je Dovitlivica sazvala vile vjetra i zraka i objasnila im šta one trbaju raditi.

I tako, sve je bilo dogovoreno, samo je trebalo sačekati kad će Tvrdica krenuti u svoje nemile pohode. No, jedne noći, vilu Dovitljivicu posjetila je vila Dobra, te nakon pozdrava u kojem se odražavala beskonačna dobrota, ona reče:

«Sestro moja Dovitljivice

ja ti se bezmjerno divim

i iskreno poštovanje ti odajem.

Jer zbog tvoje mudrosti događaji će

opet prema  meni krenuti.

Sve si tako isplanirala,

Zar ne, i na mene si mislila?»

Na ovo se vila Dovitljivica počela izvijati:

Mila, Dobra vila

primi moje darovnice

čašu vodice bistrice

sa vrela Strpljenje

i sa još jednog povjerenje

Ova priča bajna

ali ozbiljna i stvarna

zatočena je u nutarnje skute

i ona traži i krči pute

da jednom ugleda

svjetlost dana.

Vila Dobra je po njezinu odgovoru spoznala da ona ne zna kako će se priča završiti i kakve će posljedice njen plan imati za Tvrdicu, njegove podanike i sva bića koja su sudionici u njenom planu. Stoga odluči da će od sad budno bdjeti nad svim zbivanjima, da bi konačan ishod cijele priče imao dobar svršetak.

Preobražanja princa Radiše

Nije prošlo dugo, a Tvrdica se sa svojom lovačkom svitom opet našao u šumi, prepun obijesa i lovačke strasti. A onda je Volos, kralj životinja, naveo stotine vukova i medvjeda na njih. Zvijeri su nasrnule, i u očajničkom strahu za svoj život, lovci su bježali sve dublje u šumu gdje nikad nije kročila ljudska noga. I kada su u sumanutom bijegu zašli u predjele prijestolja velikog Svantibora, on je iz svih biljaka, cvjetova i gljiva izsrknuo na površinu onaj polen i sokove, i to u onoj količini i mješavini koji, kad se udahnu, djeluju tako da osoba koja to udahne počne se preobražavati u bubicu. U momentu kada je Tvrdica ujahao u predio prijestolja Svantibora, vile vjetra i zraka su zavihorile, sav odabrani polen se zakovitlao i ulazio kroz Tvrdičine nozdrve u pluća. A on je kihao i kihao, oči su mu suzile i dugo nije mogao ništa vidjeti. Tek, kad se kovitlanje polena smirilo, primijetio je da je njegova pratnja zaostala a vukovi i medvjedi se razišli. Tvrdici je za taj dan bilo dosta uzbuđenja i nije više imao volju da lovi pa se potom sa svojom pratnjom vratio u dvorac.

Kada se sljedeći dan probudio, Tvrdica je grdno kaznio svog krojača što mu je sašio preveliko odijelo. Krojač se zaklinjao da je odijelo sašio po istoj mjeri po kojoj je šio i sva druga Tvrdičina odijela. Međutim, njegove zakletve nisu urazumili Tvrdicu, jer je odijelo zaista bilo preveliko a i Tvrdica je još uvijek bio bijesan zbog teškog jučerašnjeg dana i neuspjelog lova. Poslije podne Tvrdica je opet kaznio bravare u dvorcu, što su izmijenili sve brave i previsoko ih postavili, a uveče je kaznio dvorskog stolara što mu je izmijenio krevet i umjesto njegovog udobnog kreveta, stavio jedan mnogo veći. Međutim, dok je Tvrdica bjesnio i kažnjavao svoje sluge, ovi su ga čudno promatrali i kradomice se sašaptavali:

«Ne čini li ti se da se princ nešto smanjio»?

«Jeste, jeste, to sam već jutros primijetio, a evo do večeri se još više smanjio»

Tako je otpočela teška sudbina Tvrdice koji se iz dana u dan sve više smanjivao. Njegove sluge nisu više pokazivali strahopoštovanje prema njemu, a kada se smanjio u veličinu djeteta od sedam godina, postali su oholi i drski, a često i grubi i nasilni, vraćajući mu na isti način sve ono što je nekad on njima učinio. U Tvrdičinu dušu se uvukao duboki strah, plašio se svih ljudi i životinja u dvorcu i oko dvorca, plašio se svake sjene, strahovao je za svoj život i drhtao pri svakom koraku i svakom šumu. Izbjegavao je ljude i povlačio se u najskrovitije zabiti dvorca, a kada bi ga netko slučajno sreo, bio je ponizan i bojažljiv kao da je najniži sluga a ne princ. Sluge su mu se podrugivali govoreći:

«Vidi kako je naš princ Tvrdica postao mekan», te uskoro ga prozvali Mekica.

Kada se Mekica smanjio do visine jednog pedlja, odlučio je napustiti dvorac i živjeti u šumi kao slobodnjak.

U šumi je Mekica bio veoma sretan. Spavao je na mekanom lišću, hranio se šumskim jagodama, malinama, kupinama i gljivama te promatrao šta se sve oko njega zbiva. Nije ga više brinulo što se i dalje smanjuje i u njemu je nestao svaki strah. Upoznavao je osebujni život šume i njegove zakonitosti i u njima prepoznavao veliku mudrost. Njegov sluh i vid su se vremenom sve više izoštravali dok jednom nije primijetio da vidi i čuje čak i misli, želje i osjećaje. Zaista, svaka misao koju je bilo ko u blizini pomislio, svaka želja koju bi neko poželio i svaki osjećaj koji bi neko osjetio, imali su određene zvučne titraje koji su bili toliko visoki da ih obično uho nije moglo čuti, i određenu boju koja je nastajala prelamanjem  Sunčevih zraka o te osjećaje, misli i želje,  a obično oko je nije moglo vidjeti. Promatrajući te zvučne titraje i boje, Mekica je naučio da prepoznaje odakle misao, želja ili osjećaj dolaze. Naučio je razlikovati dobre misli, želje i osjećaje od loših, jer o dobre su se Sunčevi zraci prelamali u prekrasnim duginim bojama i one su imale skladne titraje, dok su loše bili tmurni i imali neskladne, neprijatne titraje. Kako je dolazio do većih spoznaja Mekica je bio sve sretniji. Jednog dana čuo je titraje koji su stizali sa dalekih zvijezda a uskoro potom ugledao i boje. Ovi titraji i boje bili su ljepši od najljepšega što je Mekica ikad u svom životu doživio i on je bio toliko sretan da je imao osjećaj da leti. Predao se tom osjećaju i zapao u blaženost, a kada je svjesno pogledao oko sebe, vidio je da zaista leti. Iako je u potpunosti ostao ljudsko biće, Mekica je poput insekta, letio, a spavao i ljuljao se na širokim i udobnim listovima šumskih biljaka. Sanjario je i uživao u svojoj slobodi i sreći.

Odlazak Mudraca

Reakcije na utjecaje svjetova iz pola tame su preplavile Ognjenu Zemlju. Tada su Mudraci odlučili da se povuku duboko u šumu, tamo gdje nikad nije kročila ljudska noga, i da  snagom duhovne moći održavaju svjetlo koje su usidrili u ovoj Zemlji. Jer je gustoća materije u mjestima koja su naseljavali ljudi i kroz međuljudske odnose toliko otvrdnula ljudske duše da oni tu više nisu mogli djelovati. I tako su vremenom, u izvršavanju ovog svetog zadatka i najčešće u transu, jedan po jedan, napuštali tijelo. Svojim sljedbenicima i učenicima Mudraci su savjetovali da budu strpljivi dok ne ojača utjecaj svjetova iz pola svjetla i reakcije na njih postanu vidljive.

Nakon odlaska Mudraca Besin je počeo razmišljati o tome kako da ljudima prenese sve ono što je naučio od svog učitelja Klača. Gledao je ljude oko sebe obuzete osobinama oholosti, pohlepnosti i samoljubljem i bilo mu ih je žao, jer je znao da su bili nesretni.

I želio je da im pomogne. Kada bi im pričao o njima, kada bi im kazivao sve ono što je naučio od svog učitelja Klača, možda… Zaista, oni su mnogo toga  znali, sve brže i lakše su savlađivali razna umijeća i vještine. Ali nisu znali da gledaju srcem, da vide sebe u prirodi i u drugima i povežu se nitima ljubavi u jednu cjelinu. Zato su bili oholi, usamljeni i nesretni, i nisu se dali ni od koga i ni u čemu podučiti, a pogotovu ne od jednog od njihovih. I tako je Besin provodio dane i dane razmišljajući na koji način da im prenese svoje znanje. Njegove snažne misli i želja da pomogne, stvorili su koncentrične krugove titraja i boja koji su se razlili sve do Bubice koji je mirno drijemao u svom blaženstvu i snažno ga prodrmale. Bubica se razbudi i iznenađen snagom koja ga uzdrma, ugleda boje kakve do tad nije ni sanjao. Postade svjestan misaone snage koja je zračila iz Besina. Ponijet osjećanjima kojima se predao, nepogrešivo se uputi Besinu.

Susret sjajnih

Doletjevši do Besina, Bubica mu se spusti na ruku, našto se Besin prenu iz svojih misli, pogleda Bubicu i s ushićenjem reče:

«O, kakva divna i neobična bubica».

Ali kako se je Besin tek iznenadio kad mu Bubica na to uzvrati:

«Ja sam začarani princ Radiša».

Besin se sjeti da je u osjećajima velikog očajanja, poželio da se Tvrdica pretvori u bubicu a ta nekontrolirane želja se na neki čudan način ostvarila. Tek sada je u potpunosti shvatio zašto mu je Klač uvijek govorio da dobro mora kontrolirati svoje misli, želje i osjećaje. U svemu tome je snaga, koja tvori našu stvarnost, govorio je Klač. Besin se sad zaista uvjerio u istinitost ovih pouka Klača i pokajnički pomisli u sebi: O, nikog na ovom svijetu ne bi trebala zadesiti ovakva sudbina, bez obzira koliko tvrda srca bio.

Bubica je proniknuo u Besinove misli  te reče:

«Ah, ne žali zbog toga, dobro je ovako kako je. Jer dok sam bio ohol i tvrd, bio sam nesretan, jer želje i htijenja su imale moć nadamnom i ništa mi nije moglo pričiniti zadovoljstvo kako bi osjetio bar kratke trenutke sreće. Ta ja nisam niti znao što je sreća. A sad, kada sam slobodan od svih želja i htijenja, ja sam najsretnije biće na ovoj planeti».

Besin iznenađeno zapita:

«Šta, zar ti možeš proniknuti u misli»?

«Mogu», odgovori Bubica. «Svaka misao, svaka želja i osjećaj su snaga koja se izražava valovima, zvučnim titrajima i bojama. Ljudsko oko ne može vidjeti te boje niti uho može čuti te zvučne titraje, dočim instinkt može osjetiti valove, ali bez razvijenog sluha i vida, čovjek nije u stanju da ih prepozna. Ti valovi streme da se sjedine sa sebi istim ili sličnim, postaju još snažniji i tako ta snaga tvori našu stvarnost».

Besin se na ovo trgnu, a Bubica mu opet odgovori na njegovu misao:

«Znao sam da ćeš to najbolje shvatiti ako ti to razjasnim na način kako te tvoj učitelj učio, jer su ti se stvari o kojima te on podučavao urezale u mozak i postepeno postaju i načinom tvog razmišljanja».

Besin je sve više bio zadivljen Bubičinom znanju i proviđenju te ga upita:

«A možeš li ti s tim valovima vidjeti i budućnost»?

«Da», odgovori Bubica. «Kada poznaješ kakvoću i uzrok određenih valova, i kad primjetiš da se upravo ta kakvoća najviše izražava, onda možeš znati da će u budućnosti biti takva stvarnost. A sad mi ispričaj, šta je uzrok tvojoj čudnoj tuzi i za kakvu stvarnost su vezane tvoje želje?».

«Pa zar ti to ne vidiš»? začuđeno će Besin.

«Vidim i znam. Ali kada ti izgovoriš svoju želju, onda ona može da krene u ostvarenje, a kad ispričaš svoju tugu, ona više nije u tebi».

Besin je ispričao Bubici o svojoj želji da nekom prenese priču o Mudracima i njihovo znanje, i svojoj tuzi zbog toga što ne zna kako i kome taj vrijedan dar dati.

«Ja ću ti pomoći», reče Bubica. „Idemo tražiti nekog drugog tko posjeduje sposobnost da primi tvoju priču i tvoje pouke».

Putovanja Besina i Bubice

I tako su Bubica i Besin krenuli na dugi, dugi put. Hodili su četrdeset mjeseci preko brda i planina, preko dolova i ravnina, po cijeloj Ognjenoj Zemlji, preplivavali rijeke, zalazili u gradove i pomno promatrali ljude ne bi li Bubica kod nekog otkrio sjajne dugine boje nastale prelamanjem Sunčevih zraka o svjetlost njegove dobrote, ne bi li čuo skladne titraje i osjetio valove ljubavi. Ali ništa. Nikog nije bilo da primi Besinovu priču i pouke. Ljudima su u potpunosti ovladale požuda, strast i samoljublje. Svi su bili u nekoj strci i uronuli u neke tamne misli kako da prikupe bogatstva, još više i još više. Želje i požuda su dobivali beskonačnu moć.

Pojavili su se neki novi mudraci; neimari koji su znalački klesali i ugrađivali kamen u zidine, dvorce, ceste, mostove i gradove. Sa njima je Ognjena Zemlja dobivala sasvim novo lice.

Nakon četrdeset mjeseci uzaludnog traganja, Besin i Bubica su se vratili u svoju dolinu, na proplanak koji je čuvao sjećanja na sretne i blagoslovljene dane koje je Besin proveo sa svojim učiteljem Klačom.

Posljednji preobražaji

Stigavši u svoju dolinu, Besin je počeo razmišljati i planirati kako da prenese priču o Mudracima i njihovo znanje svim ljudima svijeta, a Bubica, kako da mu pomogne. Bio je privržen ovom časnom i posljednjem sinu Čovjekova roda, jer je taj rod izumirao u ljudima koji nisu znali povoditi se srcem. Jer su svoja srca oskrnavili osobinama tame. Ali mu nije mogao pomoći tako dugo dok je Besin strašću bio vezan za svoje namjere, makar su namjere proistekle iz vrline. Čekao je dok ih otpusti i smiri se.

I zaista, jednoga dana Besin se zatekao u razmišljanju: možda i ne treba da bude da ja prenosim ljudima priču o Mudracima i njihovom učenju? Možda je proviđenje zacrtalo nešto sasvim drugo? i kroz ta razmišljanja otpuštao svoje namjere. Tad mu priđe Bubica i reče:

«Besine, učenje Mudraca i priča o njihovu životu je već davno zapisana».

«Kako, gdje»? iznenađeno upita Besin.

«Zapisali su oni sami, svojim djelom i svojim životom. Utkali su nit savršenog Čovjeka u kakvoću i bit ove planete i ona će za sva vremena djelovati na ljude koji su očistili svoje srce od osobina tame i teže da budu luč koja će svijetliti drugima».

«Pa kad si ti to spoznao, Bubice»?

«Znao sam to od samog početka».

«Pa zašto smo mi onda uzalud četrdeset mjeseci lutali po Ognjenoj Zemlji»?

«Nije uzalud, Besine. U tih četrdeset mjeseci ti si utkao nit mogućnosti savršenog Čovjeka».

Besin je zbunjeno gledao Bubicu ništa ne shvatajući. Bubica je svjesno ćutao da bi Besin iz svojih misli otpustio djedove i otvorio prostor za nešto drugo. Kad je taj prostor osjetio u Besinovim mislima, nastavi:

«Sve tvoje divne osobine, Besine, ljubav koju bezuvjetno izkazuješ svim bićima, vjernost, istrajnost, a iznad svega samilost prema slabima, to je vrč u koji se ulijeva mudrost Mudraca i ključ kojim se otvara riznica Znanja. Niko nije u stanju da primi učenje Mudraca i dođe do riznice Znanja, ako ne pročisti svoje srce i ne razvije osobine koje ti posjeduješ. Hodeći Ognjenom Zemljom, u žarkoj želji da pomogneš, ti si utkao tu nit koja će djelovati na one koji žude za nečim svijetlim, ali u svom srcu još nose, svjesno ili nesvjesno, osobine tame, i zato nisu sposobni da ga ispune mudrošću Mudraca. A ti, Besine, ti si taj put do Mudraca, i svojim djelom raskrčio si ga i drugima po cijeloj Ognjenoj Zemlji».

«A ti, Bubice, koje niti si ti utkao»?

«Nadu. Nadu za sve koji su podpali pod uticaj tame i svojim djelima i sami zatamnjuju svijet, da to stanje nije konačno i da slijedi zaokret – dokaz da je svjetlo uvijek jače od tame. Zakonitost, kada se dotakne dno, spirala toka kreće prema gore. Niko na ovoj planeti nije bio nesretan kao ja u stanju Mekice, to je bilo moje dno. Time sam ustanio tu zakonitost. I iznad svega, ustanio sam mogućnost preobražaja».

Nakon ovih Bubičinih objašnjena, ovi divni su se povukli u tišinu. Sjedili su jedan pored drugog, ali svaki za sebe, u svojoj tišini. A onda, sasvim tiho ali uvjerljivo, Besin reče:

«Umoran sam Bubice. Umoran sam od htijenja, želja i nastojanja, umoran od ovog života i najradije bih se i ja povukao u vrleti šume kud su otišli Mudraci i moj voljeni učitelj Klač».

«I dobro je tako. Sve ide svojim tokom», odgovori Bubica. «Vrijeme je da se rastanemo, Besine. Uradili smo dobro djelo i ja sam zahvaljujući tebi povratio ime koje mi je poželio moj otac. Ja sam sad Radiša».

«Ti si Bubica-Radiša. Princ Bubica-Radiša. Istinski i posljednji princ Majke Zemlje. Tijelom si mali, ali duhom obuhvataš i prožimaš cijelu planetu i zato si njen istinski princ. Odajem ti svoje duboko poštovanje, prinče. Kuda ćeš ti sada»?

«Ja ću krenuti ka svom posljednjem  preobražaju», sa nekim tajanstvenim odbljeskom sreće odgovori princ Bubica-Radiša.

Besin nije pitao u šta će se princ Bubica-Radiša sad preobraziti. Znao je. Vidio je princa kako se preobražava u val koji prenosi poruke sa dalekih zvijezda, koje je princ, u stanju Mekice, jednom vidio u bojama kakve nikad do tada vidio nije, i čuo u titrajima nepojmljiva sklada i blaženstva. Besin je to jednostavno znao. I više nije bilo otvorenih pitanja. Imao je Otkrovljenje, otvorila mu se riznica Znanja. Kroz nju se, konačno, spojio sa svojim voljenim učiteljem.

Advertisements

One thought on “Samira Begman Karabeg – POSLJEDNJI PRINC

  1. Povratni ping: PRIČE ZA ANTOLOGIJU BH FANTASY « bh fantasy

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s