Anto Zirdum – VILE POSESTRIME

VILE POSESTRIME

Dvije vile posestrime eonima su čuvale bistrinu vode Pive skrivene na dvije visoke zaoštrene gole stjenovite izbočine na ulazu u tjesnac. Pazile su tko dolazi, tko prolazi i tko prelazi. Njegovale su svoju djevičansku okolicu i čistoću vode. S jedne i s druge strane dozivale su se i razgovarale, razmjenjivale informacije i dogovarale se. Vječnost je bila njihova, ispunjena uglavnom srećom kakvu imaju oni što znaju uživati u žuboru modro zelene valovite simfonije čistoće milovane blagim povjetarcem. Barem su one tako mislile.

Za Jarovitovih*) svečanosti, kada su bratstva i sa jedne i sa druge strane slavila novo ljeto, Njegomir s Durmitora zagleda se u nađiđanu ljepoticu Bosu s planine Pivske. I njezino srce od njegovih pogleda zatreperi kao da je ubodeno Ljeljenovim**) strjelicama.  Glas o njihovoj uzajamnoj simpatiji, snažnoj želji da se sjedine brzo se raširi. Ni njihovi roditelji nisu imali ništa protiv njihove ljubavi tako da se između njih nije ništa ispriječilo osim snažne i duboke vode stiješnjene Pive. Tri je dana trebalo svatovima jahati okolo,  da bi preko mosta došli do djevojčine kuće. No, mladić je bio odvažan i silan, svoje mlade željan, te on s najboljim drugovima koji imahu snažne konje odluči nimalo plitku rijeku pregaziti.

Čula to vila s istočne strane pa javlja onoj sa zapadne strane što se sprema. Obje su zabrinute što svatovi ne poštuju snagu i ljepotu i svetu čistoću, što hoće vodu zamutiti i rijeku oskrnaviti, rakove prepasti i mladim ribama presjeći put.

– Seko mila treba takve čudne svatove i takvu ženidbu spriječiti.

– Slažem se sestro draga, ali kako.

– Kada svatovi zagaze u rijeku mi trebamo biti u vodi  i naše kose konjima obmotati oko nogu.

– Tako je sestro moja pametna. Ako konji ne mognu hodati i plivati svatovi će se podaviti.

Imao mladić dobra druga koji odjaši do vade kako bi izvidio kuda je rijeku najlakše pregaziti. Dugo je motrio vodu i tako slučajno ču što vile zbore. Odmah obavijesti svoga druga mladoženju i poče ga odgovarati od toga da pregaze rijeku.

– Slušaj pobro,  nećemo mi jahati okolo. Imam ja rješenje za vile koje su se okomile na moju ljubav.

Utom se skupe i ostali njihovi drugovi koji su u svatovima bili, jer su vidjeli da se o nečemu važnom razgovara.

– Ovako će mo. Svi smo i onako planirali potkovati konje. To će mo i uraditi, ali nemojte savinuti čavle, nego oštre vrhove ostavite da vire vani.

Kako su se dogovorili, odvažni mladići i učiniše. Kada su ušli u vodu osjetiše da nešto ometa konje, ali oni ih potapšaše da ulože truda i kreću se.

Vile su kose omotale oko čavala i zapetljale se te nisu sputale konje nego sebe. Konji ih tako nemoćne izvukoše na drugu obalu, blijede i ranjene, posramljene i zbunjene.

Mladići radosni skočiše s konja i ošišaše kose do glave. Tako ih zapravo oslobodiše i bez ikakve druge kazne pustiše, te pjevajući odjahaše po lijepu Bosu, mladu Njegomirovu.

A kud im je trebala veća kazna. Vile bez kose?!

Posramljene one su šutke otišle na svoje stijene. Shvatiše da su ipak pretjerale što su stale na put snažnoj ljubavi koja ne poznaje prepreke i granice,  i u svojoj zasljepljenosti je spremna sto čuda učiniti. A od toga čuda što napraviše obijesni mladići one su ostale nijeme i takve će biti sve dok im kosa ne poraste. A vilama kosa sporo raste.


*) Jarovit je božanstvo novoga ljeta u slavenskome panteonu, koje se slavilo početkom proljeća (oko jurjeva).

**) Ljeljen je božanstvo ljubavi u slavenskom panteonu, odnosno partner Ljelje (Điđiljelje) božice ljubavi.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s