Anto Zirdum – SLAVENSKA BOŽANSTVA IZ ASTROLOŠKE SFERE ( ciklus dan-noć )

 

 

1. Božanstva i/ili kultovi vezani za ciklus dan-noć

 

Među starim Indoeuropljanima, od kojih potječu mnogi europski narodi, nebo je predstavljalo vrhovno božanstvo. Sunce se među narodima stare Europe smatralo božanstvom prvoga reda. Uz njega se veže početak života.  Odmah za njim dolazi Mjesec, onaj koji vlada noću i čuva mrtve. Život ljudi tekao je danju. U svijesti primitivnih ljudi prevladavalo je shvaćanje da život noću prestaje.

Indoeuropsko podrijetlo naroda iz slavenskoga korpusa je sasvim očigledno. Slaveni su imali razvijen kult sunca, mjeseca i zvijezda. Nisu ih poštivali samo u relacijama godišnjih doba nego u svako doba dana i noći. Stoga nam se čini najlogičnijim zaključiti da su Bjelbog i Crnbog ništa drugo do božanstva dana i noći, jer do sada nitko nije uspio ovim božanstvima naći adekvatno mjesto u Slavenskom panteonu, i oni su ti koji znanstvenicima zadaju najviše muke. Muka dolazi otuda što se slavenska mitologija pokušava shvatiti kao izrazito dualistička, dvopočelnička i onda se crno i bijelo veže za dobro i zlo, odnosno nazivi Bjelbog i Crnbog doživljavaju kao atributi za određena druga božanstva. Uz kult bijelog dana i crne noći koji su dobili ništa manje nego svojstva božanstva, bio je razvijen i kult zore, podneva, predvečerja i ponoći.

Bijelo i crno nalazimo u korijenu mnogih toponima koji se uvijek pojavljuju u paru, ali po svemu sudeći pozicija bijeloga je vezana za istok od kuda se sunce pojavljuje, a pozicija crnoga za zapad kamo sunce zalazi. Škobalj (1970.) tako navodi primjer Belog i Črnog grada u Istri gdje zapaža da je česta pojava gradina s jedne i druge strane nekog tjesnaca ili ponora od kojih se jedna obično zove Beli Grad dok se druga zove Črni Grad. Tako navodi primjer da iznad sela Roč (sam naziv sela označava mjesto ročenja – sabiranja za vjerske obrede) s jedne i druge strane slikovita tjesnaca kojim teče živa voda, nalaze se dvije gradine. Gradina na istočnoj strani zove se Bjeli Grad, a ona na zapadnoj zove se Črni Grad. Na ovoj drugoj pustoj gradini ima crkva Sv. Tome i tu se 9. kolovoza uz piće svirku i tanec okupi izuzetno mnogo svijeta. Škobalj je katolički svećenik i sasvim sigurno razumije običaje ovoga puka i njegovo zapažanje o snazi kulta vrhunca brda, koji nipošto ne spada u kršćansku liturgiju. Ono je uzrokovano zaboravljenom tradicijom štovanja nekoga poganskoga kulta na tim vrhuncima, a koji u ovom slučaju nosi značajke starohrvatskog dualističkog kulta, treba ga uzeti sasvim ozbiljno.

Mi u svome razmatranju ne isključujemo da bijeli i crni bogovi u ovom panteonu ne predstavljahu i počela dobra i zla, ali primarno ih držimo za božanstva svjetla i tame. A božanstvo tame po pravilu je trebalo biti snažnije i “svetije” u sujevjernom svijetu primitivnoga čovjeka, te nije nikakvo čudo da su, kada su prešli na kršćanstvo, ljudi iz Roča crkvu sv. Tome pravili na Črnom Gradu. I Jan Paisker nam donosi sličnu pojavu na krajnjem istoku Pomeranije.  Tamo ljudi pripovijedaju da su njihovi stari vjerovali u jednog Bijeloga i jednog Crnoga (Čornjega) boga. Bijeli je po njihovoj priči bio dobar, a Crni je bio zao, ali oni su vjerovali da je “Černji” jači. I oni su crkvu počeli graditi tamo gdje je se obilježavao kult Črnoboga.

U podzemnoj crkvi u katakombama starog grada Jajce iz 15. stoljeća (moguće je da su katakombe i crkva i stariji), na mjestu gdje bi trebao biti oltar lijevo i desno od uklesanog neobičnog križa (koji dobro asocira na čovjeka raširenih ruku) nalaze se mjesec (lijevo) i sunce (desno). Po svemu sudeći radi se o crkvi patarena dualista, koji jesu bili kršćani, ali su se u njihovoj religiji zadržala obilježja iz stare poganske mitologije koja je bila izrazito dualistička.

BJELBOG

Bog dnevnog svjetla javlja se i kao BjelunSvjetlobog a možda i Svantovit kao i Dobribog – onaj koji je na čelu principa dobra, svjetla, nasuprot principu zla i tame. Postojanje idola Bjelboga i Crnboga nije pouzdano utvrđeno,  (zato mi u podnaslovu govorimo o božanstvima i/ili kultovima) ali niz topografskih imena kao što su: Belbožice u Češkoj, Bialobože i Bijalobožnice u Poljskoj, Bjelije bogi u Moskvi, dva vrha u Češkoj Černik i Belboh i dva brda koja stoje jedno drugome nasuprot Beloboh i Črnoboh kod Budišina u Saksoniji, te čitav niz  bijelih i crnih vrhova, bijelih i crnih stijena i bijelih i crnih voda, bijelih i crnih rijeka (potoka) itd. koji najčešće stoje blizu jedni drugih. No, ako stoje i jedni drugima nasuprot to nužno ne znači da se radi o dualističkoj antitezi u zaratustranskoj tradiciji, kao misli Čajkanović, već da se radi o tragovima staroga kulta, a mi upravo na tomu tragu Bjelboga dovodimo u vezu s kultom dnevnoga svjetla, a moguće da se radi i o kultu gornjega, nebeskoga svijeta živih, nasuprot kultu donjeg svijeta – podzemnog svijeta mrtvih ili pak o kompleksnoj simbiozi.

Robinson&Wilson (1976) donose kratku legendu o Bjelunu po kojoj je on jarko sijao. Vodio je ljude izgubljene na putu i pomagao im da iziđu iz šume. Svoje poštovatelje na nagrađivao obasipajući ih zlatom. Govorilo se: “Šume su mračne bez Bjeluna” i da je u njegovoj milosti čovjek koji se obogatio i uspio. Predstavljen je kao starac sa dugačkom, lepršavom bijelom bradom u bijelome ogrtaču. Noću se odmarao i sakrivao, i samo danju dopuštao svojim podanicima da ga vide.

Veliko je pitanje je li Svantovit ili pak Sventevit sinonim ili pak inkarnacija Bjelboga ali kod Škobalja opet nalazimo da se srednja planinska kosa, na kojoj se nalazi Zvečanjska Gračina (na kojoj se nalazi crkva sv. Roka) završava nedaleko dalje prema istoku,(podcrtao A.Z.), iznad zavoja Cetine, gdje se na završnom vrhuncu nalazi  crkvica sv. Vida. A on drži da je kult sv. Vida nadomjestio štovanje staroslavenskog Sventovida ili Svevida, što je jedan sugestibilan detalj, ali nije nužan da se Svantevit poistovjeti s Bjelbogom, te smo ga svrstali u skupinu bogova vezanih za smjenu godišnjih doba čija svetišta su mogla biti istočno od veće naseobine, upravo tamo gdje svanjava, sviće sunce.

 

CRNBOG

Bog mraka, tame – javlja se najčešće kao Črnobog, Černoboh odnosno ČRT –  jeziva inkarnacija Crnoboga – poglavar Tamnave otoka smrti koji se nalazi u podzemnom svijetu Trtaru. U pučkoj mašti on se pojavljuje u tri različita oblika: kao krilata čovjekolika spodoba vučje čeljusti, kao ognjeni zmaj i kao Demonski jahač ljudskoga obličja, sve u svemu on je grdan i dlakav, obrastao čekinjavom dlakom. Nazor (1901.) drži da je Črt tipično zlovorno zimsko boštvo, otac JADA I BJESOVA, koji nisu ništa drugo no personifikacija leda, studeni, magle, vjetra, tame itd.  Njegovi pomoćnici  i podanici su svekoliki zli demoni, vukodlaci, maljuzi koji su se divili svome grdnom, smrdljivome, zlovoljnome gospodaru…

Crnboga, Nevida, odnosno kult štovanja mraka, možemo pronaći u obilju toponima, koji, kako smo već rekli dolaze najčešće u paru s bijelim. No, za razliku od toponima koji asociraju na Bjeloboga ili Bjeluna uz kojega samo Škobalj veže i toponime kao što su Čavar, Čavarov stan, Crnbog se krije u većem broju toponima kao što su: Crni vrh, Crnići, Crna rijeka, Črni vrh, ali i Mračaj, Mrakovica, Mratinje, Tamnava i sl. Na Kuberu, ponad Zenice, u produžetku Volovske glave, nalazi se selo Bilivode. U pokušaju da pronađemo nešto crno u njihovoj blizini, našli smo selo Tavnik koji vjerojatno dolazi od imenice tavno koja se kod nas može susresti kao iskrivljeni ili stariji oblik za tamno. Mračaja doista ima bezbroj (kod Jajca, Žepča, Dervente, a kod Kreševa se nalazi sjevernije od Crnićkog kamenika) ali do sada  nitko nije obratio pozornost na ovaj toponim i doveo ga u moguću vezu s kultom mraka, noći, tame, odnosno vrha brda za koje stanovništvu određenog naselja ili područja sunce zalazi. Nazor (1902.) kaže da se zu Črta (Nevida) protiv Vida između ostalih bori i troglava neman bijes Mrakoč.

Crnbog je božanstvo koje donosi nesreću, zli bog, te je nazivan i Zlebog. U slavenskoj dualističkoj svijesti ukorijenjeno je bilo vjerovanje
da je sve što je dobro dolazi od dobrog boga, a zlo od zlog. Crnobog je bio poznat i starim Arijcima. Bolji poznavatelji hinduske kultne prakse smatraju da ga i danas štuju plemena Santali na rijeci Ganges pod imenom Črnabonga.

 

ZORA

Donositeljica danjeg svjetla za kojom u legendama žudi Črt, bog mraka, unatoč svojoj vezi s prelijepom Moranom. Zorica, Zora, Zorka su česta imena u našim krajevima, a nalazimo ih i u muškom obliku Zoran, kao i prezimenu Zorić. No, ne nalazimo je u toponimima niti hidronimima, niti je negdje pronađen kip božice Zore, ali je zato nalazimo na crtežima na nadgrobnim spomenicima gdje se javlja zajedno sa suncem, mjesecom i zvijezdom Danicom u paru, a izrazito puno se kao motiv ovaj sklop javlja na “krstačama” u dolini Opare i na Medeniku (Pavlovica) tj. na području Novotravničke općine.

Iz starodrevnih priča o suncu, primjerice u Lužicama i Češkoj, sunce je mlad kralj koji živi u kraljevini svjetlosti gdje sjedi na zlatnom prijestolju. Sa strana su mu dvije krasne djeve, božica jutra Zora i božica večeri Danica. Štovanje Zore vjerojatno se zadržalo u misi zornici… U franjevačkom samostanu Guča Gora tradicionalno se, umjesto polnoćke prvenstvo daje misi zornici, a onaj tko je gore, na obroncima Vlašića, imao prigodu promatrati zvjezdano nebo za lijepe ljetne večeri i još k tome dočekati zoru, mogao bi uočiti dvije izrazito svijetle zvijezde, jedna se vidi uvečer, a druga ujutro.

 

DANICA

Boginja predvečerja upućuje nas na činjenicu da su stari Slaveni poznavali astrologiju i da po njihovom vjerovanju zvijezde u čovjekovu životu igraju veliku ulogu. Vjerovanje da na zemlji živi onoliko ljudi koliko ima zvijezda na nebu, tj. da svaki čovjek dobije svoju zvijezdu i da ona, kada čovjek umre, padne s neba, tipična je za slavensku mitologiju. Sasvim je izvjesno da su oni to znanje odranije, s istoka, donijeli sa sobom, čim su znali za zvijezdu Danicu (Veneru) koju su štovali.

 

PRIJEZDA I POJEZDA

Božanstva ili kultovi praskozorja i sutona. Nazor (1900.) spominje samo Zoru, ljubu Prijezde i Pojezde Vidovih sinova. U bilješci on navodi da Zora ima tri hipostaze: ona je jutarnja, večernja i noćna. Oni se svađaju oko Zore, preotimaju je jedan od drugoga.  Prijezda koji granućem dana jezdi sa Zorom preko neba tone predvečer u noć. Brat Pojezda ga ubija i vodi večernju Zoru u taman grad ili u more i ona postaje noćnom.

Neovisno od toga je li ispravnije Danicu promatrati kao večernju Zoru, ili obratno, iz dosadašnjega razmatranja da se uočiti apsolutni red i simetrija. Imamo dva muška (Bjelbog – Vid i Črnbog – Nevid) i dva ženska božanstva (Zoru i Danicu). Uz to nalazimo još više reda i suptilnosti te opet simetrično nalazimo Prijezdu (netko tko prije jezdi) i Pojezdu (netko tko poslije jezdi) kao pratitelje zore i večeri, mitološku personifikaciju praskozorja i sutona.

Imena Zora i Danica i dan danas su česta u našim krajevima, ali imena Prijezda i Pojezda danas ne možete naći. No, bolji poznavatelji povijesti sjetit će se “udjelnog bana Prijezde” koji se spominje u vremenu bana Kulina.

Budući smo do sada uspjeli pronaći red i unutarnju logiku, za očekivati je da u ciklusu dan-noć pronađemo još koji kult, božansko, polubožansko ili pak demonsko mitološko biće. No, prije toga moramo uočiti još jednu elementarnu stvar u pojavnosti dva glavna božanstva ili kulta iz ovoga ciklusa. Naime, Bjelbog je onaj koji je snažniji ljeti, a Črnbog je snažniji zimi.

 

TAT (OMIR)

Bog ponoći, mjeseca i lukavstva (zaštitnik razbojnika). U legendama je okružen vjernim vukovima. U hrvatskom jeziku, naročito na kajkavskom području, i danas se za lopova kaže tat. U legendi o velikom ratu, kada su sile zla u obličju poluljudskih stvorova nahrlile iz podzemlja na zemlju, Tatomir je zajedno sa svojim vukovima pomagao ljudima. U toj neravnopravnoj borbi, bez obzira na Tatomirovu pomoć, ljudi su pogibali, a on ostade sam okružen velikim brojem tih zlih neprijatelja. Kada su ga htjeli raskomadati lukavi bog stane dubiti na glavi i pjevati dječje pjesmice. To zbuni i preplaši Črtove vojnike da mu se nisu usudili prići. Dva dana je tako dubio na glavi dok ga nije spasila vojska boga Volosa i njegovih sinova koji su plakali od smijeha zatekavši ga u tom, za bogove nedoličnom, položaju.

Nedaleko od Guče Gore, na lokalitetu Kosovo, nalazi se vrh jednoga gologa brda (oko kilometar na desnu stranu od rijeke Bile) koji nosi naziv Tatnica. Na ovom golom vrhu (kosi) nalazi se kamen uz kojega je vezana legenda o tome da će padati velike kiše ako netko kamen pomakne.

PODAG  I POLUDNICA.

Opat Helmold, između ostalih, spominje Podaga, o kojemu se iz ni jednog drugoga izvora ništa nije moglo saznati i zaključiti, mada nas asocira na pola-dana. Robninson i Wilson ga opisuju kao poganskog poljskoga boga zraka i ništa više. Držimo da bi Podag mogao imati veze s Poludnicama koje se za ljetne žege, podnevne jare, mogu manifestirati pojavama kada se zrak, uslijed topline zemlje, može vidjeti. (U pustinjama to stanje izaziva fatamorganu).

Poludnicu, Pripoldnicu ne nalazimo među poznatim božanstvima (pitanje jesu li to Zora i Danica) ali  se u mitologiju Slavna nalazi kao demonsko biće – ženski demon, duh polja, vila, koja se zamišlja kao visoka žena ili djevojka u bijeloj odjeći koja se djelatnicima u polju i na njivi obično javlja u vrijeme podnevne žege. Kod Južnih Slavena sjećanje na ovaj kult sačuvano je samo kod Slovenaca, ali ratari u poljima na cijelom južnoslavenskom prostoru svaki puta kada čuju crkveno zvono prekinu s radom dok ono zvoni. Naziv ovoga demonskoga bića dobrano asocira na glagol poludjeti, što možda i ima veze jer od sunčanice čovjek dobiva simptome čudnog ponašanja. No, neosporno je da naziv ovoga duha ukazuje na polovicu dana, pol-dne i mi smo ga sistematizirali u skupinu kultova vezanih za ciklus dan-noć.

Ovoj skupini mogao bi se pridružiti i Pripegalo – božanstvo koje se u poslanici magdeburškog biskupa Adelgota iz 1108. godine izjednačava s grčkim Prijapom i biblijskim Belfegorom. Ima znanstvenika koja ga tumače kao Pripekala (i danas se kod nas kaže “priprklo je” ili “prigrijava” sa značenjem da je vrućina u najvećem stupnju) ali teško je to dovesti u vezu.

Advertisements

One thought on “Anto Zirdum – SLAVENSKA BOŽANSTVA IZ ASTROLOŠKE SFERE ( ciklus dan-noć )

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s