Anto Zirdum – MATIJA DIVKOVIĆ I APOKRIFNI POČECI NAŠE KNJIŽEVNOSTI

(prigodom četrsto godina bosanskohercegovačke književnosti)

Koliko god mi pokušavali FANTASY izdvojiti kao suvremeni žanr u književnosti suočavamo se s činjenicom da su se fantastične pripovijesti pričale od vajkada oko večernje vatre dok mladež ne bi zaspala a neke od tih priča preživjele su kroz usmenu predaju do naših dana, kada su konačno zapisane u zbirkama epova, bajki, basni… Sačuvani srednjovjekovni tekstovi, razni misali i evanđelja, puni su apokrifnih tekstova u kojima su prepisivači biblijskih tekstova davali oduška svojoj stvaralačkoj imaginaciji te na jedan primjereniji način pokušavali približiti narodu duh vjerskih poruka. Uz apokrifnu književnost u srednjem vijeku imamo i profane tekstove među kojima se posebno izdvajaju ALEKSANDRIDE – priče i romani o životu i legendi Aleksandra Velikog.

Jednu takovu knjigu pronašao je Van der Berk a u literaturi je ona poznata kao “Berlinska Aleksandrida“. Na temelju marginalija vidi se da je tekst 1582. bio u posjedu neke njemačke obitelji, a na temelju tajnopisa na jednom listu vidi se da je ona još 1535. bila u posjedu neke slavenske obitelji.

Berk je ustanovio da je tekst bosanske provenijencije, a na temelju poređenja zaključio je da je prepisivač ovoga teksta vršio u njemu dosta značajne izmjene, i po svome nahođenju dodavao i skraćivao tekst, što je svojevrsno stvaralačko interveniranje u tekstu. Jezik je dosta neujednačen iz čega se može zaključiti da je po Bosni kolalo više rukopisa koji su slučili kao predlošci, a prepisivač ih je prilagođavao materinjem govoru.

Aleksandrida je obogaćena fantastičnim događajima kakve nećete naći kod Plutarha, prvoga pisca koji je napisao Aleksandrov životopis. Srednjovjekovni čitatelj je svoje nepoznavanje svijeta supstituirao fantazmagorijama maštovitih pripovjedača i naprosto u njima uživao. Zato nam se čini najuputnijim panoramu BH fantasy priča započeti jednom pričom iz Berlinske Aleksandride, nepoznata prepisivača i maštovita dopisivača s konca XV. stoljeća, koju donosimo prema prijevodu iz hrestomatije starije bosanske književnosti od Herta Kune.

ALEKSANDAR SE BORI S DIVLJIM ŽENAMA i MRAVIMA

Sam pođe na lidijskog cara Kreza. Krez mu se ne htjede pokloniti, pa ga njegovi ljudi, svezavši ga, Aleksandru dovedoše. Toliko bogatstvo nađe u njega Aleksandar koliko niti oko vidje niti uho ču, i sve vojsci dade.

I tako na desnu stranu istoka pođe i pokorivši sve narode do kraja zemlje dođe. Međutim, tamo ne bijahu svjesni ljudi nego divlje životinje i zvijeri čovjekolike. I tako poslije deset dana hoda nađoše žene divlje, duge bijahu tri sečnja, svaka kosmata kao svinja, a oči im sijahu kao zvijezde. Na vojsku Aleksandrovu navališe i mnoge ubiše, dok ne prispješe vojske, te ih ubiše mnogo, bez broja.

I otuda idući 50 dana dođoše na pješčanu zemlju. Mravi u toj zemlji takvi bijahu da jedan od njih konja uhvati i u duplju uteče. Aleksandar reče da se slama nanese na duplje i spališe ih.

Otuda digavši se (ode) na rijeku, čija širina bje dan hoda, i zapovijedi da se naprave mostovi. i učiniše to za devetsto dana i sva vojska pređe. I tu u toj zemlji sretoše ljude (velike) kao lakat, i k Aleksandru došavši pokloniše se i mnogo meda donesoše i urmi. I ti ljudi zovu se Pitici.

Ako pak pokušamo pronaći relevantnu apokrifnu priču iz ranijeg razdoblja onda nužno moramo doći do oca bosanskohercegovačke franjevačke književnosti Matije Divkovića (1563. – 1631.) koji u svomu literarnom opusu ima i dio koji se zove “Sto čudesa”. To je dodatak njegovu prvome djelu “Nauk krstjanski” tiskanom  1611. godine (prije 400 godina) u Mlecima. U čitavom nizu fantastičnih priča, posebno o čudima Bogorodičinim, on se najviše približio ukusu svojih čitatelja i slušatelja koji su moralne poruke najbolje shvaćali upravo kroz takove priče.

“Beside” su Divkovićevo najznačajnije i najkompletnije literarno djelo, mada ni ono nije u potpunosti originalno i nalazi se pod utjecajem katoličkih bogoslovskih pisaca toga doba. “Beside” su tipičan propovjednički tekst, koji je obilato začinjen “prilikama” od kojih su neke imaju umjetničku vrijednost upravo zbog svoga fantasy ozračja. “Kako su slatke pjesni nebeske” svakako spada u najuspješnije i najljepše “beside” i stoga bi ona treba naći svoje mjesto u mogućemu izboru za antologiju fantasy priče BiH koja od nekog momenta mora početi.

Advertisements

One thought on “Anto Zirdum – MATIJA DIVKOVIĆ I APOKRIFNI POČECI NAŠE KNJIŽEVNOSTI

  1. Povratni ping: Tatjana krez | Upriverranch

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s