Anto Zirdum – BOŽANSTVA VEZANA ZA POJAVE U DRUŠTVU

SLAVENSKA MITOLOGIJA – BOŽANSTVA VEZANA ZA POJAVE U DRUŠTVU

PERUN
Bog groma i munje, zaštitnik pravde. Drži se, općenito, da je na vrhu ljestvice bogova u slavenskoj mitologiji, ako se izuzme predbog Svarog. Njega se slavilo sredinom ljeta, a kao žrtva prinosio mu se najčešće jelen. Kult Peruna je neosporno bio najrašireniji među starim Slavenima pa se iz toga izvodi zaključak da je Perun kod Slavena ono što je Zeus kod starih Grka, no to je prilično slobodan i nepouzdan zaključak. Iako bijaše silan nije imao ratničku ćud te se rijetko susreće kao bog rata, dapače volio je pravdu i mir te povijest bilježi da su bizantski i slavenski vladari sklapali valjane mirovne sporazume u kojima se slavenski vladari zaklinjaše pred Perunovim kipom..
Na svim slavenskim prostorima ima toponima Perun, Porin, Piorun, Perunja, Peryna, Peren, Perkunas i sl. a u našim krajevima imamo: Perunov vrh i Perunja ves u Sloveniji, Perun i Perunčevac u Isti, Perun brdo u Poljicama, Prenj i Porin planine u Hercegovini, Perunovo brdo na Pelješcu, Perna na rijeci Glini, planina kod Vareša zove se Perun itd. Iza mnogih Ilijinih brda i sličnih toponima često se krije mjesto slavljenja boga Peruna. Malo tko će, primjerice, Perast dovesti u vezu s Perunom, ali ako se zna da se taj gradić, u Boki Kotorskoj, nalazi na podanku Ilijinog brda, onda se tu zaključak sam nameće, jer je općepoznata stvar da su kršćanski misionari sv. Iliju nametnuli poganskim Slavenima umjesto boga Peruna.

PERUNIKA
Božica pravednosti u braku. Uz više poznatog Peruna u paru ide i božica Perunika čije ime je sačuvano u ljubičasto-plavom cvijetu koji se do nedavno mogao naći u vrtu (cvijetnjaku) svake seoske kuće zbog svoje ljepote i ljekovitih svojstava. Legenda kaže da je ona bila kćerka diva Svitogora zvana Strijelka. (Divovi su polubožanska polu ljudska bića, o kojima će biti posebno govora). Divka Strijelka nije podnosila obijesne silnike divove a osobito je mrzila okrutnog diva Leđana koji je za njom žudio. Jedne prilike ugledao je tu milu i dobru divku (a to je doista bila rijetkost među divovima) i isprosio njezinu ruku od oca joj. Postavši ženom boga i ona je od polubožanskog bića postala božica Perunika.

VOLOS (Veles)
Bog rogatih životinja, ratara i plodnosti, zaštitnik pastira. Obilje je toponima koji ukazuju na štovanje ovoga boga kojega se u nekim krajevima drži ravnim Perunu. Prema rekonstrukcijama V. V. Ivanova i V. N. Toporova (1974), središnji kult starih Slavena bio je, s jedne strane, kult nebeskoga gromovnika Peruna koji boravi u višnjim i suhim područjima ispunjenim vatrom ili suncem i, s druge, stočnoga boga Velesa, boga blaga, koji boravi u donjim i vlažnim prostorima. Oni su u opreci i dolaze u sukob, pri čem Veles uzimlje lik zmije, zmaja ili zvijeri, koja se može penjati i u viša područja, a Perun ga svojom strijelom ruši u donje prostore.
Mislav Ježić (2006.) je pronašao mnogo paralela mita o sukobu Peruna i Velesa u indoeuropskim predajama, što nas upućuje na zaključak da se radi o standardnim božanstvima u većini mitologija.
Na našim prostorima nalazimo ga u toponimima Veles kod Skoplja u Makedoniji, Volosko na Kvarneru, Volijak u Jajcu (nedaleko je selo Blaževići) i Volujak u Kreševu. “U kršćanskom razdoblju taj se dobrohotni bog pojavljuje kao bizantinski sveti Blaž, koji se slovenski zove Vlas ili Vlaho. On je do današnjih dana zaštitnik stoke” kaže profesor povijesti Kavkaza David M. Lang koji je napravio prilog o mitologiji Slavena, a nije ni pokušao sistematizirati kakv takav pregled barem glavnih božanstava u Slavenskom panteonu.

VOLOSKA
Božica kućnog ognjišta i doma, bračna družica boga Volosa. Ovu božicu štovali su Slaveni u najstarije vrijeme kao zaštitnicu doma stočara i ratara, te su je stoga predstavljali uz rogatu kravu. Stoga bi toponim Volovska glava iznad Zenice, mogao biti vezan i uz božicu Volosku.

VODAN
Bog voda, rijeka i mora. Kod starih Slavena posebno je bio izražen kult vode i oni su poznati po tomu što su obogatili hidronime u novonaseljenim krajevima, dok su nazive planina rjeđe mijenjali što upućuje da su češće stanovali kraj voda i nazive svojih rijeka nosili sa sobom (Odra, Cetina, Sana i mnoge druge rijeke dobile su ime po nazivima iz stare postojbine). U nekim krajevima nazivaju ga Vodin, Vodna, Vođan, Voden, a najčešće ga nalazimo na obalama Baltičkog mora gdje je štovan kao gospodar mora. U našim krajevima nalazimo ga u Vodnjanu u Istri, Vodni kod Senja, Vodicama kod Šibenika, Vodnićima kod Jablanca uglavnom kraj mora.
S vodom je u vezi još i već spominjana božica Mokoš, ali u kojem su oni međuodnosu teško je utvrditi. Tek, nalazimo još naziva za bogove vode i mora. Tako kod Bugara imamo Korubu, od čega vjerojatno potječe i naziv korablja za lađu ili brodicu. Funkciju Vodana u krajevima uz more preuzeo je sv. Nikola, kršćanski zaštitnik pomoraca i brodara.
Uz Vodana u slavenskoj mitologiji nalazimo i vodenog demona Vodanoja ili Vodenjaka, ako i vodene vile Rusalke. Ovi su imali uglavnom negativnu ulogu spram ljudi, (naročito ako ih se uvrijedi) i o njima govorimo u poglavlju o demonskim bićima, a Vodan je, ako bi ga se umilostivilo, pomagao ljudima, posebice pomorcima.

MOKOŠ
Božica pranja, predenja i bojanja vune. To je tipično ženski posao tako da je se tretira kao boginju plodnost, zaštitnicu žena. Nejasna je njezina pozicija na slavenskom panteonu jer neki autori tvrde da je to božanstvo koje predstavlja vezu između kulta vode i kiše i plodnosti i obilja. Mokoš znači “vlagu” (mokrij na suvremenom ruskom), a bez vlage nema plodnosti zemlje. S druge strane doživljava se kao kućni duh kojemu se uvečer ostavlja pramen vune kao ponuda. Neki autori tvrde da su se njoj u čast prali kipovi i drugi idoli u vodi, a zapravo moglo bi se raditi o pranju bojanih predmeta od vune od kojih su neki mogli biti i idoli.
Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga tj. spada u nejasnu skupinu prabožanstava. Na njezin nagovor, Svarog je odlučio stvoriti na zemlji biće slično njemu. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek Dubravko. Mokoš je udahnula život drugom drvetu (možda poljupcem) i nastala je prva žena Ljubljenica. Dubrava, Dubravica i Dubrovnika neosporno ima na sve strane, ali treba uočiti moguću vezu Ljubljence (Ljube, Ljubinke,) s Ljubljanom i Ljubljanicom (u Sloveniji) te s Ljupljanicom kod Plehana u Bosanskoj Posavini.
Za razliku od Rujane Mokoš se javlja često u našoj toponomastici. Kod Dubrovnika imamo naselje Mokošica, a nalazi se na Rijeci Dubrovačkoj. Sam izvor ove rijeke ima na desnoj strani visoku stijenu a lijevo razvidno brdo i odgovara također tipičnom scenariju tjesnaca kakav nalazimo na svim lokalitetima gdje se vršilo žrtvovanje. U Zenici jedno naselje i danas se zove Mokošica (nedaleko je od rijeke Bosne iza lokaliteta dvojne bazilike na Bilmišću) također na desnoj obali.

LADA
Božica žetve, obilja i umjetnosti. Radi se o rasprostranjenom tipično slavenskom božanstvu obilja i rada. U čast Lade pjevaju se takozvane žetvene pjesme, a drži se da ona upravlja svekolikom plodonosnošću u prirodi te su joj se utjecali zaljubljeni i oni koji su željeli roda i poroda te je tako postala i božica ljubavi i ljepote. Neki autori (Ledić npr.) želi je prikazati kao božicu ljeta (žarkog ljeta), ali činjenica da se žetva obavlja ljeti ne znači da je ona božica ljeta kao godišnjega doba.
Neki autori identificirali su muškog boga Lada (Lado) i navode ga kao boga rata nekih plemena, a neki je identificiraju kao božicu mladosti i ljubavi, jer se i danas pjeva svatovsko kolo «Didi Lado». Sve ovo vezano je za ljeto, a ljetnje doba može pogodovati ratu (ratovi su se u ono doba vodili samo ljeti), a žetvene akcije mogle su biti i prilika za susretanja mladića i djevojaka.
Drži se da je Lada najljepše žensko biće u slavenskom panteonu, pa je se ujedno tretira i kao božicu ljepote i raskoši. Tijelo joj je bilo bijelo kao snijeg, a kosa zlatna. Na glavi je nosila vijenac od crvenih ruža. Iza nje stoje tri krasne djevojke Milosnice a sa strane dva sina; Leljo i Gunđa. Najveći hramovi ove božice bili su u Brnu i u njih su hodočastili većinom mladi ljudi.
‘lad i ‘ladovina svakako imaju veze sa žetvom u najtoplijim ljetnim danima. Tri livade nigdje lada nema, kaže narodna pjesma, a taj stih upućuje na važnost hlada kako za odmor tako i za ugovaranje sastanaka prigodom žetve među mladima, jer dolazak u ispomoć, kolektiva žetva, od vajkada su bila prilika za zagledanje djevojaka i momaka. Zbog toga se Ladi i pridodaje atribut božice ljubavi.

MAŽANA
Božica nježnosti i plodnosti. Robninson i Wilson je pronalaze kod Poljaka kao božicu plodnosti. No, sasvim je jasno da ima veza sa maženjem i milovanjem. Ime Mažana ne susreće se na južnoslavenskim prostorima ali se zato ime Mila, Milena, Milojka i sl. često susreću. Za nesvršeni glagol maziti se u rječniku sinonima možemo pronaći i sinonime dragati, tetošiti, bluditi… a to otvara čitav niz asocijacija. No, nikakvih potvrda o ovoj božici ne možemo naći, osim već navedene.

LJELJA (Điđiljelja)
Božica ljubavi uz koju je vezan običaj “ljelje kraljice”. U Poljskoj je ovo božanstvo poznato kao Điđiljela, a to nam otvara put ka zaokruženju koliko-toliko cjelovite predodžbe o običaju (obredna igra s pjevanjem) iza kojega bi trebalo da stoji neko božanstvo. Naime narodna pjesma kaže:
Oj djevojko điđo moja
điđala te majka tvoja
kada te je nađiđala
onda te je meni dala…”
Kada se netko ili nešto previše nakitio kod nas se u žargonu kaže: nađiđano, ili nađiđao(la) se. Običaj je vezan za obilježavanje djevojčice koja je zrela za “ašikovanje” tj. postala je djevojkom što njezina obitelj potvrđuje naročitim načinom odijevanja i kićenja, koji je od podneblja do podneblja drugačiji ali se svodi na điđanje. To pretjerivanje vjerojatno je u funkciji da djevojka bude zamijećena.
Na planini Gorčevici (obronci Vlašića) jedan vrh se zove Ljeljen, a uz njega je vezana legenda o djevojci koja se ubila zbog nesretne ljubavi. Božanstva u parovima (muško-žensko) uočavaju se u mnogo slučajeva, tako da nije isključeno da Ljelja i Ljeljen funkcioniraju kao par. No, tvorba toga para ne mora biti iz bračne veza. Tako u jednom izvoru nalazimo da se Lel – bog braka javlja kao Ljeljin sin.
Ostaje ipak otvoreno pitanje jesu li Ljelja i Điđiljeja istovjetna božanstva jer nalazimo i tumačenja da je Dzidileya, odnosno Džizdilelija božanstvo koje bdije nad djetinjstvom.

ĐEVENA
Božica lova u starih Slavena. Izvori o njoj veoma su oskudni, ali sve mitologije imaju boga ili božicu lova te bi bilo nelogično da iste nemaju Slaveni. Robninson i Wilson je nalaze kod poganskih Poljaka. Na našim prostorima je slabo pronalazimo, ali jedno lovačko društvo nosi naziv «Đeva», što znači da se sjećanje na nju ipak održalo, makar u užim lovačkim krugovima.. Škobalj se bavio tumačenjem pojma Djeva, Deva, Diva, D,va, ali prva dva nije ih doveo u vezu s Đevom, Đevenom (đ se nekada pisalo kao dj), što bi svakako trebalo razmotriti. Ne smatram se dovoljno kompetentnim, ali već sam sumnjao da ovo nužno mora imati veze s Djevojačkim skokom i sličnim toponimima koji asociraju na djevice koje su rađe skočile sa stijene nego svoju nevinost dali inovjercima, a pogotovo ne s toponimima Devin brlog, Devin vrh i sl.

TROGLAV (TRIGLAV)
Gospodar zraka, zemlje i vode – upravitelj nebom, zemljom i podzemnim svijetom. Prikazivan je sa tri glave na jednom vratu. On je i bog rata u nekih plemena, a svakako je jedno od rijetkih općenitih božanstava u slavenskom panteonu. Uz njega je vezan osobit konj sa sedlomukrašenim zlatom i srebrom. U toponomastici ovi termini su vezani za planine. Nalazi ga se u Šćećinu, a u našim krajevima Triglav imamo kao najviši vrh u Sloveniji, a Troglav imamo kao najviši vrh Dinarskoga velegorja (kod Livna). Uz njega su vezani toponimi koji u osnovi imaju konja, kao što su Konjska ves, Konjuh, Kobilja glava, Konjic, Kobiljača itd. a vrlo su rašireni u našim podnebljima.
U okolici Knina, pronađeni su razni predmeti iz predkršćanskog doba Slavena, kao i posuđe u koje se stavljala hrana i piće za mrtvace. Pored ostalog, tamo je u gomili ruševnog kamenja kraj brežuljka koji se i danas zove SUVID, pronađen i kameni kip sa tri glave. Budući je to s druge strane Dinare odnosno Troglava (gledao od Livna) mogli bi zaključiti da osim toponografskih imamo i arheološke dokaze o Troglavu u našim krajevima.
Od Nazora saznajemo da se zimsko božanstvo Mrakoč naziva još i troglava neman – Troglavac. Božanstva sa više glava nisu rijetkost u slavenskom panteonu (Svantevit ima 4 glave, Bjelun dva lica), tako da je teško ustvrditi imaju li veze Mrakoč i Troglav, ali ako imaju onda smo saznali nešto više o naravi Troglava.

 

SLAVA
Božica časti, junaštva, pobjede i slave. Vrlo je moguće da su razna plemena imala različite bogove rata (Gerovit kod zapadnih Veneta, Svantevid kod Rujana, Troglav kod Južnih Slavena), ali u slavenskom panteonu imamo posebnu božicu zaštitnicu ratnika, njihova junaštva i časti, hrabrosti i slave koja uz to ide. S njom se često, u epskim pjesmama, nalaze vile bojovnice (o vilama kasnije) kao njezine posestrime i one uvijek hrle u pomoć junacima. Kako je u narodnim pjesmama nazivaju čas boginjica čas vila ostaje otvoreno pitanje radi li se stvarno o božici ili vili.
Slaven, Slavko, Slavica, Slavojka, česta su imena kod svih Južnih Slavena. A kako cijela narodnosna zajednica nosi ime po Slavi ili onomu što ona predstavlja, odnosno onomu po čemu su ih njihovi susjedi identificirali i nadjenuli zajedničko ime, onda držimo uputnim i primjerenim svaki napor da se ovoj božici posveti više pozornosti.
Naime, mnoga plemena i narodi dobili su ime po onomu po čemu su ih, najbolje, njihovi susjedi mogli identificirati. Tako Bugari nose naziv od bugarenja, a jedno od sedam hrvatskih plemena koja su krenula na jug bili su Bužani čije vodstvo je personificirano u legendarnoj kneginji Bugi. Slava i slavlje vjerojatno su bili najfrekfrentniji izrazi koje je ugledan stranac mogao čuti kada je došao među plemena koja su imala srodan govor, u osnovi sličan panteon i mnoštvo naziva koje nije mogao razumjeti. Prema starom piscu Sabeliku, koji je proveo tri godine kod Poljaka, Slaveni su veoma ljubazni prema strancima i iskazuju veliku uslužnost. Gostoprimstvo se uvijek ukazivalo slavljem (žderanje, opijanje, pjevanje i plesanje) u njegovu čast ili u čast povoda zbog kojega je došao, a i gosti su svojom nazočnošću častili domaćine prisustvujući onomu što se slavilo. Kako god okrenemo ova narodnosna zajednica identificirana je kao zajednica ljudi koji puno slave. Za razliku od svih drugih imaju i božanstvo bojne smjelosti, junaštva, ponosa i pobjede, boginju mrtvih junaka koju se častilo slaveći hrabre junake i ratnu pobjedu. Vjerojatno su se Slavi prinosili vijenci od grana drveća kako bi poginule ratnike odvela u Dom junaka, vječni im zavičaj negdje u nekom slavenskom raju, koji se u nekim izvorima zove Bujan, grad ispod rijeke koja je liječila sve bolesti i ublažavala sve bolove.
Spirin (1998.) u svome tekstu ne spominje Slavu ali zato spominje ratničku božicu Bojanu, donositeljicu pobjede. Teško je ustvrditi radi li se o sinonimima, o specifičnosti slavenskoga panteona kod Hrvata, ili pak o bogatstvu i nijansiranosti slavenskoga panteona koji razlikuje «donositeljicu pobjede» od «časti i slave» po pobjedi.

DAVOR
Bog umirućih branitelja i boraca za slobodu. Horvat (1925.) spominje i boga Davora, ali ništa o njemu ne kaže. U drugim izvorima o njemu također nismo ništa našli. U Slavenskim legendama Vladimir Nazor (1900.) je, inspiriran Nodilovim nalazima, napisao pjesmu Davor.
Prema leksikonu SINONIMI… (1974.) nalazimo da davoriti znači pjevati ponajčešće žalosne pjesme. Iz Nazorove pjesme vidi se da bi ovo mogao biti bog rata Lužičkih Srba odnosno plemena u Lužicama. Ako bi ga trebalo postaviti u širi kontekst onda bi on u našemu sistematiziranju mogao biti bog utjehe bojovnika ranjenih u borbi za slobodu, koji kao brat božice smrti Morane, olakšava patnje ranjenicima.
U jednom izvoru tretira ga se kao boga rata i boja i poistovjećuje s Rugovitom, (Rujovitom) jer je navodno negdje utvrđeno da su i jedan i drugi imali po sedam glava a za pojasom su nosili sedam mačeva.

RADOGOST, Redigast, Radgost
Zaštitnik gostoprimstva u slavenskih naroda. Kult gostoprimstva koji se kod Slavena dade lako uočiti, morao je imati svoga zaštitnika pa je tako nastao bog Radogost, autohtoni slavenski mitski lik. Izvanrednu gostoljubivost kod Slavena zabilježili su mnogi stari povjesničari a bizantski kroničar Lav Mudri to opisuje ovako: “Prema strancima, koji kao gosti dođu kod Slavena, veoma su milostivi, mnogo si truda daju da ih uščuvaju nepovrijeđene, i dobro ih paze, provodeći ih iz jednog mjesta u drugo, kamo imaju stići. Kad ih dovedu do bližnjeg susjeda upozore toga da ga nepovrijeđenog dalje vode i ako bi mu se kakvo zlo dogodilo smatraju susjeda odgovornim i u stanju su boj udariti na njega da osvete svoga bivšeg gosta”. Izvori kažu da je Radogost posjedovao svoj hram od drveta u gradu Ratari (Rethra) plemena Ljutića sa ugrađenim životinjskim rogovima i da su vanjske zidove hrama ukrašavali slike slavenskih božanstava a unutrašnjost je bila puna statua.
Kult gosta i gostoprimstva je seobom naroda na jug dopro i u naše krajeve. O tome svjedoči veliki broj imena i prezimena u kojima je sadržan pojam gosta (Slavogost, Milogostić, Miogošć) a i toponima kao što su: Dobrogošće, Živogošće, Jutrogošta, Delegošta, Ljubogošta (kod Sarajeva) tečitav niz Gostilja, Gosteša, Gostovača, pa i Gostinjaca koji, istina, mogu imati i drugo značenje, tj. mogu biti vezani za samostane bosanskih krstjana koji su u srednjem vijeku imali i funkciju svratišta za putnike namjernike.
Do danas se sačuvao staroslavenski običaj dočekivanja gosta sa kruhom i solju, obično na kućnome pragu, jer se gostu pružalo ono što je bilo najpotrebnije i najvrjednije, a to je po njihovu mišljenju doista bilo najvažnije i njime su iskazivali gostoljubivost.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s