Anto Zirdum – ŠTO JE TO FANATSY PRIČA?

ŠTO JE TO FANATSY PRIČA?

 

Ako bi se podnaslov antologije suvremene bh fantasy priče, koju smo naslovili kao DEMONSKI RAJ, prevodio na engleski onda bi obvezno stajalo FANTASY STORY, a sve ostalo bi moglo biti kako uredniku i producentu padne na pamet. Na engleskom govornom području se jednostavno zna što se podrazumijeva pod fantasy. A kod nas se o tome slabo zna, a ako se i rabi ovaj termin kao odrednica za određeni žanr u umjetnosti, zasigurno se ne koristi istoznačno.

Što je to fantasy? Sasvim normalno će se upitati svatko tko u Bosni i Hercegovini pročita podnaslov ove antologije,  jer takav žanr nisu spominjali u školi, kada je srednjedobni i stariji čitatelj išao u školu, a ako priupita svoju djecu znaju li oni o tomu štogod, oni će im nešto možda i znati reći, ali ne iz škole već iz drugih izvora znanja. Ljubitelji znanstvene fantastike, oni koji čitaju časopise, znaju da većina uz odrednicu SF časopisa ima i dodatak FANTASY. Čak se jedan američki renomirani časopis zove samo SF&F. Neosporno je da SF literatura sporo prodire na ovaj naš prostor (to se da objasniti iz više aspekata) i da naše čitateljstvo nema ni afiniteta ni senzibiliteta za tu vrstu literature, ali je neosporno da naši ljudi iznimno vole fantasy i da pisci s ovih prostora zapravo pišu jedan zanimljiv i osoben fantasy, ali ga ne nazivaju tako, već raznim drugim imenima

Fantasy literatura je zapravo ona literatura koja ima najmanje formalnih i sadržajnih ograničenja u  odnosu na mitove, legende, sage, basne, bajke pa i klasični SF, koji ne dopušta neobjašnjiva čuda i traži da temelj zbivanja bude vjerojatan. Fantasy je zapravo literatura koja odgovara duhu vremena i uzima sve najbolje iz bajki, mitova i legendi, pa je slobodno ubaciti i elemenata iz znanstvene fantastike, ali samo one u kojoj se ne koriste pojave koje su postale znanstvene ili pak empirijske činjenice. “Dok ste u stanju da maštate o kozmičkom putovanju, sasvim je svejedno koju će te tehniku koristiti: jedrenjake, balone, leteće ćilime ili leteće tanjure. Ali kada kozmički let postane činjenica, više ne možete upotrijebiti što vam padne na pamet umjesto stvarnih metoda”, kaže Stanislav Lem, a ovime se zapravo izražava suština razlike između fantasy literature i SF-a, ali upućuje na to da je fantasy zapravo SUVREMENA BAJKA koja odgovara duhu vremena. I ma koliko se nama činilo da klasična bajka ima samo svoje autonomno unutarnje značenje i da je lišena svih odnosa sa stvarnim svijetom, to nam se samo čini jer ne možemo anticipirati vrijeme u kojemu je nastala.

Kao što smo već stigli do toga da je fantasy suvremena bajka bez puno formalno-sadržinskih ograničenja, ipak i tu se može pronaći podvrsta. Primjerice, ako se fantasy približi legendi ili nasloni na nju onda govorimo o “herojskoj fantastici”, a na takav način se onda može govoriti i kombinaciji s drugim žanrovima i podžanrovima. “Herojska fantastika”, negdje se naziva i “epska fantastika”, a nerijetko možemo pronaći i termine kao što su “socijalna fantastika” pa čak i “imaginativna fantastika”. Negdje sam pročitao termin “granična fantastika” a Radanović u predgovoru svojoj Antologiji fantastičke pripovijetke u Bosni Hercegovini koristi pojam „folklorna fantastika“ kojoj suprotstavlja „urbanu fantastičku prozu“ i „fikcionalnu fantastiku“, a pronašao je i priču koja spada u tzv. deliričku fantastiku što mene upućuje na zaključak da je njegovo poimanje fantastike kontaminirano nadrealizmom[1], simbolizmom i sl. jer on asimilira pojedine dimenzije njihovih djela i kroz pukotine na brani ka svijetu neobičnoga uvlači u svoje poimanje fantastičkoga.

Gordana Maletić u pokušaju da predstavi antologiju srpske fantastične priče za djecu pored već spomenute folklorne fantastike i znanstvene fantastike  govori i o religioznoj ili alegorijskoj fantastici. Ovo se u dobroj mjeri poklapa s pojmom apokrifne priče, kao preteče suvremen fantastike, a u našoj panorami na blogu BHfantasy naveli smo nekoliko takvih priča (Matija Divković beside – objavljene prije 400 godina i ove godine upravo se vrše pripreme za obilježavanje ove obljetnice naše književnosti tj. prve autorske knjige) ali i Božićnu priču Nikole Šopa koja je prava suvremena apokrifna priča – zapravo reprezentativna fantasy priča naše književnosti. Ona izdvaja i povjesnu fantastiku kao srodnu epskoj fantastici s tim da je prva više karakteristična za priče a druga za romane. Humorističko-parodijska fantastiku već smo identificirali u našoj panorami kroz priču Ante Neimarevića, mogli bi reći najstarijeg BH fantastičara (rođen u Gučoj Gori kod Travnika) koji je svoj spisateljski opus realizirao u Hrvatskoj, a i kroz prikaz njegovoga romana Propast svijeta. Ova autorica odvaja nadrealistične priče od irealne proze i proze apsurda.  Posebno izdvaja oniričku fantastiku, ali drži da u njoj, kao i socijalno-utopijskoj fantastici nema baš priča za djecu.

No, najzanimljivije je njezino razlikovanje bajke i fantastične priče. U ovoj prvoj se glavni junak na svome putu –  koji mora da prođe da bi postigao cilj zadat na početku i simbolično se preobrazio – bori s teškoćama što uključuje i prisustvo natprirodnih bića,  ili se posredstvom ovih sukobi razrešavaju.  Fantastična priča nema ovaj zadatak niti fantastična bića koja se u njoj pojavljuju imaju ikakvu obvezu  prema glavnom junaku. Ova osobina olakšava posao piscu i rasterećuje ga od bilo kakvih ograničenja….

Sama pojava podvrsta u žanru, zapravo govori o tomu da je kod fantasy literature neophodno u sistematiku uvesti i sadržinsku analizu tema. Neke teme su tipične za fantasy, a neke (ovdje je većina takvih) balansira na granici žanra i pitanje je bi li ih prihvatili suvremeni fanovi. No Ferid Muhić (1987.)   drži da: Postupak izdvajanja iz vremensko-prostornih okvira, kao i granične situacije njihove potpune neodređenosti, ima svoju funkciju u djelima ovog žanra. Zbog toga se tematska analiza mora posmatrati kao organski dio cjeline tih književnih djela, odnosno kao područje u kom se utvrđuje i razrješava dinamička interakcija tematskog, strukturalnog i funkcionalnog aspekta. Drugim riječima, sama tema određuje granice i strukturne odlike djela ovog žanra.

Fantasy se, recimo, često dovodi u vezu sa horrorom  iz prostog razloga što se fantasy u sadržinskom smislu često bavi temama karakterističnim za horror (vampiri, vukodlaci, zombiji i slični nadnarani zlodusi i zloljudi). Međutim horror ima karakteristična žanrovska i stilistička obilježja koje čitatelji ove literature, naročito gledatelji filmova, očekuju kao što su napete situacije koje podižu adrenalin ili pak iritiraju emocionalna stanja konzumenata. Horror može biti i bez nerealnih i nadrealnih bića, ne mora težiti transepohalnom univerzalizmu karakterističnom za fantasy. On naprosto ima zadaću nategnuti čula, zdrmati čitatelja tamo gdje ne očekuje i tu se njegova uloga završava… A fantasy literatura, ako nastaje na istom tematsko-sadržinskom bloku počinje upravo iza toga.

Naime, i laiku je jasno da će u Bosni i Hercegovini teško pronaći i izdvojiti fantasy priče od bajki, legendi, mitova i apokrifnih priča, kad većina autora, ako je i pisala fantasy priču, nije to pisala s namjerom kao takovo. Ako k tomu dodamo i djela iz tzv. glavnog tijeka književne produkcije u kojima se danas javljaju pseuro-fantastični elementi onda se cijeli zahvat čini još kompliciranijim. Jednostavnog odgovora na ovo pitanje nama, ali, ako još uvijek nije moguće napraviti panoramu a pogotovu ne antologiju SF/ZF/NF stvaralaštva, još k tomu pisanu na jednom od tri, odnosno četiri, književna jezika, vrijedi barem pokušati predstaviti ljepotu i bogatstvo toga što se u žanrovski izdiferenciranom suvremenom nakladništvu smatra fantasy literaturom, jer tu doista imamo što pokazati i sebi i svijetu. Za početak možda sve neće biti konzistentno, ali doista je zanimljivo i zbog toga sam se i poduzeo ovoga nezahvalnog posla.

Prvi naš zadatak je da odvojimo „fantatsičku“ priču u književno-teorijskom smislu od fantasy priče u užem žanrovskom smislu. Naime, Nenad Radanović je već napravio naprijed spomenutu Antologiju fantatstičke pripovijetke u Bosni i Hercegovini i nikakvoga smisla to nije imalo praviti nanovo pa makar to bilo u funkciji dopunjavanja njegova djela s autorima koji će biti zastupljeni u ovoj Antologiji. Naime, autori koji su se u literaturi našli kao prtetežito i primarno pisci žanra, javljaju se pod našim BH nebom poslije rata. Vrsnih fantastičara sa solidnim opusom kao što su Horozović, Lukić, Ivanković itd. bilo je i prije zadnjega rata, ali njihove knjige ni jedan nakladnik i knjižar a ni knjižničar ne bi stavio na rafu, policu ili katalog fantasy književnosti. Budući je ovo antologija definirana žanrovskim opredjeljenjem, koje nema veze s književno-teorijskim određenjima, već marketinško-nakladničkim uplitanjem u književne tokove i tjekove, mi smo se ovdje orijentirali više na nove pojavnosti u BH književnim vodama. Sam termin suvremena zapravo se odnosi na literaturu nastalu pretežito  poslije 1990. godine, odnosno posljednje dvije decenije iako bi se moglo reći da suvremena fantastična priča BH počinje s Irfanom Horozovićem negdje 1972. godine i da bi bilo kakva antologija fantastične BH priče bez njega naprosto ne bi bila vjerodostojna, a svakako bi bila manjkava u kvaliteti.

Radni naziv ove antologije: DEMONSKI RAJ, nastao je po naslovu priče Anke Topić, prve žene koja je u Bosni i Hercegovini izdala knjigu poezije pod nazivom IZGUBLJENA ZVIJEZDA koja je 1908.godine izašla u Sarajevu. Ova priča je izašla u listu Behar 1909. godine i spada u rijetke pronađene prozne uratke ove pjesnikinje koja je rođena u Žepču a umrla u Vitezu. Radi se o klasičnoj ljubavnoj priči, ali ona od naslova do samoga kraja vrvi fantasy terminologijom, ozračjem fantasy priča pa čak se nekako fantasyi i završava. Naziv ove priče DEMONSKI RAJ najbolje odražava stanje duha u jednomu graničnomu prostoru (širokom nekoliko stotina kilometara) gdje se dodiruju, prepliću, prožimaju, sukobljavaju i spajaju kulture i civilizacije istoka i zapada; prostor na kojemu su uvijek egzistirale najmanje dvije,(ilirski i rimski panteon, rimski i rano kršćanstvo, kršćanstvo i mnogoboštvo – prvo Huna, zatim Gota, pa Avara i na kraju Hrvata (ili nekog od plemena iz Slavensko-Antskog saveza koji na ove prostore dolazi iz Bijele Hrvatske u 7. stoljeću),  a najčešće tri religijske zajednice kroz svu poznatu povijest (katoličanstvo, neomanihejstvo i pravoslavlje; katoličanstvo, pravoslavlje i islam), i na kraju četiri velike monoteističke religije (1492. dolaze Židovi u Bosnu) i bezbroj drugih religijskih zajednica. Njezina priča neće biti u antologiji jer smo definiciju suzili prema strožem žanrovskom određenju, ali u Radanovićevoj antologiji ili sličnoj panorami bi se ona sasvim dobro uklopila.

Bosanskohercegovačka književnost, ako tako nešto i postoji, a na neki način ipak postoji, nije ništa drugo nego demonski raj. Paradoks – neočekivana pojava koja ne odgovara uobičajenim predodžbama – protuslovlje općem poimanju nečega što se zove književnost na određenom nacionalnom jeziku. Ta književnost je u svojoj povijesnoj dimenziji pisana sa sviše pisama (latinica, glagoljica, bosančica, ćirilica, arapsko pismo, pa opat latinica). Pisana je i na više jezika: latinski, starohrvatski, starosrpski, arapski ili turski, hrvatski, srpski, bošnjački, srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski i tko zna još kojim sve jezicima (vjerojatno su Židovi pisali na hebrejskom a ne bi me iznenadilo da se još koji otkrije).

Ovu antologiju priča ne povezuje jedinstvo jezika, jer doista imamo najmanje četiri standardna književna jezika i bezbroj autorskih jezika, niti bilo što drugo osim prostora kojega determinira jedan jedini zajednički imenitelj a to je življenje na osebujnom graničnom prostoru punomu različitosti. Naravno, kada se sve ovo prevede na engleski te različitosti se neće lako uočiti, dapače, postoji opasnost da prosječan američki čitatelj tu uoči više sličnosti nego što mi danas vidimo različitosti.

Sad kad smo sagledali što se sve može podvesti pod fantastičnu priču u najširem smislu i kada je već jasna intencija ovoga priređivača da izbor usmjeri prema čistoj fantastici, odnosno fantastici očišćenoj od nadrealizma, irealne proze i proze apsurda, od delirične, oniričke i somnambulne fantastike, kada je jasno da nećemo podržati ni apokrifne priče u našemu izboru, (koje su temelj naše suvremena fantastične priče i najbliže pojmu fantasya) treba jasno reći što ova antologija preferira – što je njezina osnovna odrednica. Većina priča se vrte u tematskom krugu tzv. herojske, epske ili povijesne fantastike jer je ona naslonjena na mitove i legende, već izmaštane svjetove nadnaravnih, polubožanskih, demonskih i sl. bića. Poslije toga dolazi fikcionalna fantastika ljudskoga svijeta, i međusvijetova između ljudskih i božanskih, nadzemnih i podzemnih itd. Doista je mnogo lijepih, umjetnički relevantnih priča koje se bave čudesima u realnom svijetu, ili u kojima pisci sanjaju, odnosno koriste san za slobodnije izricanje onoga što se na javi nerado izriče, ali one neće naći mjesta u ovoj antologiji.

Nama treba reprezentativna  antologija koju će strani izdavači i knjižari moći bez dvojbe staviti na određenu policu gdje se nalazi fantasy literatura. U tom svijetu čitatelji (kupci) su izdiferencirani i oni sebi ne mogu dopustiti luksuz da im roba ne ide samo zato što ne stoji na mjestu gdje je većina kupaca traži. U nekoliko slučajeva priče uvrštene u ovu antologiju naginju znanstvenoj fantastici, koja također nije predmetom ove antologije, ali je priređivač radije rizikovao s ovim odstupanjem nego skretanjem u neprimjereno žanru mistificirani realizam.

Ovaj pristup suzio je prostor na desetak autora i isto toliko priča, a evo baš gledam zbirku suvremene njemačke fantastične priče (PUTOVI U SVJETLOST) u kojoj je obuhvaćeno 8 autora sa po jednom pričom.

U (narednom) tekstu ANTOLOBIJA SUVREMENE BH FANTASY PRIČE – ZASTUPLJENI AUTORI  prikazat ćemo autore i razloge odabira njihovih priča pa će na koncu biti jasnije zašto koristmo ovaj strani pojam FANTASY, jer u nekoliko navedenih primjera pojmovi fatastička i fantastična pokrivaju različita područja: u jednom slučaju su to svi podžanrovi bez SF/ZF/NF-a u drugome sa njime, a u slučaju navedene njemačke antologije to je uglavnom SF/NF/ZF ali su naladnici uopćili pojam da nekako prikriju ovu užu žanrovsku odrednicu, jer šira odrednica privlači širu publiku.

 


 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s