Dragica Grbić Draga -POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA

Pamti trava. Pamte ptice. Pamti šuma. Pamte mravi. Pamtim i ja…

Hrast. Nikao je na kraju dvorišta. Sam. I brzo odrastao, iako se zna da on sporo raste. Nikom nije smetao . Uvijek sam se čudila kako je nikao na pravom mjestu, odakle ga ne terba pomjerati.

Bilo je sunčano podne. Nekako posebno. Neočekivano, prišla sam mu, obgrlila ga i naslonila glavu na njega. Osjetila sam kako mi se njegova kora ocrtavala na desnom uvu.

Godilo mi je . Čvrsto sam se držala kao da tako mora . Sklopila sam oči. Začula sam muziku i dok sam se pitala da li je to stvarno, ili mi se pričinjava, muzika se pojačavala. Ugodna. Opuštajuća. Muzika za ples. Jasno sam čula plesne korake i ugledala svod zgrade i zvanice. Plesali su. Bože, kako je lijepo! Koji je to vijek? Pokušavala sam odrediti po odjeći. I, gle! Eno, i mene! Kako sam to obučena? Sa krunom na glavi! Pa ja sam kraljica! Ono mora da je kralj što pleše sa mnom.  Da, on je!

Naklonio se i muzika utihnu. Priđe mi s lijeve strane i oboje se poklonismo. Jao , kako sam lijepa !

Neko mi prilazi, naklanja se  i nešto šapće gledajući u pod.

Poruka. Važna!

Neznatno se ukočih. “Brzo, brzo”,viknu kralj, zgrabivši  me za ruku. Trčimo kroz dvoranu, kroz slobodan prostor, jer se svi prisutni razmakoše. Bježimo. Iza nas zazveča oružje.  Vrisak. Mi nestasmo. I slike nesta . I zvuka.

Osjećam da se držim za hrast i čekam da se nastavi radnja. Ali nema ničeg. Uzalud čekam i još jače stišćem hrast. Osjećam svoje disanje. Ubrzano.

Dugo sam čekala, ali se ne dogodi ništa. Otvorih oči. Kao da sam sanjala. Stajala sam pored hrasta očekujući da pronađem objašnjenje, a on , kao da ne zna ništa. Odmakoh se od njega. Posmatram ga. Isti je kao i prije. Bez promjena. Bila sam zbunjena. Šta se zbilo?

Sljedećih dana ponavljala sam postupak, ali se ništa ne dogodi. Posumnjala sam u sve , i to pripisla snu. Zaboravih na to.

Bilo je podne kad sam ušla u šumu u kojoj zapazih isti onakav hrast kao u mom dvorištu. Gledala sam ga trenutak-dva.

Požurih njemu. Obgrlih ga. Zažmurih. Zavrtje se šuma oko mene. Kao da sam na vrtešci. Kao da sam u svemiru. Zaljulja se stablo i zašušta lišće. Dugo je  trebalo da se ukaže slika.

Sama sam. Jašem na konju u istoj onoj kraljevskoj odeći. Držim krunu. Osvrćem se. Snažan  vjetar udara u mene. Opirem se . Pokušava  da me povuče kao ljušturu. Uspijeva mu. Vrtlog me odnosi.

Onda, iznenadno, sve se utiša. Opet se držim za hrast. Nema ni zvuka ni slike. Otvaram oči. Puštam hrast. Kao da ništa bilo nije.  Shvatam, tu se završilo nešto. Ili je počelo nešto. A moj hrast je nikao da me poveže s tim.

Danima sam razmišljala kako da riješim tajnu. Kad sam bila spremna ( a to sam otkrila po naglom htjenju) , prišla sam hrastu i naslonila se leđima na njega. Negdje sam pročitala da se tako prenosi energija iz stabla koja je čovjeku važna.

Sklopila sam oči opustila se i pomislila da hoću da saznam šta mi se desilo.

Osjetila sam prenos energije. Nešto mi je toplo prostrujalo tijelom. Opustilo me, pripremilo.

Nastavila se radnja koju sam vidjela u šumi. Iznad mene pojavila se vila i mahnuvši štapićem stvorila je vrtlog koji me je odnio – spasio od potjere.

Spustio me u dvorište. Moje . Ovo u kom sam sada. Tu sam bezbjedna. Ali ništa kraljevsko nema na meni. Obična sam žena. Odjeću i krunu spuštam u kraj dvorišta gdje je sada hrast.

Živim kao čobanica. Čuvam ovce. Tjeram ih na rijeku. Kupam se u njoj. Oko mene vile. Zajedno igramo kolo , prskamo se vodom. One me paze. To se vidi.

Znači, ja sam kraljica pretvorena u pastiricu! Sad treba da mi se desi obrnuto.

Pri odvajanju od stabla zapazih  da se hrast mnogo ljulja. Smanjuje se. Čak mi mahnu jednom granom, kao rukom.

Nesta ga , a na njegovo mjestu pojavi se moja odjeća i kruna.

Oblačim se . Kad spustih krunu na glavu pojavi se konj. Sjedam. Galopiram. Dugo. Opet vrtlog. Ulazim u dvoranu sa kraljem na ples. Dvorjani se razmakoše napravivši nam prolaz. Plešemo kao onda. Narod me gleda s ljubavlju . Srećan. Ispunjen.

Sad znam da sam posljednja bosanska kraljica čija će vladavina dugo trajati i da će me uvijek pamtiti jer sam posebna.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s