Rabija Mameledžija – SREBRONJA

Priča o Koru

 

 Golobradi Ranko, dječak u tijelu mladića, prije prvih pijetlova izveo svoga Srebrenju iz ograđenog dijela nastambe napravljenog uz kuću. Do zore se trebao Srebronja napasti i sa dječakom obići sva mjesta koja obilaze otkako je ozelenila dolina.

-Srebronja moj! Dobro mi se napasi pa ćemo se utrkivati sa tvojim pobratimom Vilašem.

Dok je to govorio iz obližnjeg šumarka na proplanak je izašao odrasli jelen mašući glavom prema naprijed pozdravljajući svoje prijatelje. Mati Srebronjina je hranila Vilaša svojim mlijekom, jer su mu majku rastrgali vukovi. Oni su bili braća po mlijeku.

Vilaš je znao da je Srebronja bio predodređen  ovoga ljeta biti u finalnoj borbi na koridi u čast Kora – boga moćnog ljetnog Sunca.  Velika je to čast ali vrlo se lako može dogoditi da bude i žrtvovan kao pobjednik – jer to je gorka sudbina pobjednika.

Srebronja se i ponašao kao predodređen a sa njim u svemu tome uživali su i njegovi prijatelji Vilaš i Ranko.

Od odlaska snijega Srebronju pripremaju za događaj koji treba da bude početkom ljeta na velikoj zaravni gore u planini gdje se svake godine okupljaju bratstva iz cijele doline i vode svoje bikove na bodnju.

Taj dan je za sve stanovnike podvlašićkog kraja bio jako važan.

Ovogodišnja svečanost je podjednako važna i Ranku jer na prvi dan ljeta svi dječaci njegovog uzrasta u bratstvu i svih bratstava plemena Vuka, postaju punopravni članovi sa odraslim muškarcima u bratstvu i ratnici.

Srebronja i Ranko su se za ovaj dan čitavo proljeće pripremali da dostojanstveno sačuvaju tog dana obraz I čast njihovog bratstva. Ljudi u bratstvu su bili posebno naklonjeni Ranku i a posebna pažnja je bila usmjerena Srebronji. Bio je ljubimac cijelog bratstva, pa i najmlađih koji su ga  cijelu zimu darivali ukradenim jabukama iz sjenika ostavljenih tamo da ne smrznu.

Dok je Srebronja paso sa Vilašem, Ranko je sjedio pod stablom i gledao dva prekrasna mužjaka kako pasu sočnu proljetnu travu. Sjedeći tako naslonjen na drvo na tren ga je prevario i odnio san. Čim je oči sklopio u san mu je došao starac duge sijede brade i kose govoreći da je on duh  njegovog bratstva i jedan od pradjedova plemena koji je davno napustio ovaj svijet. Starac je tiho govorio tako da ga je Ranko jedva čuo. Rakao mu je: Kada se probudiš odvedi Srebronju kući, a ti otiđi u stijene iznad rijeke. U stijeni ćeš naći granato drvo. To je Tisa – sveto drvo koje je zaštitnik kada ga se ima kod sebe od svakog zla. Komadić tog drveta, samo jednu trijesku tvoj Srebronja treba da ima u rogovima na dan bodnje. Tisa će ga štiti i pomoći mu da sačuva hrabrost i bude veći junak od ostalih bikova.

Ranko je zaustio da nešto kaže ali se čarolija raspršila onog momenta kada je starac rekao šta je imao. Osjetio je da ga neko gura u leđa.  Bio je to Srebronja koji ga je gurao njuškom u leđa da ustane.  Ustao je i potjerao bika kući.

Morao je još danas napraviti ono što mu je u snu rečeno. Penjući se od rijeke stjenama brzo je našao granato drvo koje je raslo iz stijene. Otkinuo je jednu grančicu i uputio se istim putem kuda je došao kući.

Sutradan je u štali lagano nožem izbušio rupicu u njegovom rogu i ubacio komadić tisovine kako mu je rečeno u snu.

Osvanuo je dan odlaska na svetkovinu.

Noć uoči odlaska su mladići iz bratstva usjekli ljeskove i vrbove štapove te ogulili koru sa njih i savili vještim rukama trube. Ujutro rano na oglašavanje truba svi muškarci iz bratstva su kretali prema planinskoj visoravni gdje se održavala svetkovina.

Srebronja i Ranko su išli naprijed ispred  kolone odraslih muškaraca iz svog bratstva. Bio je to sretan trenutak za dječaka koji će tada postati punoljetan. No, Rankova sreća će biti potpuna tek onda ako njegov miljenik  bude pobjednik koride.

Izlaskom iz kanjona rijeke na prostranu visoravan koja se završavala okomitim stijenama moglo se vidjeti da je mnogo muškaraca svih  uzrasta iz bratstava bliže i dalje okoline stiglo na mjesto održavanja ovogodišnje koride.

Čitava visoravan je bila kao košnica puna ljudi i životinja.

Na posebnom mjestu bilo je pobodeno debelo hrastovo kolje  gdje su se trebali vezati bikovi koji će sudjelovati u nadmetanju.

Ranko je stajao pored Srebronje i vadio mu iz bisaga smotak  sočne trave i šaku žita da pojede dok se odmara od penjanja uz planinu.

Borba bikova je počinjala kada dan krene prema drugoj polovini. Imao je Srebronja dosta vremena da se odmori, pojede žito i travu koju je Ranko stavio ispred njega.

Do početka borbe niko više ne smije prilaziti bikovima, a starješine bratstava su odnijeli darove do hrama u kojem je bio vrač sa resnicima – svojim pomoćnicima. Oni su bili jedini stalni stanovnici visoravni. Živjeli su u nastambi napravljenoj nedaleko od hrama u kojem su obavljali svoje ritual uoči dana prinošenja žrtve bogu Koru.

Žrtvenik je bio na početku stijena koje su se strmoglavo obrušavale prema dolini i rijeci. Žrtveniku se moglo prići samo sa visoravni i sa te strane su mu prilazili vrač i njegovi pomoćnici koji pomažu pri prinošenju žrtve.

Poslije takmičenja mladića u jahanju, hrvanju, bacanju koplja, skoku iz mjesta i bacanju kamena s ramena trube su najavile početak bode bikova.

Prostor u kome su volovi ogledali svoju snagu i vještinu  bodnje je bio ograđen ogradom od pobodenog kolja i poredanih vrljika.

Sudac bodnje volova bio je sam plemenski vrač.

Obično i obavezno jedan bik nije preživljavao borbu u ograđenom prostoru.

Za taj dan bilo je pripremljeno deset volova za bodnju, jer je svake godine učestvovalo deset bratstava na okupljanju i svako bratstvo je imalo za bodnju jednog vola. Kada je krenula boda bikova skupili su se svi prisutni oko ograđenog dijela u kojem su se borili.

Prvo su eliminirani plašljivi bikovi.

Jači i superiorniji bikovi su se odmah nametali svojom hrabrošću i brzo rješavali borbu u svoju korist. Glavna borba trebala je da se desi između Srebrenog i Peronje koji je došao sa drugog kraja planine iz bratstva čiji je vo i prošle koride pobijedio i bio žrtvovan. Ranko je uveo svoga miljenika u ograđeni dio za borbu i skinuo mu priuzu koja je bila vezana oko debelog vrata.

Kada su uveli Peronju među prisutnima je nastao tajac. Volovi su se prvo mjerkali i obilazili jedan oko drugog, Zamahivali rogovima koji su bili veliki i na vrhu zašiljeni.

Srebronja je gurao rogovima Peronju. Odmjeravao je snagu protivnika. Bio je snažan ali ne i pametan. Brzinom munje zamahnuo je dva tri puta rogovima i Peronja je prije nego što je i bio svjestan šta se dešava bio rasporen. Na dva mjesta na trbuhu i vratu vola šiknula je krv. Životinja se zanjihala i kleknula na koljena prednjih nogu. Izgubljena pogleda je počela strašno i žalosno rikati. Strah od krvi koju bikovi namirišu je ogroman kod bikova i onda u strahu počinju rikati. Srebronja je stao u drugi kraj ograđenog prostora i čekao kao i svi prisutni da Peronji prekrati muke njegov gazda koji će ga prikalti.

Od trenutnog iznenađenja koje je izazvala ova kratka borba brzo su se oporavili okupljeni i počeli zajedno sa Rankom i njegovim bratstvom glasno vikati Srebronja!!!!Srebronja!!

Peronja je brzo uklonjen i priklan a Srebrenog su poveli prema stijenama do žrtvenika.

Ranko je odjednom postao svjestan šta će se uskoro dogoditi. Njegov Srebronja je pobjednik koride i bit će žrtvovan bogu Sunca i ljeta Koru.

Išao je pored ponosnog oca, ali noge ga baš i nisu slušale. Posrtao je.  Da nije bio ratnik plakao bi.

Naprijed su vodili Srebronju, a za njima je išao svijet i mladi momci koji su prošli sva natjecanja i još su trebali pojesti meso bika pobjednika da postanu punopravni članovi svaki svoga bratstva, plemenski ratnici.

Kada se prišlo žrtveniku priveli su Srebronju.

Iza žrtvenika su se poredali golobradi mladići da bi prisustvovali svetom činu žrtvovanja najjačeg vola u čitavom kraju i da oni budu jaki poslije jedenja mesa poput ovog bika. Ranko je stajao uz sami žrtvenik i nijemo posmatrao prijatelja.

Do ovog momenta nije bio svjestan da će Srebronja na ovakav način nestati danas iz njegovog života.

Vezali su čvrsto Srebronju uz pobijeno kolje i velikim  noževima mu proboli mjesto gdje je trebalo biti srce.

Srebronja je polako kleknuo na prednje noge i legao poput nekoga ko se sprema zaspati. Svjetina se udaljila od žrtvenika jer je trebalo žrtvovanu životinju urediti i ispeći da bi se meso podijelilo mladićima koji danas postaju odrasli.

Komad mesa pečenoga dobit će i Ranko. Dok je sjedio i stezao srce da ne plače na trenutak je osjetio kao da mu netko govori da  podigne glavu i pojede meso sa ostalim mladićima jer to želi njegov Srebronja.

Pomoćnici velikog vrača nosili su veliki kazan sa komadima mesa i jedan komad se našao Ranku u krilu. Svi pogledi su bili uprti u njega.

Uzeo je komad i čvrsto zagrizao .

Bio je ponosan na svoga Srebronju, a i na sebe jer nisu osramotili bratstvo.

.

28 thoughts on “Rabija Mameledžija – SREBRONJA

  1. …Kao i sve tvoje druge price i ova je lijepa, carobna zapravo jer u svaku svoju pricu dodajes mnogo lijepih emocija koje zapravo pricu cine carobnom. A tek opisi, oni su ti koji te naprosto navedu da zatvoris oci i pozelis da si tu i prozivljavas sve dogadjaje sa glavnim likovima!! Tetka kao i uvijek savrseno i samo tako nastavi !!!! :*

  2. Srebronja je junak malog Ranka koji je morao biti zrtvovan da bi on postao odrastao covjek iako je bio pobjednik koride, najbolji nekada moraju biti i zrtvovani….u cemu i jeste poenta,prica je sjajna i mnogo mi se svidja !

  3. Ocarana sam pricom !! Ne znam da sam ikad ista ljepse procitala…. Svaka Vam cast na ovoj lijepoj prici i moram priznati da sam odusevljena . Djecak Ranko bi nam svima trebao biti uzor …njegova hrabrost me je inspirisala…. veliki pozdrav i zelim vam uspjeh u daljem radu🙂
    Lejla Karamanlic

  4. Cestitam Vam prvenstveno na ovoj divnoj prici koja me je u svakom smislu i pogledu inspirisala.Veoma je zanimljiva i poucna … Zelim vam uspjeh u vasem daljem radu … veliki pozdrav ….

  5. ČESTITAM !!! SAMO SAM RAZOCARAN ŠTO OVA PRIČA KRATKO TRAJE I PROGUTAH JE U JEDNOM ZALOGAJU, MALOM ALI TAKO SLATKOM ZALOGAJU. DIVNA PRIČA KAO I SVA TVOJA DRUGA DJELA, ČITAJU SE U JEDNOM DAHU. FASCINIRA ME VAŠA SPOSOBNOST DA ČITATELJA NATJERATE DA KAD JEDNOM POČNE CITATI VAŠE DJELO NEMOZE GA OSTAVITI SVE DOK “NE PROGUTA” I POSLJEDNJU STRANICU. JEDVA ČEKAM SLIJEDEĆE…

  6. Dobra priča sjajno ispričana,-stara tema polaganja žrtve, hrabrost, mudrost i u isto vrijeme okrutnost čovjeka….ova kratka priča puno toga govori…čestitam.

  7. Već duži period pratim rad spisateljice i mogu reći da je svako njeno novo djelo bolje od prethodnog.Divim se suptilnosti i istančanosti pri izboru riječi i sadržaja u cjelini. Bila bih joj zahvalna da nastavi s tako uspješnim radom te da nas i dalje obraduje djelima koja se čitaju bez daha.Samo iskreno srce i čista duša može doživjeti njen izričaj i vraćati mu se što češće da upotpuni i osvježi dan.

  8. Dijete sam Vlašića pa sam često bio u situaciji da posmatram borbu bikova poslije čega me je znala obuzimati tuga zbog neiscrpne volje i snage za pobjedom jednog od njih. Ali, ova izuzetna priča dala mi je hrabrosti i saznanje da je to običaj iz vremena naših pradjedova, a nama zadatak da njegujemo autentičnost običaja poslije kojih, po priči gospođe Rabije postajemo snažniji i ponosniji na svoj zavičaj.Čestitam i zahvaljujem što ste odabrali već davno zaboravljenu temu.

  9. Poštovanoj književnici iskrene čestike na naglašavanju ljubavi prema lepotama planine, životinjama a naročito ljudima.Svet je danas izopačen, verovanja među ljudima su izgubljena tako da ovaj tekst zaista dođe kao terapija. Srećno.

  10. Vaša priča me podsetila na davno izgubljeno detinjstvo, vreme koje se više ne može vratiti, vreme koje nam nije nudilo mnogo u nekom materijalnom smislu ali svakako jeste u duhovnom.Drago mi je da je autorka prepoznala te vrednosti i da ih je vešto predočila ovom divnom pričom koja me vraća upravo u taj period.Iako se danas nalazim jako daleko od Bosne i svog rodnog kraja, kroz druženja sa tekstovima ove vrsne autorke kao da se ponovo nalazim na istom mestu kao pre 40 godina.Ja sam takođe Ranko, decak koji ja rano otišao trbuhom za kruhom…Uhhh…sada su emocije proradile…Veliki pozdrav iz daleke Australije.

  11. ŠTOVANOJ KOLEGICI ČESTITAM NA IZUZETNOM DJELU.
    OD VAS SE I MOŽE OČEKIVATI SAMO NAJBOLJE.
    UJEDNO KORISTIM OVU PRILIKU DA VAM ČESTITAM I NASTUPAJUĆE VJERSKE BLAGDANE.
    IVONA, LJUBUŠKI

  12. Genijalna priča…genijalan autor…već nekoliko puta zaredom čitam Vašu priču i tijekom svakog čitanja pronalazim novi smisao svake Vaše napisane riječi. Pretpostavljam da ste piriholog po struci jer pronalazite onaj najdublji smisao čovjekovog bitisanja i ophođenja.Priča Srebronja je poput droge, mami nas da je čitamo,iznova i iznova i naposlijetku percipiramo sami sebe na potpuno drugi način:”Jesmo li to zaista mi kako se vidimo”i “Tko smo mi (ja)to zapravo?”.Da ne duljim,iskreno Vam čestitam na djelu i radujem sljedećim.
    Srdačno,
    Tomislav,Mostar

  13. Povratni ping: PRIČE UVRŠTENE U ANTOLOGIJU SLAVIN POJ (porangu na blogu) | bh fantasy

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s