Anto Zirdum – NESTAŠNI PERUN I GRANICA SVEGA

Priča o Perunu i Daždbogu

Kiša je padala dugo i predugo, obilno i preobilno. Plemenima na Istoku potopila je polja. Plemenima na Zapadu otjerala je životinje. Plemenima s Juga uništila je voće, a plemenima sa Sjevera potopila rudnike. Na sve četiri strane vračevi i svećenici prinosili su žrtve, ali bogovi kao da su bili gluhi i slijepi, bez razuma i osjećanja, bez milosti i samilosti. Već je svima postalo jasno da je neko moćnije nad-božanstvo bilo ljuto na ljude zbog nekog grijeha kojeg ni sami nisu bili svjesni.

Ni jedna magija, bajanje, gatanje ili čaranje, nisu mogli skinuti čini razbješnjelog božanstva. A Ono?! Kao da samo nije moglo opovrgnuti svoj urok, ili je pak bilo odsutno. Žrtve ne samo da nisu pomogle nego se počelo činiti da stvar čine gorom. Prvo je zavladala glad, a potom i kuga. Što nije nastradalo od gladi i kuge, ili se utopilo u velikim vodama, stradalo je od ognja i mača onih koji su snagom oružja htjeli opstati hraneći se otimajući ono malo hrane što je ostalo na božjoj trpezi.

Onda su vračevi i svećenici, sa sve četiri strane, uvidjeli da im ne pomaže nikakva razjedinjenost, negiranje jednih od drugih i ogovaranje. Odlučili su se sastati i zajednički razmotriti situaciju. Svi su skoro ostali bez naroda, a to je značilo i bez prihoda. No, sva njihova mudrost nije bila dovoljna da sagleda u čemu je problem. Morali su priznati ono što su svi uvijek negirali. Jedan jedini, Ekum Jasnovid, bio je mudriji od njih sviju.

Ekum Jasnovid je znao zašto su došli. Već eonima, od vremena kada je Nou upozorio na veliki potop, čekao je da mu dođu. Nitko nije smio progovoriti i narušiti svetost tišine onoga koji nije imao želje da ćuti smradove iz usta šupljoglavih vračeva, lažnih proroka, bacača čini i  neukih liječnika. Što se tiče njih, ništa ne bi ni poduzeo. Ali, žao mu je bilo nedužnih ljudi i svih tih divnih stvorenja.

– Samo On je bezgraničan, bezvremen. A vi smrtnici bijedni, opsjenari, licemjeri, vi ste konačni i sve oko vas ima svoju granicu. Želite znati kako zaustaviti kišu!? Morate pronaći granicu svega. Točku koja precizno razdvaja istok i zapad, sjever i jug. Točku koja odvaja prošlost i budućnost, ljubav i mržnju, nebo i zemlju, mudrost i glupost. Točku gdje se četiri godišnja doba potpuno pravilno smjenjuju. Tu granicu svega netko je pomjerio i umjesto da se godišnja doba smjenjuju ostala je stalno jesen. Kiša neće prestati dok netko ne vrati tu granicu u prvotni položaj”.

Među vračevima i svećenicima vladao je muk. Rekao je što valja činiti, ali njihova pamet bila je toliko mala da nisu mogli ni naslutiti kako pronaći tu točku. Najstariji među njima odvažio se upitati.

– Ekume Jasnovide, priznajemo da smo slijepi kod očiju i da smo nepravedni bili. Reci nam kako da pronađemo granicu svega?

– Vi je ne možete ni pronaći. Vi ste dole u kaljuži bijede vašeg duha, a odatle se to ne može uočiti. Možete milenijima prolaziti blizu ali je nećete prepoznati. Zato pronađite mudrog i jakog ratnika koji će preletjeti pojas četiri godišnja doba i pronaći tu točku – granicu svega za obične smrtnike. Pronađite Elijaka, jer samo on to može učiniti. On je dovoljno hrabar i mudar, snažan i pravedan, moćan i milostiv, – rekao je Ekum Jasnovid i ušutio, dajući do znanja da nema više što reći.

Vračevi su znali da je put do Elijakove kule u oblacima težak i opasan, ali nisu imali izbora. Elijak je dugo slušao njihove molbe da “upregne” nebesku kočiju (oni su još uvijek mislili da se ona upreže), pronađe granicu svega i vrati je u pravi položaj. Elijak je pored svega bio i plemenit, te nije mogao podnijeti da obični narod ispašta zbog gluposti svojih vlastoljubivih, zaluđenih i pohlepnih vračeva. Upalio je svoju nebesku kočiju i pošao u potragu. Dugo je tražio nešto neobično, nešto na granici neba i zemlje. Nekoliko puta mu se učinilo da je pronašao mjesto, ali prevario se. Onda je ugledao nešto doista neobično. Na potpuno golom zaobljenom vrhu jedne planine ugledao je neobičan kamen, na mjestu gdje kamena nije bilo nadaleko. Još iz daleka nasluti da bi to mogao biti pravilni poliader čija se gornja polovica vidjela iz zemlje kao četverostrana piramida. Kad je spustio nebesku kočiju odmah je vidio da se njegova slutnja obistinila. Bio je to okteader čiji je donji dio bio zabijen u vrh stožastog brda. S jedne strane kao da ga je munja okrznula, a udarac takve snage sasvim malo nagnuo.

Pretpostavljao je što se moglo dogoditi jer samo je jedan prije njega bio toliko moćan da pomjeri granicu svega i izazove kišu – Perun gromovnik. On je imao sina Daždboga kojega je dobio s vodenom vilom Rosom, ali nije znao da mu je to sin. Naime, Rosa se Perunu jako dopadala, ali Dnjepar mu nije dopušato da joj priđe na drugoj obali rijeke.

Tada je Perun uzeo svoju zlatnu strijelu i poslao ju na drugu stranu rijeke gdje je stajala Rosa. Strijela je poletjela kao munja i udarila u veliki kamen na kojemu se pojavila vatrena slika čovjeka. I sam zbunjen time što je uradio Perun viknu Rosi: “Pozovi Svaroga i on će ti pomoći”, te se okrenu i ode. Rosa je zazvala Svaroga koji je došao i pomogao joj da napravi čovjeka od tog kamena. Bio je to Daždbog za kojega je i Svarog tvrdio da je Perunov sin jer je on ispalio strijelu.

Daždbog je rastao i postajao sve moćniji, ali nikad ga nisu upoznali sa ocem. Proučavao je drevne mudrosti i umjetnost vođenja ratova. Postajao je sve slavniji.

Jednog dana Perun je došao negdje iz daljine. Svi su znali da to Perun prolazi, jer njegov prolazak ne može ostati nezamijećen.. I Rosa ga je odmah prepoznala.

– Pozdrav, svemogući Perune, sine Svarogov –  reče ona strepeći hoće li je poznati.

– Znači poznaješ i moga oca – reče on ne dajući do znanja ni da je poznaje ni da je ne poznaje.

– Ne ljuti se, moćni Perune, nego idi do čistog polja na vrhu planine da vidiš svoga sina, Daždboga, gdje se igra oko granice svega. – Trenutak je zastala da vidi je li iznenađen, a kada vidje da ne pokazuje nikakve osjećaje nastavi: -No budi milostiv jer je još mlad.

Perun pođe do polja, ugleda svog sina i izazove ga na dvoboj. Borili su se tri dana i tri noći tako silovito da su zemlja, šume i mora vrištali. Perun je ispaljivao munje, ali je mladić svojim štitom iste zaustavljao i tjerao ih da se odbijaju od njega. Tako nešto do tada nikome nije uspjelo. Jedna od tih odbijenih munja okrznula je i granicu svega, ali u žaru borbe oni to nisu primijetili. Perun je postajao sve slabiji i na kraju ja pao.

– Reci mi ime svoje i ime svog oca, ratniče!- upita ga Daždbog na kraju.

– Ja sam Perun, sin Svarogov. Došao sam iz sjajnog Irija.

– Oprosti oče! Nisam znao da si to ti! Digni se moj dragi oče!

Nakon te bitke Daždbog je zamolio majku da mu dopusti odlazak u Irij  – svijet u kojem žive bogovi. Ona mu je dopustila i tako je Dažbog krenuo sa svojim ocem Perunom u Irij gdje se je pridružio drugim bogovima. No, zabavljeni sobom obojica su zaboravili vratiti granični kamen u početni položaj i ljudima ostaviše potopnu kišu.

Elijak je tako pretpostavljao,  ali nije htio nikoga, pa ni svoga prethodnika, sumnjičiti bez dokaza. Na kraju krajeva mogao je to biti i Thor ili koji drugi od starih bogova izgubljenih u ljudskom zaboravu, a ljudski zaborav je doista nepregledan.

Obavio je sve proračune, izvadio svoj energetski mač i usmjerio ga na određenu točku oktoadera. Snažna munja okrznula je kameni blok upravo potrebnom snagom da bi se vratio u prvotni položaj.

Uređaji u nebeskoj kočiji registrirali su prestanak oborina. Požurio je da se skriven oblacima vrati u svoj dvorac. No fenomen graničnog kamena mu nije izlazio iz misli. “Čudno je to kako granica svjetova postaje središte  svjetskih zbivanja kada se granični kamen pomakne”.

Legenda kaže da su tada kiše prestale a narodi sa sve četiri strane nastavili su živjeti bolje nego do tada.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s