Anto Zirdum: APOKALIPTIČKI STRAHOVI SUVREMENOG ČOVIJEKA

Uz film DAN NEZAVISNOSTI i knjigu HUMANOIDI Jacka Williamsona

Apokaliptični strahovi suvremenog čovjeka svode se na nekoliko tipičnih očekivanja katraklizme. Tu su strah od atomskog rata i samouništenja, od ekološke katasrofe i ozonske rupe, strah od virusa i sličnih bića koja se stravično brzo razmnožavaju i strah od superiornijih vanzemaljskih bića. Čovjek je kroz povijest prošao i apsolvirao strahove od kuge (virusa), gladi i rata, prošao je strahove od božanstava, demona, divova, vještica, vukodlaka, vampira, ali što je više znao on je postajao svjesniji svoga ogromnog neznanja. I umjesto da njegovi strahovi budu manji s povećanjem znanja, oni su postajali veći – u nedostatku boljih izraza nazivat ćemo ih apokaliptičkim ili kataklizmičkim.

Upravo o jednom od tih strahova govori film DAN NEZAVISNOSTI
( Independence day), koji se u našim videotekama ovih dana nudi kao nešto što vrijedi pogledati. I doista vrijedi. To je film koji se bavi apokaliptičkim strahovima suvremenog čovjeka na jedan višeslojan i višeznačan način. Za razliku od istorodnog SF filma DAN POSLIJE, ovaj film čovjeku, kao najsuperiornijem biću na Zemlji, ostavlja nadu u pobjedu i opstanak i u susretu s drugim bićima u kozmosu koja imaju razvijeniju tehnologiju, odnosno neovisno od toga što je njihova tehnologija nešto jača.

Od niza poruka kojima zrači ovaj film dvije su univerzalnog karaktera. Prva se odnosi na temu vječitog sukoba dobra i zla kao kategorija koje determiniraju život najsuperiornije vrste na ovom plenetu u situaciji kada ona dolazi u dodir s superiornijom vrstom u kozmosu. Naime, iluzija o dobrohotnosti superiornijih bića, u ovom filmu je razbijena i upućuje nas na jedan drugi evolucijski plan, a taj se može izraziti jednostavnim riječima: nema sukoba dobra i zla kada se radi o sukobu među vrstama. Nije nikakav grijeh zaklati kravu, ali je smrtni grijeh zaklati čovjeka. Ta logika vlada i kod superiornije vrste. Istini za volju možda je autor trebao odvojiti pojmove najsuperiornija vrsta od pojmova razumne vrste, ali on se time nije ni htio ni mogao baviti u jednom filmu tako ekspliciotno.

Druga poruka je eksplicirana u samon nazivu filma. Dan nezavisnosti kao američki nacionalni praznik postaje dan neovisnosti cjelokupnog čovječanstva ugroženog od vanzemaljaca. Naravno, tek kad ljudska vrsta bude dobro uništena, odnosno kada zemljani shvate plan o sustavnom uništavanju velikih gradova, tek tada riječi američkog predsjednika mogu ući u srca ljudi svih nacija kao riječi čovjeka, a ne amerikanca. Ovime autor poručuje da se svijetski poredak, zapravo, ne može promijeniti bez veće katastrofe koja će zaprijetiti čovječanstvu.

Film možete pogledati i o njemu treba reći još samo ono što malo tko zna, a to je da je pisac scenarija 89-godišnji pisac znanstvenofantastičnih pripovjetki i romana JACK WILLIAMSON, poznat po jednom od klasičnih dijala suvremene znanstvene fantastike, romana HUMANOID koji se nedavno pojavio u hrvatskom prijevodu.

Naime, Asimovljevi zakoni robotike se mogu tretirati kao i svaki drugi znanstveni zakoni a radi se o vrlo jednostavnim principima programiranja pozitronskih mozgova., a to su:

1. Robot ne smije nanjeti štetu ljudskom biću ni dozvoliti da ljudsko biće njegovom neaktivnošću bude povrijeđeno.

2. Robot mora slušati zapovjedi ljudskih bića osim ako te zapovjedi nisu u suprotnosti s prvim pravilom (zakonom).

3. Robot mora štititi svoje postojanje osim ako se ta zaštita ne kosi sa prvim i drugim zakonom.

Međutim Willijemson odlazi korak dalje prema dilemi koja se može postaviti ovako: ŠTO ĆE SE DOGODITI AKO ILI KADA STROJ POSTANE SAMOSVJESTAN. Koja je zapravo krajnja konzekvenca samosvjesnog ili pak do krajnjih granica poslušnog stroja, stroja koji vas štiti i od vaše neraspoloženosti, nezadovoljstva i odmah čim primjeti nešto što nije dobro za vas daje vam drogu kako ne bi ste bili izloženi nikakvom štetnom utjecajui, odnosno učini vas biljkom.

Ljudska opsesija tehnikom i tehnologijom pretvorila se u moru suvremenog čovjeka kada je postao svijestan da mu prijeti opsanost od strojeva. Naime čovjek je stvorio kibernetski organizam koji vlada daleko većim brojem informacija nego i najrazvijeniji mozak pojedinca. Opasnost od nadmoći stroja je postala realna, a najveći prikriveni strah čovjeka je od toga da stroj ne postane samosvjestan. Krajnja konsekvenca toga je da bi samosvjesni stroj postao svjestan svoga tvorca i tada bi se moglo dogoditi da u borbi za opstanak on poželi uništiti svoga tvorca.

Evo što sam Williamson u pogovoru svojoj knjizi kaže o humanoidima.

“Humanoidi su maleni roboti ljudskog obličja, kojima upravlja i pokrće ih središnji kompjutor na planetu Wing IV. Izumljeni su poslije strašnog nuklearnog rata kako bi zaštitili čovjeka od njegove vlastite tehnologije što je izmakla kontroli, da djeluju prema Prvotnom nalogu “Da slušaju čovjeka, služe mu i čuvaju od opasnosti”

Nevolja je u tome što njihova ugrađena dobrohotnost ide predaleko. Na oprezu pred potencijalnim opasnostima bilo koje ljudske aktivnosti, oni ljudima ne dopuštaju voziti automobil ili bicikl, pušiti ili piti, baviti se seksom bez nadzora…Radeći sve umjesto ljudi, zabranjuju im svaku slobodu akcije. Njihov svijet postaje luksuznim zatvorom iz noćne more, mjestom krajnje frustracije…

..Ideju i prvobitni naslov romanu predložio mi je Campbell. On je općenito bio optimist, pun nade u napredak, uvjeren da je većinu tehnoloških problema moguće riješiti boljom tehnologijom. Pod dojmom o dokazima o paranormalnim silama koje je ponudio Joseph Rhine sa Sveučilišta Duke – koje je i sam pohađao – Campbell je predložio da bi ljudi koji ne koriste ruke, mogli razviti moć svoga uma i tako nadmudriti humanoide…”

Istini za volju, ljudi ovih prostora još uvijek nemaju ovu vrstu strahova o kojoj je Willijemson pisao prije 40 godina, kada znanstvena fantastika i nije bila tako popularna i razvijena. Oni se još uvijek time tko je koga prije petsto godina opljačkao, a od budućnosti vide samo od ručka do večere. Akjo je što ostalo od ručka onda ni o večeri ne razmišljaju unaprijed. Možda je dobro da nismo još i time opterećeni, ali ako se držimo one teze na početku da je neznanje izvor svih strahova, i da s većim znanjem zapravo imamo veće strahove, onda bi se trebali zapitati zašto smo još uvijek zaokupljeni vješticama, vilama, vampirima i vukodlacima, a ne kiborzima, robotoidima, androidima i humanoidima čime se bavi moderni svijet.

Čovjek je biće nade, ali autoru ovog članka teško je se nadati, kada vidi da se dobra knjiga, kao što je ova, a koju je on dobio od izdavača više slučajno nego sustavno, ne može nabaviti, kako je to bilo normalno, u svakoj malo bolje opskrbljenoj knjižari u imalo većem mjestu. Privatni izdavači prave male naklade i na svoju i na štetu čitateljstva. Knjige su tako skupe i nedostupne široj populaciji, a skupe knjige ne žele ni privatni knjižari, a ni biblioteke nemaju novaca da kupuju sve što izlazi jer je skupo. Knjige se danas drugačije i pišu i izdaju i prodaju.

Vitez, 1997.

One thought on “Anto Zirdum: APOKALIPTIČKI STRAHOVI SUVREMENOG ČOVIJEKA

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s