Anto Zirdum: ELKASTRANDIN KOMPLEKS – ČUVARI PORETKA

PRVI BH SF ROMAN U NASTAVCIMA

II.nastavak

U prologu je predstavljena glavna junakinja Elma S. i trenutak kada se njezin kompleks iz latentnog stanja manifestirao na djelu u činu kastracije muškarca sa kojime je pokušala živjeti kao par. U I. nastavku Ema pred očima stručnjaka, posebno maldog eksperta za elkastrandin kompleks, na samom simpoziju o tom kompleksu, kastrira svoju drugu “žrtvu” i tada se uzbunjuje policija za ćudoređe NGS-a (novog globalnog svijeta).

II. ČUVARI PORETKA
NOVOG GLOBALNOG SVIJETA

Iste noći, samo sat i pol nakon toga događaja, sastali su se Blum Hauszet direktor vladina Instituta za stratešku promidžbu optimalne obitelji i Sanches Cervantes, direktor Službe za praćenje i sprječavanje psihotičnih delikata kako bi razmotrili situaciju prije nego pošalju izvješće svome ministru u zemaljskoj vladi. Dvije uzastopne kastracije bile su više nego dovoljan povod za žurno sastajanje u četiri oka. Njih su dvojica spadali u onih prvih stotinjak ljudi koji su kreirali i vodili novi svjetski poredak pa su se osjećali i pozvanima i odgovornima da bdiju nad krhkim tkivom Novoga globalnoga svijeta.
Blum Hauszet bio je oniži starčić visoka, impozantna čela, ispod kojega su sijevale uvijek žive oči: malo što se pred njim moglo skriti. Bio jedan od vodećih ideologa globalnosti i njegovo mišljenje i autoritet bili su neprijeporni u svim pitanjima koja su se činila imalo relevantnima za razvitak i očuvanje poretka. Web stranice na kojima su se pojavljivali njegovi tekstovi bile su među najposjećenijima u ono doba kada se novi svjetski poredak rađao kao ptica Feniks iz pepela dobrano popaljenoga i uništenoga svijeta. Po svemu sudeći on sam je pravilno prosudio kada se treba pojaviti s knjižicom VIZIJE NOVOGA GLOBALNOGA SVIJETA. Bilo je to doba kada mnogi političari “Staroga svijeta” naprosto, i pored najbolje volje, nisu znali što činiti i kako provesti to što treba učiniti. Sve svjetske pričuve hrane i lijekova bile su istrošene, svi vojni potencijali bili su angažirani na jednom jedinom zadatku pod jedinstvenim vodstvom. Političari staroga kova nisu shvatili da je došlo doba novoga svjetskoga poretka u kojemu vlast nije nikakva privilegija nego časna i teška obveza. Tada se pojavila Blumova knjižica koja se prodala u rekordnom broju primjeraka.
Odmah za njom slijedila su nova izdanja u kojima je on operacionalizirao učenje Adama Weisshaupta. Taj je čovjek još u osamnaestom stoljeću osnovao tajno društvo prosvijetljenih – Iluminata, kojih je cilj bio širiti općeljudska osjećanja, raditi na povećanju intelektualnih moći čovječanstva, raskrinkavati zlo i podržavati one koji pate, te raditi na unapređenju znanosti i znanja uopće. On je tako vješto kompilirao Weisshauptove ideje da uopće nije imao potrebe navoditi izvor iz kojega crpe svoje učenje. Ali bolji su analitičari uočili da on svoje učenje zasniva upravo na Weisshauptovu jer se ipak morao pozvati na nekoga pa ga je jednom spomenuo u svom tekstu te izravno citirao, prenoseći njegovo stajalište: Prinčevi i nacije nestat će bez nasilja s lica zemlje, čovječanstvo će postati jedna obitelj, a svijet stanište razumnih ljudi. Naravno, daljnji dio teksta uzeo je kao svoj i u uvodu svoga pamfleta upitao se isto što i njegov uzor: Zašto čovječanstvo ne bi iskoristilo moći koje latentno nosi u sebi? Ono treba razviti moć u sebi da samo sebe vodi.. Blum se pojavio u pogodnom trenutku s prijemčivim idejama i tako postao najutjecajniji, ali i najbogatiji čovjek tek-nastajućeg-novog-svijeta-s-još-prisutnom-starom-sviješću, jer je bio autor čije su knjige, u svim mogućim oblicima, prodavane u rekordnim nakladama u čitavoj ljudskoj povijesti. No stvarnu moć i ugled on je stekao kada je cijelo svoje golemo bogatstvo darovao tadašnjoj zemaljskoj vladi – Ujedinjenim narodima – za razvoj medicinskih istraživanja i bolnica, tvrdeći kako se samo tako može stvoriti novi svijet.
Takav je autoritet lako rješavao mnoge probleme, a problem s nedostatkom žitarica zbog kontaminiranosti velikoga broja obradivih površina riješio je vrlo lako. Svaku modu u odijevanju proglasio je besmislenom a gomilanje zastarjele odjeće u ormarima suludim i nekorisnim trošenjem energije te neracionalnom uporabom obradivoga zemljišta. Tako su se plantaže pamuka prekonoć pretvorile u polja zasijana žitaricama. Slično je učinio i s duhanom. Njegova kampanja protiv pušenja dala je nevjerojatne rezultate koje u povijesti nikada nitko nije ostvario.
Sanches Cervantes bio je visok, elegantan, sportski građen, vitalan čovjek, zdrav i staložen, odan ideji stvaranja Novoga globalnog svijeta. Za razliku od svestranoga Bluma, on je bio stručnjak za socijalnu psihijatriju i nikada nije imao svoje mišljenje o pitanjima koja su izlazila iz djelokruga njegova rada. Kao mlad znanstvenik afirmirao se u liječenju umobolnih i psihički poremećenih te socijalno neadaptiranih osoba. Njegov je najveći izum kozmoterapija tj. bolnica u svemiru, na orbitalnim platformama i u bazi na Mjesecu. Tako je zapravo i napravljena prva izvanzemaljska ludnica, odnosno zatvor na Mjesecu, iako se ona zvala Lunaterapijska bolnica.
Kada su se našli u njegovu stanu u Parizu, i to nakon pola sata, koliko je Blumu trebalo da doleti iz Strassbourga, Sanches se doimao zabrinutim.
– Dvije kastracije u samo nekoliko dana zabrinjavajuća je pojava. Pravi udarac za svijet koji gradimo! Nešto tu nije u redu… Alarmirao sam cijeli Globpol da je što prije uhvate – izgovori u jednome dahu; bio je frustriran skandaloznim zločinstvom .
– Upravo sam zato i požurio k tebi da to ne učiniš – odgovori mu Blum hladnokrvno, kao čovjek koji uvijek najbolje zna što je ispravno.
– Ne razumijem. Zar ću dopustiti da poremećena osoba narušava socio-psihološki integritet ljudi Novoga svijeta?!
– Da bi se stvorio Novi svijet, neophodne su i žrtve. Elkastranda je ostatak Staroga svijeta i ako želimo istaknuti razliku između Staroga i Novoga svijeta, onda nam tako drastičan slučaj čak ide na ruku. Stari je svijet tu da bi istaknuo poćudnost Novoga svijeta, inače bi ljudima bilo dosadno u njihovu dobru. Zato te molim da pozoveš Globpol i obustaviš svaku akciju.
– Ako sam dobro razumio, ti želiš serijsku elkastrandu…
– Upravo tako.
– Ne mogu to shvatiti. To je protivno načelima Novoga svijeta koji stvaramo…
– Bolesti Staroga svijeta nisu nestale s njim. Neuništivi su virusi častohleplja i vlastoljublja, oni uvijek negdje spavaju pod površinom i čekaju da ih netko iskopa i oživi. Zato ne možemo stvarati potpuno nov svijet, odvojen od staroga debelim zidom izbrisanoga sjećanja. Štoviše, trebamo imati ostatke Staroga svijeta i njegovati njegovu opstojnost kao paradigmu apokaliptičnosti takvoga svijeta. Ostatke Staroga svijeta treba lomiti u svijesti ljudi. Treba im dušu otrgnuti iz ralja pohlepe i vlastoljublja – uporan je bio ideolog Novoga svijeta.
– Zemaljsko bogatstvo još uvijek nije toliko da bi svatko u svakom trenutku i na svakome mjestu imao sve što mu je potrebno, iako mi tvrdimo da smo se približili idealu Novoga svijeta – reče Sanches, koji je sačuvao kritičnost svojstvenu mlađim i manje zanesenim ljudima, a i prepune duševne bolnice, koje su bile pod njegovom ingerencijom, upozoravale su ga da baš sve nije sjajno u tome novom svijetu.
– Novi svijet nije idealan svijet, jer takav ne može postojati ni teorijski. Novi svijet treba samo riješiti egoizam pojedinaca i grupa u odnosu na cjelinu, ako želimo siguran opstanak ljudske vrste. Mnoge su civilizacije propale samo zato što su bile građene na egoizmu jedne grupacije u odnosu na okolinu, jer nisu bile sveopće. Međutim, ni jedna propala civilizacija nije imala televiziju…
– Znam tu priču o svijetu kao globalnom selu – prekide Sanches starog zanesenjaka. – Ali, nisi li ti bio prvi koji je bio protiv manipuliranja medijima…? Zar novi čovjek već nije izgradio senzibilitet kojim prepoznaje manipuliranje preko medija? Nisi li ti nekoliko puta javno govorio da svatko tko posumnja u vjerodostojnost medija treba ugasiti televizor?
– Jesam i ostajem pri tome! Upravljanje Novim svijetom ne podrazumijeva upravljanje medijima, nego događajima – reče Blum i ušuti, dajući vremena sugovorniku da prihvati njegovu argumentaciju.
Sanchez je bio odan ideji gradnje Globalnoga svijeta. Izvrsno je odigrao ulogu u aferi s ukidanjem monopolnog ponašanja Kozmotransa i u zataškavanju afere s robotoidima koji su pravljeni u genetičkom laboratoriju za eksploataciju ruda s Marsa. To mu je i donijelo sadašnji položaj. Načas se zamislio, a onda uze telefon i kratko izdiktira svoj zahtjev Globpolu.
– A što će biti ako nešto krene naopako? – upita on još ne vjerujući da je tako lako podlegao Blumovu autoritetu.
– Imaš li povjerljiva čovjeka koji će znati što treba učiniti u svakoj situaciji?
– Imam, inspektora Darija Kinga. On je čovjek potpuno odan službi, pravi stoik, kakvoga si opisao u članku: “Dužnost, najljepši osjećaj ljudi koji služe”. To je onaj koji se posebno dokazao na razbijanju tajne grupe DJEVICA.
– A, on. Odmah ga pozovi i angažiraj na ovom slučaju. Neka nas redovito izvješćuje o tijeku događaja. Ja ću, za svaki slučaj, obaviti razgovor i s direktorom TV-GLOBA.
*

Glavni inspektor za psihotične delikte Eurozone*), Dario King, bio je visok i snažan čovjek, čvrste volje, iznimno obrazovan, malo zatvoren i hladan, ali ne odbojan. Za funkciju koju je obnašao bio je suviše mlad, a upravo je to i govorilo o njegovim kvalitetama. Bilo je mnogo ljudi koji nisu mogli odbaciti tradicijske obrasce ponašanja i shvaćanje koegzistencije Novoga svijeta pa su se čak i organizirano okupljali da bi očuvali baštinu. Vlada je neke od tih skupina čak i pomagala, ali pojavljivale su se tajne grupe koje su izravno rušile koncept Novoga svijeta. (Posebno se vlada borila protiv rasističkih tajnih društava). No, jedno od najzanimljivijih i najneobičnijih tajnih društava bila je FEMINISTIČKA ORGANIZACIJA DJEVICA (FOD).
Inspektor Dario ubacio je u to neuhvatljivo društvo “krticu” i razradio čitav sustav kontrole i polaganog eliminiranja čelništva te sekte, a kada je eliminirao čelnice, onda je s ekipom probranih mladih ljudi “obratio” veći dio članica tajnoga feminističkog društva “Djevice”, vraćajući ih u normalni kolosijek ljudske spolnosti i ljudskog erotizma koji su čovjeka kao biće činili posebnom i neponovljivom vrstom, možda u cijelom univerzumu. To mu je i donijelo promaknuće u glavnoga inspektora.
Već ujutro on je iz Haaga stigao u Zagreb i preuzeo istragu. Odmah je zatražio da sudionici simpozija ne napuštaju hotel dok se ne uzmu izjave od svih. Osobno je razgovarao s onima koji su Prenka poznavali ili se družili s njim tijekom simpozija.
– Vi ste na simpoziju imali referat o usidjelicama. Kakve to veze ima s elkastrandinim kompleksom? – upita Dario mladoga znanstvenika, kako bi uspostavio ležernije ozračje prije nego što prijeđe na ispitivanje u svezi sa slučajem.
– U principu, elkastrande su usidjelice, i to najekstremnija vrsta, da tako kažem. Kod običnih usidjelica imate dominantnu ulogu napuštene majke, koja obično neprimjetno razvija kod kćerke mržnju prema muškarcima i strah od braka da bi ih vezala za se. Kod elkastrande imate dominantnu ulogu oca koji živi među ženama, tj. u krnjoj obitelji gdje su sva djeca ženska . Majka tu ne mora biti napuštena, ali u određenim slučajevima ona je u težoj situaciji nego napuštena žena, raspuštenica i udovica. Tu se, u pretežito ženskom ambijentu s patrijarhalnim muškarcem počinje razvijati nesvjesna feministička fronta i matrijarhalni princip. Kako u predominantnosti patrijarhalnoga principa mali dječak doživljava ženu kao kastriranoga muškarca, tako se u feminiziranom nesvjesnom matrijarhatu, u onoj bolesnoj varijanti, muškarac doživljava kao netko s deformiranim dodatkom…- počeo je obrazlagati Antonyo.
– To je vrlo zanimljivo. Dat ćete mi primjerak vašega rukopisa da to podrobno pročitam – prekinu ga Dario, ne želeći priznati da i on ponešto zna o tome i da je već pročitao njegov rad. – Ali, recite mi, koliko ste poznavali Prenka?
– Njega na ovakvim simpozijima svi poznaju. Tu i tamo, zajedno smo sjedili u nekim društvima.
– Jeste li jučer kontaktirali s njim ili uočili što neobično kod njega?
– Kratko smo se sreli kod šanka. Brzo me napustio jer je ugledao neku ženu samu, a on takve prigode nije propuštao.
– Jeste li primijetili nešto posebno na toj ženi? Je li vam bila poznata?
– Da je bila sudionica simpozija, prepoznao bih je. No nisam je dobro ni vidio, jer je nekako bila u sjeni. Jedino čega se sjećam jest plava, srednje duga kosa.
– Jeste li ga poslije toga vidjeli?
– Kada malo bolje razmislim, nisam ga poslije toga vidio. Ali moram vam ispričati nešto neobično… – reče Antonyo jer u tom u trenu shvati da inspektor Dario i kao slušatelj, a ne samo policajac, zaslužuje da mu ispriča svoj san.
Kada mu je ispričao svoje vizije u snu, Dario je dugo zamišljeno šutio.
– Jeste li i prije imali neke vizije u snu, bilo s događajima koji se zbivaju dok sanjate, bilo o budućim događajima? – progovori inspektor pokušavajući kupiti vrijeme da bi sredio svoje dojmove.
– Nisam zamijetio – odgovori Antonyo, mada ni sam nije bio siguran jer je s njegovim snovima ipak nešto bilo čudno.
– Ovaj drugi san, velite, bio vam je jasniji. Možda udaljenost događaja ima veze. U Zürichu ste bili kilometar udaljeni, a ovdje manje od sto metara – zaključi inspektor.
– Ovdje sam i poznavao jednoga od sudionika događaja…
U tom trenutku zazvoni mobitel. Inspektor se javio i pozorno slušao. Samo je klimao glavom i govorio “da”, “razumijem” i na kraju srdačno pozdravio nazivatelja. Lagano je zatvorio tipkovnicu na svomu mobitelu kao što to čini većina ljudi kada razgovaraju s nekim važnim i u hijerarhiji višim od sebe, bojeći se da ne budu oni ti koji su prvi spustili slušalicu. Tada se okrenuo prema njemu da dovrši razgovor.
– Dobro gospodine! Ako se sjetite bilo čega što bi nam moglo pomoći, zovite me u svako doba. Evo vam moje posjetnice – reče inspektor pružajući mu ruku u znak pozdrava.
*
Četvrtoga jutra po povratku Antonya probudi telefon.
– Inspektor King pri telefonu. Ispričavam se ako sam vas probudio.
– Upravo sam trebao ustati, ali nešto se teško budim ovih dana.
– Recite mi jeste li noćas imali kakove vizije u snu? – odmah ga upita inspektor.
– Imao sam neku moru, težak san. Valjda pod dojmom proteklih događaja. – Odjednom se posve razbudi, naslutivši zašto ga inspektor to pita. – Čekajte, nije valjda opet…? Imao sam neke vizije, ali mislio sam da je to obična trauma.
– Na žalost, nije! Spremite se za putovanje! Za sat i pol čekajte me na aerodromu. Dolazim po vas pa idemo u Bukurešt.
– Moram se javiti sveučilištu… – poče on prosvjedovati nastojeći da dođe malo k sebi i dobije na vremenu.
– Ne brinite se, sve je već sređeno – reče mu inspektor malo neposrednije, ali još autoritarnim tonom pred kojim čovjek nesvjesno popušta.
Kada su se našli u zrakoplovu inspektor stavi pred njega dosje.
– Po onome što smo dosad saznali radi se o istoj osobi, Elmi Schnitterin iz Züricha. Evo njezine fotografije. Podaci govore da je ona iz te vaše, tzv. krnje obitelji. Knjiški primjer elkastrande.
– Nisam siguran, ali tu sam osobu morao negdje vidjeti – reče Antony pokušavajući se prisjetiti gdje.
– U svim zrakoplovnim lukama već imaju njezine slike, ali na Globnetu i TV-globu nismo ih objavili jer ima mnogo plavojki sličnih njoj. No, kako se radi o darovitoj i natprosječno inteligentnoj osobi, mislim da se neće koristiti tim prijevozom. Čim otkrije da smo blokirali sve kredite na njezinim karticama, znat će da smo joj na tragu.
– Imate li neku pretpostavku gdje bi se ona mogla skloniti i živjeti izvan sustava današnje civilizacije, u kojem se nemoguće dugo skrivati.
– Vjerojatno si čuo za Zonu sumraka – prvi put inspektor prijeđe na ti kako bi ga lakše pripremio na ono što ovaj možda nije ni znao.
– Nešto sam načuo, ali nemam jasniju predodžbu o tomu… – izjavi mladi znanstvenik, osjećajući da će saznati nešto novo.
– U toj zoni, po nekim procjenama živi više od milijun ljudi. Istina u malim skupinama i raštrkani po područjima koja su izbjegla kontaminaciju. To su oaze u Zoni sumraka. O tome javnost malo zna jer bi se poteglo pitanje evakuiranja tog stanovništva.
– Više nije problem evakuirati milijun ljudi – upada mu Antony u riječ jer se zgražao nad svakim nehumanim postupkom vlasti.
– Nije tu problem u evakuaciji, već u tome da se na tome području rodio velik broj mutanata, a oni koji su naizgled zdravi, potencijalni su nositelji deformiranih gena. Znanstvenici to nazivaju GENETSKI ŠTETNOM ZAJEDNICOM. Kad bismo ih izvukli iz te zone pa opet negdje zatvorili, bilo bi to nasilje svoje vrste. Drugo, većina te populacije ne želi napustiti svoja područja, koja su nekim čudom ostala netaknuta. Na Tibetu imaš i sada naselja koja žive kako su živjela tisućama godina.
– Želiš reći da će naša elkastranda otići u tu Zonu sumraka? – nesvjesno i Antonyo prijeđe na ti.
– Upravo to! No problem je u tome da postoje dva glavna smjera koja vode Zoni sumraka i stotinu mjesta gdje se može ući u nju. Jedan je smjer Kijev-Harkov-Aralsko jezero-Alma Ata, kao krajnja točka funkcioniranja civilizacije. Drugi je smjer Omsk-Novosibirsk-Bajkalsko jezero, gdje se može skrenuti prema Ulan-Batoru ili nastaviti prema Vladivostoku preko Mandžurije i iskrcati se negdje u Harbinu, gdje se gradi velik sustav za dekontaminaciju rijeke Sungari kako bi se zaštitilo područje doline Amur. Nikakva života nema u dolinama rijeka Hoangho, Yangtzekiang, Gang i Brahmaputra. Velike planine i masivi Himalaja, Pamir, Tien-shan zatvorili su i Indiju i Kinu prema zapadu, a pustinja Gobi zaustavila je radioaktivne oblake prema sjeveru. Nije zanemariva ni uloga Velikog kineskog zida u sprječavanju širenje kontaminacije. Najgore je na istoku. Šangaj kao da nikada nije ni postojao, a riba nema kilometrima od obale u Istočnom kineskom moru i Žutom moru.
– Kakva je situacija s jugozapada, preko Kabula? Priča se da je proizveden virus koji će sterilizirati bakterije koje steriliziraju ljude…
– Što se tiče kontaminiranosti s dobrim vodičem može se lako proći. Treba samo izbjegavati predjele koji su na dvije tisuće metara nadmorske visine, jer opasne bakterije “kontroliraju” to područje*) i ne daju se nikako iskorijeniti. Netko ih je davno proizveo da na toj nadmorskoj visini spriječe razmnožavanje i oni se tu suvereno drže. No, problem predstavljaju fanatični talibani koji su poslije velike katastrofe još militantniji i ksenofobičniji. Strankinja bijele kože tamo nema nikakve šanse da preživi.
– Po meni, naša će plavojka prije odabrati mjesto gdje ima više Europljana nego otići daleko na istok gdje bi bila uočljiva – zaključi Antonyo u stanci, dok je promatrao oblake iznad kojih su letjeli na putu u Bukurešt.
– U Alma Ati, Urumčiju, Košgaru i Kotanu nalazilo se oko sto tisuća pripadnika postrojbi za dekontaminaciju područja Sinkyanga i dolina rijeke Tarim, koja se za dvadeset godina može očistiti za normalan život. Dobar dio tih postrojbi bio je iz Eurozone. Ako krenemo na tu stranu, onda je ulaz u Zonu sumraka moguć ili u Urumčiju ili u Kotanu. Ako želi pobjeći na Tibet onda mora u Kotan. No, po meni, svakako mora proći kroz Alma Atu.
U Bukureštu su posjetili žrtvu elkastrande, izvjesnog gospodina Dokuleskua, koji je već bio operiran. Pričekali su da televizijska ekipa i novinari raznih medija završe svoj posao, a onda je inspektor već iscrpljenom čovjeku gurnuo sliku pod nos. Klimnuo je glavom i odvratio pogled s fotografije kao čovjek koji ne može pogledati istini u oči. REGPOL i LOKPOL u području Bukurešta nisu naišli ni na kakav trag elkastrande, što je potvrđivalo da je ona odmah otputovala. Pričekali su izvješća Lokpola iz Sofije i Budimpešte, ali ni na njihovu je području nisu vidjeli. Nije im preostalo ništa drugo nego krenuti na Istok. Oko ponoći uhvatili su zrakoplov za Taškent.
– Sada već ima dvadeset i četiri sata prednosti – reče Antonyo kad se zrakoplov dignuo i poletio iznad oblaka.
– Mi smo ujutro u Taškentu, a njoj će vlakom trebati oko četiri dana. Morat će presjedati i koristiti sporije vlakove, koji se češće zaustavljaju i koji nemaju televizore u odjeljenjima.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s