UCJELOVLJENJE KAO BIT LJUBAVI

Prikaz romana Ante Zirduma, ROĐENI NA DAN MRTVIH, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011.
(nagrađen na konkursu Fondacije za izdavaštvo F BiH Sarajevo za 2011.)

Novi roman Ante Zirduma sublimiranog antiteznog naslova donosi nam nekoliko novina u odnosu na njegove prethodne, ali i uopšte u književnosti. Iako i dalje ostaje na kursu redukcionalizma, kojeg teoretski i praktično zagovara, ovaj put je odmjereniji i za čitaoca lagodniji. Roman je sastavljen od većeg broja kratkih i povezanih priča (slika), tako da je tkivo puno i hronološki disciplinirano, pa se ne postavlja pred čitatelja prevelik zahtjev u domišljanju i popunjavanju mozaika.

Tema romana je život u prirodnoj simbiozi dvaju hendikepiranih osoba rođenih u istom danu na početku onoga rata (Dan mrtvih), a umrlih takođe u istom danu, danu svih priznatih i nepriznatih svetaca (Svi sveti), na kraju ovog posljednjeg. Kao što su životi ovog nesvakidašnjeg para vanserijski, tako i njihova smrt stiže pod čudnim okolnostima, što daje posebnost njima dvojma i njihovoj nadopunjujućoj ljubavi. Nekim nedokučivim djelovanjem sudbine koja nije dopustila da žive jedno bez drugoga, jer oni to i nisu u stanju, Zirdum donosi drugačije sagledavanje fenomena ljubavi. Ovdje ona nije razonoda egocentričnih likova koji ljubav doživljavaju kao neprestano očekivanje i crpljenje emocija i energije za svoje potrebe. Ne, ljubav je u ovom romanu u svakom trenutku nesebično darivanje, međusobna predanost, kompatibilnost i prirodno ucjelovljenje pojedinačne necjelovitosti.

Akteri ove ljubavne priče, koja to formalno nije, su dvoje dobrih ljudi: Šućro i Ševala. Ševala, žena koja nije mentalno zaostala, pored psihičkih poremećaja koji se javljaju svaki put kad se suoči s hladnoćom, tjelesno je hendikepirana zbog preboljele dječije paralize. Šućro je mentalno zaostao, odgojno zapušten, potpuno neobrazovan, suživljen sa životinjama s kojima umije bolje nego s ljudima (otuda čak i njegovo općenje sa životinjama gotovo da izgleda prirodno), u mladosti zdrav i neugledan, u zrelosti boležljiv. Glavni junaci su, dakle, dvije osobe daleko od cjelovitog identiteta i integriteta, ali jedno uz drugo postaju funkcionalni. Njihova uzajamna nježna ljubav i posvećenost daje im dimenziju cjelovitih bića dostojnih svakoga poštovanja: “I dok su oni tako razglabali kako je Šućro evlija i kako eto sve religije imaju kategoriju ljudi koji su za života stekli svetost, a da im to nikada nitko neće priznati, a naročito se to može dogoditi u onom vremenu u kome je normalnost incident.“

U pozadini ove savršene i neobične cjeline dvoje nepotpunih, sasvim nenametljivo pronalazimo bogat milje historijskih događaja praktično cijelog dvadesetog stoljeća. Manje – više autentična zbivanja poslužila su autoru da iskaže svoje stavove i kritiku ljudi na vlasti, u ratu i poslijeratnoprofiterskom miru. Kroz prizmu kukavičluka čovjeka uplašenog za svoj i život porodice, upire se prstom na sve one koji su izdali sebe i druge. Pisac podvlači da neka ravnoteža postoji i da one koji su učinilo zlo (makar zbog kukavičluka) stiže oštrica Božije pravde. Ljudi u strahu od smrti uhvaćeni su u zamku iz koje “njihova osjećanja za druge i drugačije, posebno za neugledne, skromne, nesretne ljude čije srce kuca radi same radosti života, koji se raduju svakom novom danu samo radi životnosti dana“ nestaju.

Nadalje, vidan je kritički odnos prema ratu za koji kaže da „čovjeku se (u ratu) ne razgovara sa ljudima, a kamoli sa drvećem“; „Gorila je cijela kuća. Zapalio ju je netko tko nikada ništa nije napravio svoga.“; „Čopor Starog Vuje nije nimalo krvoločan u poređenju s ovim čoporom“ ili da „Mali ljudi, crvi, gmizavci, beskičmenjaci koji slijede velike ideje ili velike vođe, postaju monstrumi, crvi – monstrumi, jer su dobili svojih pet minuta vlasti i moći nad nekim!“ U tom smislu roman ima duboko antiratnu poruku, jer razgolićuje njegove mračne strane i mnogostruke apsurde.

Zirdum zna biti satiričan kad piše o ljudskom licemjerju i ništavilu, kao npr. kad lokalni funkcioner ubija prethodno vezanog medvjeda, ili, kad upečatljivi profesor oblači odijelo i kravatu da bi po naredbi čistio ulice u ratu. U jednom momentu kaže se:
„Vjerujte da me ta spoznaja dotukla, jer saznaje besmislenosti proizvodi besmisao saznanja. Izgubio sam volju za životom u okruženju u kojemu vlada besmisao, neprirodnost i protuprirodan poredak.“ Ipak, gotovo uvijek lošem čovjeku kao antipod stavlja dobrog čovjeka, gospodina, evliju, koji nam u konačnici daju nadu. Pa i onda kad prevaranti postupe nemilosrdno sa dobrim čovjekom Šućrom, pisac ne dopušta njegovo dalje ponižavanje nego ga šalje u drugi, možda pravedniji i bolji svijet.

Fantastičaski diskurs potpuno je u funkciji priče i ideje autora da junake izvede iz betona velikih urbanih konglomeracija i suživi ih s prirodom. Autor vjeruje da čovjek otuđen od prirode, zarobljen u malim kockicama velikih betonskih građevina, ne može postići onaj stepen empatije potreban za samu bit ljubavi. Dajući svojim junacima sposobnost da komuniciraju s drvećem, životinjama i biljkama, podcrtava našu udaljenost od prirode. S druge strane uvodeći psa Luju i drveće u pripovjedačku vizuru udahnuo je svježinu pripovijedanju (priča omorike, fikusa, jelike, trešnje i hrsta – drva za vješanje). Uz to, pisac često upotrebljava tri jezične forme jednu do druge, “jer samo mi ovdje možemo shvatiti tvoju potrebu trojezičnog naglašavanja različitosti i istosti, tvoju želju da i na taj način sublimiraš ovdašnje ovovremeno stanje duha u strukturi teksta.”

Roman “Rođeni na Dan mrtvih” nije priča o velikoj romantičarskoj ljubavi u klasičnom smislu, nego o uzajamnoj ljubavi i dostojanstvu dvoje ljudi koji pojedinačno ne bi mogli biti junaci ni kakve anegdote, ali Zirdum od njih pravi autentične literarne junake. Ovaj pisac većeg broja historijskih romana pred čitatelja stavlja tekst koji bi se mogao nazvati romanom o ljubavi, predanosti i ucjelovljenju u lošim vremenima. Njega je teško uklopiti u standardne obrasce i u tom smislu predstavlja novitet u našoj, a moglo bi se reći i svjetskoj literaturi.

Jasmina Hanjalić

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s