Stjepan Zelenika: O ZELEN PANU I VELIKOJ TAJNI SMRTI

U rudarskim krajevima odvajkada postoji legenda o malim zelenim ljudima. Oni zalaze po rudnicima i kopovima, susreću se s rudarima.
Vjeruje se da kad ih rudari sretnu ne treba im ništa govoriti, jer će se, u protivnom, zarušiti okno ili će se dogoditi neka druga teška nezgoda.
Za ovo naše predanje trojica patuljaka su posebno važni.
Kolutko, nemirna pogleda, krupnih, veselih, razigranih očiju.
Crnutko, crne puti i namrgođen.
Smijuljko, stalno nasmijan ali šutljiv.
Oni su ti koji stalno obilaze oko rudara dok oni kopaju blizu njihovog blaga i paze da im rudari ne odnesu neku od tajni skrivenu u draguljima njihovog svijeta.
Tu je i naš glavni junak, Zelen Pan, smaragdno zelenih očiju i zelenkaste puti. Vragolasti patuljak, živahnih očiju i nemirna duha, na rubu kavgadžije, ali predan zadatku, pokoran, snalažljiv i nada sve izuzetno pošten.
I sporedan ali ništa manje važan lik je Šaputko. On, može, kad to poželi, čuti šaputanja među ljudima. Njega će savez mudraca poslati u jednom pohodu sa Zelen Panom u ovaj
svijet.
***
Duboko u tami ispod nama znanog svijeta, nalazi se svijet u kojem žive patuljci tame. Žive tu i
svakodnevno kopaju blago, kristale, drago i poludrago kamenje. Zadatak je da ga nađu što više kako bi ga sakupili na jedno mjesto u veliku škrinju da bi ga lakše sačuvali od ljudskih želja i pohlepe.
Žive u tišini ljubomorno čuvajući znanje o mjestima na kojima se nalazi najveće bogatstvo. Jedno od tih njihovih mjesta odmah ispred njihova prebivališta u jednoj sjajnoj udubini, optočenoj kristalima čađavog, ljubičastog i žutog kremena, crvenih i zelenih smaragda i rubina, malo odmaknuta od njihova prebivališta nalazi se, od nedavno, jedna posebna škrinjica u kojoj je bio kristal s tri kraka, a u njemu je najjače čuvana tajna – velika tajna smrti.
Tajna je bila smještena u kristalu s tri kraka u jednostavnom sanduku napravljenom od korijenskog čvora drveta tise, koji može trajati vječno. Na sanduku koji je samo na bravici i šarkama ukrašen mjedom i srebrom, a na sred poklopca je izrezbarena divna lijepa djevojka u divnom bijelom plaštu poput vjenčanice s čarobnim osmijehom na licu, cvijetom u kosi, sjaja i ljepote i mirisa koji nitko nikada na ovom svijetu neće osjetiti. Ista ta djevojka je bila u kristalu s tri kraka.
To je simbol smrti, onakav simbol kakav bi on stvarno trebao još i danas biti. Ne simbol koji imamo: kostur čovjeka u crnom s kosom u ruci, kako bi izgledao što strašnije.

***
Jednom je neki od rudara otkopao škrinju, uzeo kristal s tri kraka i iznio tajnu na svijetlo dana, u ovozemaljski svijet.
Kad su primijetili da je kristal nestao, nastala je sveopća panika. Užurbano se sastao zbor
starješina u svijetu patuljaka te nakon dužeg vijećanja odlučiše u ovaj svijet poslati po njima najsposobnijeg i najodanijeg patuljka, Zelen Pana, kako bi našao kristal u kojem je skrivena tajnu
umiranja i vratio je u njihov svijet, u podzemlje. Prvo su se obratili svom mjesnom mudracu
– Prazna škrinja,hmmm – zamišljeno se počešao po bradi mudrac – ništa
materijalno ne donosi prosvjećenje, samo ljudi neće to da znaju. Prosvječenje je uvijek u praznini ponekad upakirano u znane oblike i predmete kako bi ga lakše našli. Tko zna se, tko se prvi sjetio
i zašto da ljepotu kristala, boju, sjaj i oblik, zatoči u zlato i srebro, u oblik i formu dragocjenih predmeta, kraljevskih kruna i ogrlica, narukvica i prstenja, i ukrasi njegovom ljepotom i
najsvetije predmete crkvenih obreda i prostora? Sve to zbog vlastite koristi. Ljudi bi za vlastitu korist uništili i vodu i zrak i ovaj naš svijet. Zar nije lijepo kad je sve na svom mjestu i ove kapljice vode sa stropa i šišmiš i leptir koji svojim letom zraku sunca siječe i stablo u šumi i vuk u gori, i nebo i zvijezde i cvijeće na livadi i riba u vodi, sve lijepo izgleda kad je na svom mjestu. (Mudrac ne bi bio mudrac kad ne bi poznavao i svijet ljudi) I- tu je malo zastao – sol u moru i kristal u zemlji sve mora biti na svom mjestu. Zato treba kristal s tajnom vratiti što prije u ovaj naš svijet. Misliš li da ne bi čovjek, kad bi samo mogao, zvijezde i njihov sjaj nosio kući u vazu stavljao? Svu ljepotu i sjaj Svevišnjeg bi u mali
prostor zatvarao samo radi vlastite koristi.
– Kako ću prepoznati kristal ako ga ljudi isjeku i obrade za te njihove ukrasne predmete
ili nakit – upitao je Zelen Pan mudraca.
– Svaki pa i najmanji komdić- rekao mu je – ima u sebi oblik djevojke, kraljice smrti.
Taj kristal ima tako jaki sjaj da ga ti nećeš nikako moći ne zapaziti. Neke od tih komadića nećeš morati
donositi nazad, bit će dovoljno da ih samo dodirneš, a druge ćeš morati donijeti.
Najbolje je da …
Napravio je kraću stanku pa onda rekao Zelen Panu da je on odabran i neka ide Vijeću mudraca oni će mu sve objasniti.
* * *
Na poslijetku nakon dugačkog vijećanja i razglabanja šta i kako treba kad je krenuo Vijeće Mudraca su mu dali nekoliko naputaka:
Prvo je: – Moraš znati slušati ušima ljudi, gledati njihovim očima i misliti njihovom savješću. Kloni se njhovih emocija, jer ako budeš radio kako smo ti rekli biti ćeš u stalnoj opasnosti da podlegneš emocijama. Dat ćemo ti ego, njime moraš naučiti vladati. Naš savjet ti je još i to da budeš samo promatrač i sve što se događa ako nije vezano za kristal ne tiče te se.
Drugo: – Ako te u zanosu nekada ponese: naslada, zavist ili pohlepa, ili samo u trenu pomisliš na jedno od ova tri karaktera, onda padaš i počinješ sve ispočetka.
Dalje: – Ako šta od tajne krene u narodu kao trač, a da bi tvojoj misiji moglo nauditi, mi ćemo ti biti na pomoći. Poslat ćemo po šišmišima do noćnih leptira i vila i vilenjaka priču koja će demantirati glas. Tada će ti trebati Šaputko, kako biste brzo našli izvor te priče te ušutkali glasine ili vratil tajnu nama.
Već smo poslali glas da nesmetano možete izlaziti kroz rudnike, skupa s rudarima.
Od tada su Zelen Pana i Šaputka rudari sretali kad bi izlazili, ali da ih tko ne bi upitao, tko su i otkuda dolaze (u duhovnom svijetu nema laži), pa bi oni morali reći istinu starješine su poslale glas o malim zelenim s kojima kad ih sretnete ne smijete pričati, samo ih pustite da šutke prođu i sve će biti dobro. U protivnom može se zarušiti cijelo okno.
Elem, tako su Zelen Pana i Šaputka, drugog malo rijeđe, viđali rudari kako izlazi skupa s njima iz jame, kako ulazili u jamu skupa s njima kad pođu na kopanje, zaviruje u rudnjuše dok oni rudu izvlaće na površinu, pa čak i u rudnjuše u kojima momci nose rudu u rudnice kako bi je poslije istopili. Svuda je tražio ili kristal ili rudara kako bi od njega saznao gdje je sakrio tajnu umiranja.
Tako su, kako bi pomogli u traženju, Kolutko, Crnutko i Smijuljko i Šaputko, dobili epitet mali
zeleni, da bi mogli nesmetano zalaziti po ruduštima i majdanima i nadgledati
kopove.
Kada su stigli ova tri patuljka, tek tada je Zelen Pan konačno napustio tamu i izašao posve u ovaj svijet. Obilazio je mjesta gdje se događaj tragedije, gdje ljudi sami sebi ili drugima oduzimaju život, nebi li napokon saznao nešto o tom kristalu.
To njegovo putovanje mjereno ovozemaljski trajat će vjekovima i vjekovima.

One thought on “Stjepan Zelenika: O ZELEN PANU I VELIKOJ TAJNI SMRTI

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s