Branka Vojinovic-Jegdić:POVRATAK

Poslije Velikog rata u kome je bilo mnogo žrtava i razaranja nastupilo
je vrijeme oporavka.Tatomir je bez obzira na pobjedu osjećao veliku gorčinu
koju je nosio u sebi ne pokazujući je ni pred kim.Veliko stradanje je
učinilo da pobjeda bude manje značajna.Način na koji se spasio bio je
smiješan, (neki su smatrali i ponižavajući) ali on nije osjećao želju za
osvetom jer bi to dovelo do novih stradanja.Izgubio je mnogo vjernih vukova
a ono malo što je preživjelo, staro ili ranjivo nestalo je bez traga i on
je osjećao kao da im nije više gospodar.Gorčinu je pratio i strah da će ih
neko drugi okupiti i vješto sebi privoljeti, zato riješi da čim minu
snjegovi krene po gorama u potragu.To i učinje kad mu Vesna poruči da je
pravo vrijeme.

Noću je išao i obilazio šume a danju odmarao, jer mu je mjesec njegov
vjerni prijatelj osvjetlljavao puteve.Otišao je dalje i visočije u planinu
i u jednoj šumi zasu ga snijegom Baba Jaga.On se malo povuče i sačeka da
vjetrovi presretači promijene pravac.Kad stiže noć on se provuče pored nje
i nastavi uz planinu prosipajući zlatni prah koji mu je dala Vesna. Od tog
praha snjegovi su se topili i bivalo je toplije a to je privlačilo lisice i
vukove.Konačno ugleda jednu staru lisicu na izvoru.Kad ona ugleda Tatomira
pritrča radostna i leže mu umiljato pred noge.

– Gospodaru, Vi ste živi?

– Jesam – odgovori Tatomir milujući je po glavi.

– Po gori se pričalo da su Vas ubili i mi koji smo
preživjeli pobjegosmo plašeći se da nas ne ubiju ili pretvore u sluge.Kako
ste se spasili?

– Dva dana sam dubio na glavi i pjevao dječije pjesmice što
je zbunilo neprijatelje pa me nisu ubili.Onda me spasio Volas sa svojim
ratnicima.Čekao sam da se otope snjegovi kako bih vas pronašao i evo me sad
sam među vama.Do sad nijesam vidio ni jednu lisicu osim tebe, a ni vukove
pa ne znam ni ima li ih još a ni gdje se kriju?

– Nema nas mnogo.Skrivamo se u jednoj pećini jer se plašimo
da nas ne unište.Tu smo se skupili zajedno sa vukovima i tako udruženi
lakše se branimo i opstajemo.Znam da ih ima i dalje po drugim gorama.Sada
idemo da pećine da vidite ostale.

Tatomir krenu za starom lisicom i poslije dugog hodanja nepristupačnim
terenom stigoše u pećinu gdje bijaše pedesetak vukova i lisica.Većina su
bili stari i iznemogli, nekoliko mladih i samo par sposobnih za borbu.Kad
to vidje Tatomir htjede zaplakati ali se suzdrža da ih time ne uvrijedi ili
uplaši.Pozdravi se sa svima i pomilova ih obećavajući da će se on od sad o
njima brinuti.Oni se razveseliše kad čuše njegove riječi pa se oni
iznemogli pridigoše i kao da dobiše snagu.Osta Tatomir neko vrijeme kod
njih i oni se preporodiše.Onda on krenu dalje.Riješio je obići sve planine
jer je znao da se oni tamo kriju.Prvo je otišao na najjužniju Orjen gdje se
snijeg već otopio i tu lako pronađe lisice i vukove kjih bijaše dosta jer
je ta gora bila pitomija.Zatim ode na Klek, pa na Snježnik i na kraju ode
na najvišu Troglav na kojoj je bilo najviše snijega i studeni.Danima je
trajala njegova potraga po divljini koja se završi uspješno.Na tom svom
putovanju on pronađe dosta svojih vjernih prijatelja i pomože im da se
organizuju u vojsku koja će uvijek biti spremna.Nije očekivao nikakav napad
ali nije htio više da bude nespreman što se pokaza ispravnim.

Neočekivano, bez upozorenja Pokola zloduh podzemlja, napade ga sa
svojim duhovima zla, nemanima, alama,….Dobro je dočekao taj napad i uspje
da ih odbije sa manjim gubicima.Lisice odoše u izvidnicu i doniješe loše
vijesti jer je na njih krenula ogromna vojska.Pokola se malo povuče i utiša
ali ne za dugo.Drugi napad je bio još jači i okrutniji pa se Tatomir sa
svojima poče povlačiti.Tako to trajaše danima.Tatomir bi po danu bivao
nadjačan a onda bi noću on kretao u napad i povraćao teritoriju.Ipak
gubitke je imao sve više i više pa se češće povlačio.Tako stiže do rijeke
Bile i na jednom brdu oduprije se sa velikim žrtvama.Nije znao šta da
radi.Ako pobijede sile zla onda će zlo zavladati zemljom a on to nije smio
dopustiti.Tada ugleda na tom brdu jedan veliki kamen i oni ga skotrljaše na
neprijatelja.Neprijatelj ustuknu ali i nebo se iznenada smrači i poče
plakati.Prvo je kapalo malo suza a onda krenu sve više i više tako da nasta
prava vodena zavjesa.Niko nije moga vidjeti nikoga.Pokolo se takođe negdje
pritajio i čekao da kiše prestanu.

To je trajalo veoma dugo pa je Tatomir ponovo smišljao kako da se
izvuče iz ove situacije.Okolo je svud bila vlaga i buđ da su i oni mirisali
na nju.Skrivanje u pećinama ih je održalo u životu ali glad je bila sve
veća.Ljudi su bili zabrinuti jer im je i stoka bila gladna kao i
oni.Tatomir smisli da onaj kamen uvežu i vrate na ono mjesto gdje je i
bio.Tako i učiniše a kiša odmah presta i sunce ih svojim zracima poče
grijati i sušiti.Ubrzo sve ozeleni i svi bijahu zadovoljni.Takvo stanje je
i Pokolu odgovaralo i on se spremao za završni udarac.Tatomir je to znao i
smišljao na koji način da se odbrani jer je imao velike gubitke i nalazio
se pred porazom.

Poslednji napad je krenuo silovito a Tatomir odgovori sa istom
žestinom.Svaki dan je Tatomir imao sve više žrtava i činilo se da mu je
kraj blizu.Morao je da se povlači i u tom povlačenju stiže na goru Lisu
gdje ga dočekaše zle vile koje su tu živjele.One počeše bacati čini na
Tatomira i njegove zbog čega se oni nisu mogli braniti od Pokola što ovaj
brzo iskoristi.Dobra vila je skidala čini sa njih i tako im pomagala da ne
stradaju.Tada nastupi velika suša i ljudstvo, ali i lisice i vukovi od žeđi
još više iznemogoše.U gori je bilo dosta izvora a li zle vile su rekle da
će ih zatrovati i onda niko nije smio da pije vodu.Lisice pronađoše jedan
mali izvor i na njemu se malo okrijepiše koji odmah presuši.Situacija je
bila bezizlazna i očaj je počeo da ih slama.

Jednog od tih krvavih i surovih dana, pojavi se Davor, krilati zmaj
koga bješe privukla krv umirućih, da im olakša muke.Kada ga ugleda Tatomir
on se preporodi jer mu je trebala utjeha ali i pomoć.On povika na sav glas:

– Davore, mlađani zmaju, isuči svojih sedam mačeva i sukni
vatru iz svojih sedam glava, kreni sa desne strane i sve pred sobom sprži a
ja ću sa druge strane pa da pobijedimo sile zla.

– Hoću Tatomire, vladaru mudrosti samo prospi mjesečinu ispred
nas.

Davor krenu s desna a Tatomir s lijeva i počeše neprijatelja
opkoljavati pri tom mu nanoseći stravične gubitke.Kada to vidješe nemani
počeše bježati a Pokolo se sakri u podzemlje.Ipak ga Davor i Tatomir
pronađoše i ubiše.Zle vile kad vidjevši Davorove glave prestrašene
napustiše goru.Dobra vila im reče da mogu piti vodu jer ona nije dozvolila
svojim sestrama da je zatruju.Povede ih na svih trista sedamdeset sedam
izvora i oni se napiše ledne, izvorske vode koja im otkloni sav umor i tugu
od dugog ratovanja i stradanja.

Poslije bitke proslaviše i odmoriše se a onda Davor ode svojim
putem.Tatomir mu se zahvali još jednom pa okupivši svoje vukove i lisice
krenuše sa mjesecom kući.

Konačno je osjećao spokoj i sva ona gorčina u njemu nesta.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s