Anto Zirdum:BELLUM BATONIANUM

Zima u Haedumu, u središtu zemlje Desitijata je odisala slobodom, ali dimovi iz kuća su nekako bili tanki. Očigledno nije bilo dovoljno ruku da pripreme potrebne količine drveta jer je dobar dio ratnika ostao prezimiti u zemlji Breuka sjeverno od Save, zajedno s batonom desidijatskom glavnim vođom ustanka protiv rimskog imperija.   Sva sreća pa proljeće rano stiže.

I na Alma Monsu*) je proljeće rano stiglo. Tamo su dimovi bili jači, ali glad se već osjećala u svakom domu krcatom «gostiju». Baton desidijatski, među suborcima znan i zvan Vidra, baton Prorad, i baton Breuka zvani Brekac te kralj Breuka Pinnes ispijali su posljednje zalihe vina kada dođe glasnik sa viješću da dolinom rijeke Vuke dolaze dvije rimske legije.

– Tko ih vodi? – upita Vidra.

– Jednu legiju vodi Marko Plaucije Silvan, a drugu Cecina Sever – objasni glasnik batona Scave koji je s djelom svojih snaga zimovao u dolini rijeke Bosne (gdje su pastiri inače sgonili stada ovaca s planina pokrivenih visokim snjegovima) upravo da im se u rano proljeće ne bi dogodilo iznenađenje.

– Tiberije je zimus dobio pojačanje. Nešto vojske je doveo Gaj Velej Peterkul (Gaius Velleius Peterculus) a prije mjesec dana stigao je i Germanik s dvije legije vojnika bez iskustva. Tiberije je naprijed poslao starog vuka Severa i Silvana koji poznaju ove krajeve, da se utvrde blizu nas kako bi nas spriječio da krenemo u pomoć Scavi kada on iz Siscije krene niz Savu – objasni Vidra što je to Tiberije zamislio, jer je imao pregled situacije.

– U pravu si. Ima nas sada u klještima – zaključi stari kralj Pinnes koji se još dobro držao.

– Mislim da trebamo žurno slomiri jedan krak klješta, prije nego nas počnu stiskati – zamišljeno reče Baton Brekac.

– U pravu si. Moramo ih iznenaditi dok se nisu ukopali. Hajdemo mi u izviđanje a Prorad neka podigne ratnike. Pinnes neka organizira pripremu hladnog obroka za jedan dan po ratniku.

– Više i nemamo nego za jedan dan. Šta će mo za dalje. Nećemo valjda stići na topli obrok kod Rimljana?! – pokuša biti duhovit stari kralj.

– Upravo o tome se i radi. Jedine rezerve hrane se nalaze u njihovoj komori. Ako je ne osvojimo nećemo imati šta jesti, a trava još nije ni počela izbijati. Lišća će biti za mjesec dana.

– Shvatio sam. Tiberije računa da će nas glad demoralizirati, a mi upravo tu vidimo svoju šansu – zaključi starac.

Vidra i Brekac ništa ne rekoše. Nijemo se pogledaše i uzjahaše. Uto se odnekud pojavi njihov stari ratni drug Stancus, jer je i on čuo što se događa, a za njime dojaha Thena, ratnica predvodnica tajne ratničke družine žena koje su čuvale sjećanje na slavnu kraljicu Teutu. Thena je sa dvadestak svojih drugarica bila u sastavu Stancusova mješovitoga bataljuna. Njih je on koristio za izviđanja, osmatranja, prikupljanje informacija koje ne mogu prikupiti muškarci. Već je bio na konju i ništa nije pitao. Za njima uzjaha nekoliko najboljih  izvidnika koji su poznavali cijeli kraj.

Kada su sišli u dolinu Vuke, uputiše se ka Cibaliji. Bio je to mali logor koji nije mogao primiti dvije legije. Oko rijeke su bile močvare, a iza močvara guste hrastove šume. U jednom trenutku Vidra sjaha, skide obuću i pođe pravo u močvaru.

Brekac i pratitelji su ga gledali kako stoji u vodi do koljena.

– Nije toliko ledena koliko sam mislio.

– Močvara je uvijek toplija od tekuće vode.

– Mnogo tvojih ratnika je odraslo po ovim močvarama. Treba mi stotinjak dobrih ratnika koji mogu pregaziti i preplivati ovakvu močvaru i biti u vodi dok se ne zametne bitka.

– Naći će se toliko ratnika koji imaju malo sala. No, mislim da će nam trebati i čamci. Oni će logor dignuti uz rijeku. Izabrat će mjesto između močvara. Oni će se utvrditi s čela odakle je najvjerojatniji napad. Mislim da nas neće očekivati s rijeke – poče razrađivati Brekac Vidrinu osnovnu zamisao.

– Koliko ljudi može stati u jedan izdubljeni čamac? – upita Stancus.

– Obično pet. No, imamo mi na Dunavu i širih lađa. Mogu prevesti i desetak ljudi.

– Mogu li ta petorica nositi taj čamac? Mislim mogu li ga dignuti i napraviti štit od njega? – raspitivao se Stancus jer se u njegovoj glavi uobličavala misao ratnika koji uvijek traži originalno riješenje.

– Mogu. Ako ne mogu petorica šestorica sigurno mogu – ogovori mu Brekac shvaćajući na što njegov ratni drug baton najšarenijega bataljuna u njihovom ratu smjera.

– Slušaj, idemo odmah nazad. Za dva dana rimske legije će stiči do Cibalije. Naši izvidnici će pratiti gdje će praviti logor. Iste noći kada oni stignu i počnu izgradnju logora naše snage moraju biti u ovim šumama. Moramo imati stotinjak čamaca koje će mo donijeti sa sobom a smjestit će mo polovicu uzvodno, a polovicu nizvodno od logora. Ratnike koji će prijeći močvare skrit će mo u ove šume. Onda će mo se pojaviti regularno s čela, pustiti ih da iziđu i razviju se te zametnuti boj. Tek kada se bitka razvije izvršit će mo prepad s leđa. Pobit će mo rezervu, zaplijeniti komoru i ovladati logorom. Tada će glavne rimske snage biti u klještima.

– Zamisao je odlična – priznade Brekac svome ratnome drugu.

– Moramo brzo djelovati. Ja ću voditi napad s leđa – dodade Stancus i oni pojahaše nazad.

Sva trojica osjetiše neko zadovoljstvo što se u svemu slažu glede plana, jer ima je ta sloga ulijevala snažnu nadu da će se i sukob s rimskim legijama riješiti povoljno.

Na Alma Monsu je poslije njihova povratka bilo živo. Brekac je svoje ljude angažirao na prikupljanju, popravljanju i izgradnji čamaca.  Vidra je skupio svoja četiri bataljuna probranih i do kraja odanih ratnika koji su se mogli nositi sa svakom rimskom legijom na neravnu terenu.

– Slušajte braćo. Ono hrane što smo jesenas donijeli našim domaćinima, to smo i pojeli. Oni što imaju dijele s nama bratski i nesebično. No, za nekoliko dana ni njihova djeca neće imati što jesti osim mlijeka koje pomuzu od ovih gladnih krava i riba i žaba koje ulove. Jedino mjesto gdje sada možemo naći gotovu hranu jesu rimske komore. Čuli ste da prema Cibaliji idu dvije legije. Neće oni nas napasti. Oni će se ulogoriti, ukopati i tu čekati pojačanja. Jedina naša šansa je da ih iznenadimo prije nego se ukopaju i učvrste. Zato od ovoga trenutka tražim da bespogovorno slušate vaše zapovjednike koji točno znaju što tko treba učiniti da bez ikakvih gubitaka dođemo do hrane. Ne želim čuti ikoga da gunđa i žali se zbog toga što sam zapovjedio da svaki vojnik nosi sa sobom samo jedan obrok.

Tada se osjeti nekakav žamor među ratnicima.

– Doručkovat će mo naš obrok i ja sam se zavjetovao da neću jesti sve dok ne pobjedimo Rimljane – povisi sada ton Vidra. – Tko nije spreman da se bori i da gladuje neka ne kreće zamnom – zanosno uzviknu veliki Baton.

– Idemo zatobom, zatobom, zatobom…- počeše uzvikivati ratnici.

Tada zapovjednici počeše pozivati svoje borce i vršiti pripreme za polazak.

Baton Desidijatski Vidra prije svake bitke povlačio bi se pod sveti hrast i prinio posebnu žrvu bogu rata Armallusu, te na vatri žrtvenoj okadio poznati batonski mač kojega je naslijedio od plemenske rodonačelnice ratnice Desite. Prije svake bitke taj mače se morao osloboditi stare krvi kako bi mogao primiti novu.  Sjedobradi plemenski vrač Kukulin davao bi svim batonima napitak koji je spravio po najtajnijim recepturama, koji je njihovu svijest oslobodio od starih strahova i usmjerio na novi cilj. Budući jedobradi vrač nije bio s ratnicima, a budući mu je Vidra prošlog proljeća kada su kretali u ustanak rekao kako je dobio poruku od Armallusa da ne vraća ratnike kućama tijekom zime, vrač mu je nalio bočicu tajnog napitka i uputio da mora prije svake bitke popiti nekoliko blagotvornih kapi kako bi se njegova ratnička duša otvorila da primi savjete od Armallusa.

I doista, čim je popio tajni napitak javi mu se slika njegove prelijepe supruge Teute, kćerke kralja Vijeta Varronisa, a iza nje se pojaviše radosna lica njegovih sinova Scena i Skanusa, koji su se bezbrižno mačevali drvenim mačevima vjerujući da će oni jednoga dana smjeti uzeti u ruke sveti Desitin mač kojime je njihov djed Vijet u mladosti ranio samoga Oktavijana. Onda se slika Teute i djece pomutila a odnekle je do njega dopro Armallusov glas: Danas je tvoj dan i ako ne ostvariš ono što si zamislio, ako ne povedeš ratnike odlučno prema odličnoj zamisli, tvoji sinovi će biti robovi, a Teuta priležnica kakvoga rimskoga patricija….

Dok je on prinio žrtvu i dobio poruku Armallusa, Stancus je svoj bataljun probisvjeta iz svih mogućih plemena i tajnih ratničkih društava posebno pripremao. Vidjelo se to po tomu što su tražili salo od vidre, dabra, zeca i svih drugih životinja. Njegovi ratnici skupljali su šubare od krzna dabrova i vidri. Nosili su i teške krznene kabanice kako bi mogli prenoćiti u hladnima šumama bez loženja vatre.

Ustanička vojska se polako, bez skrivanja namjera, približila još nezavršenome logoru. Cecina izvede svoju vojsku na poljanu ispred logora. U logoru je ostavio 4 kohorte. Jedna je čuvala rijeku, a dvije su bile namještene prema močvarama uzvodno i nizvodno. Četvrta je bila rezerva na ulazu u logor.

Kad se bitka zemetnula svi vojnici iz logora su gledali prema polju. Tako se prva skupina čamaca koji su tiho doplovili niz rijeku privukla pod sami logor i potpuno iznenadila branitelje. Rimski vojnici nisu uspjeli ni hitnuti svoja koplja a već su se naši u metežu s ratnicima koji su vješto baratali mačevima. Druga skupina čamaca koji su dolazili uzvodno bi primiećena. Legionari počeće bacati koplja na ratnike koje je vodio Stancus. On je uvijek bio u srcu napada sa svojim ratnicima i vrlo je brzo reagirao. Skoči u vodu i izvrnu čamac. Njegova ekipa se sakri za čamac te ga kao zaklon izgura na obalu. I ostali to učiniše te se počeše kretati prema centuriji legionara. Ovi brzo izbacaše koplja i tada ilirski ratnici jurnuše na njih sa isukanim mačevima koji su bili bolji od rimskih, a i oni su bili vještiji u borbi s mačevima.

Zapovjednik kohorte kod močvare posla jednu centuriju u pomoć, ali u tome trenutku iz močvare iskoči stotinjak ratnika željnih da se zagriju jer ih je hladna voda učinila tamnijim nego ratničke boje. Zapovjednik druge centurije za trenutak zaustavi svoje vojnike. Nije znao bi li išao prema rijeci ili bi se vratio nazad. To je Stancusu dalo vremena da ovlada prostorom i iskoristi svoju brojčanu prednost te krene na centuriju koja je bila neodlučna.

Zapovjednik kohorte na suprotnoj strani, kod močvare uzvodno, već je bio odlučio poći u pomoć, ali kada je vidio da kolegu preko puta njega napadaju ratnici iz močvare on shvati da ne smije nikuda ići jer i njega očekuje napad iz močvare.

U močvari se doista nešto kretalo ali se nije dalo primjetiti ratnike. Thena je naime napravila splav od oborenog drveća, po kojemu je leglo njezinih dvadest drugarica i pokrilo se granjem. Splav je guralo nekoliko domaćih ratnika koji su znali kako močvara diše. Pedesatk koraka od legionarskog plitkog, tek započetog grudobrana morali su stati jer se pred njima ispriječila barska čistina. Revnosni legionari su večer prije očistili baruštinu od drveća i grana kako im se ne bi moglo lako privući. Budući je bitka već bila dobrano krenula legionari su bili pripravni, te je i Thena čekala pogodan trenutak da jurne na legionare. No, njihova neodlučnost je vezala kohortu na mjestu i dala vremena Stankusu da zauzme opkop na rijeci i prema močvari nizvodno.  Dio ratnika uputi prema kohorti koja je bila prema močvari uzvodno. Tada se polovica legionara okrenu na drugu stranu. To je bio trenutak da i Thenina skupina krene u napad. Ženska cika zbunila je u prvi momenat legionare, a kada je jedna od ratnica, zvana i znana kao Kastranda, poznata po tome što ne podnosi muškarce, odsjekla spolovilo ranjenom rimskom vojniku, taj tako jezivo jauknuo da je njegova cijela desetina stala kao paralizirana. Thenine ratnice su već imale iskustva s takvim situacijama, jer su znale čega se muškarci više plaše nego smrti i zarobljeništva, te ih za nekoliko trenutaka sasijekoše svojim oštrim sjajnim mačevima.

Zapovjednik četvrte kohorte neodlučno je pratio tijek događaja. Shvatio je da treba ići desno da se spoji s kohortom uz močvaru uzvodno. No, u tom trenutku, kao da su točno znali što se događa, Baton Vidra i Brekac jurnuše s najboljim ratnicima da se ukline između legija. Cecina posla glasnika zapovjedniku kohorte koja je predstavljala rezervu baš za takve situacije da «otupi» oštricu klina. Dok se između njih uspostavila jasna komunikacija, i dok je Cecina shvatio situaciju u logoru, bilo je kasno. Treća kohorta je napadnuta sa dvije strane i vrlo brzo svladana. Sada je zapovjednik četvrte kohorte štitio leđa glavnini rimskih sanga koje se nađoše u klještima.

Da ne bi pretrpio katastrofu Cecina na brzu ruku odluči izvući se iz klopke. Pošao je nazad odakle je i došao.

Da ilirski ratnici nisu bili gladni i da im nije obećano da će ručati u rimskom logoru gonjenje bi dalo veće rezultate. No, i ovako je to bila briljantna pobjeda. Zapravo, rimske legije nisu od punskih ratova preživjele takav poraz u jednom jedinom danu.


*) Frauška Gora u Srijemu, teritorij gdje je obitavalo iliro-keltsko pleme Bruci, čiji kralj bijaše Pinnes, a ratni poglavica poznat kao Baton Breuka.

One thought on “Anto Zirdum:BELLUM BATONIANUM

  1. Prvi Hedonov sin Baro je kao dijete na Svemirsku akademiju i poslije 22 godine vratio se kao najobrazovaniji čovjek Aloe. On je bio ministar prosvjete, kulture, znanosti i sporta u aloanskoj vladi. Njega spominjem jer je doista najtragičnija figura cijelog ovog rata. Njega je rastrgla ljubav prema djedu i roditeljima. Njegova sestra i zet živjeli su u Veshu Donjem, a brat Jan je bio s ocem u Veshu Gornjem. Kao obrazovan čovjek teško je podnosio to stanje van svake zdrave pameti. Nas dvojica smo zapravo bili jedine spone između zaraćenih strana, ako se izuzme jedna jedina neutralna strana, trgovac Peran, preko kojeg se vršila sva trgovina u ovom ratu i koji se doista obogatio na ljudskoj gluposti. Ja sam pokapao žrtve i na jednoj i na drugoj strani, a mladi akademac Baro je vodio pregovore o primirjima i razmjeni zarobljenih.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s