Nikola Biliškov: Kako je Veles spasio Istru

Mnogo je zima u mraku istarskih šuma samovao zmaj Draguć. Uspavan stoljećima, tek je s vremena na vrijeme izlazio iz jama, iskaljujući svoj bijes na pastirima i njihovim ovčicama. U njegovom su ognjenom dahu tada nestajala u prahu i pepelu čitava sela, nepregledna stada, a ime mu se izgovaralo s podozrenjem, ispod glasa, uvijek iza zatvorenih vrata. Bijes je Dragućev bio golem, njegova žeđ za ljudskim životima bila je neutaživa, ali nitko nije razumio što ju je uzrokovalo. Izgubilo se to sjećanje u mračnim dubinama proteklih eona, pregaženo tisućama teških koraka osvajača i naroda što su prolazili ovim krajevima. Ostalo je samo zazivati vlastite bogove da se pokušaju obračunati sa zmajem Dragućem, što ga za sobom ostaviše oni koji su davno nestali iz Istre.

Draguć bješe moćan, moćniji čak i od bogova. Stara je srdžba u njemu uzgajana vjekovima i narasla je do te mjere da se nitko nije usuđivao odmjeravati snagu s njime. No, jednog je dana Draguć još jednom, u svom redovitom pohodu, naišao na veliko stado ovaca koje je čuvao pastir, sneno izrađujući diple u sjeni staroga hrasta.

Lak plijen, ali dobro će mi doći mala marendica! pomisli Draguć i silovito se obruši iz oblaka ravno prema ovcama, što se prestravljeno razbježahu na sve strane. Pastir je sve to promatrao iz prikrajka, sasvim mirno. Draguć je rigao vatru, ovce su nestajale jedna za drugom, neke u vatri, neke u Dragućevu ždrijelu.

Pastir, kad je dovršio svoje diple ustao je i viknuo:

─ Hej, što radiš? Ostavi moje ovce na miru!

Draguć ga isprva začuđeno pogleda, a onda se nasmije:

─ Vidi, vidi… Da mi možda ne bi prijetio? Šta želiš, seljačiću bijedni? Govori, baš me zanima, samo požuri, jer me nisu baš zasitile te tvoje mršave ovce.

─ Odlazi i pusti nas na miru. Mi smo ovamo došli kako bismo mirno živjeli, a ti nas maltretiraš zbog nekog svog jada.

─ Činit ću što me volja! Neće mene neki bijedni pastirčić učiti redu. Odlazi ti, jer ću i tebe smlaviti.

─ Čuj ti, mrcino, bježi dok još možeš! Ne igraj se s mojim strpljenjem!

─ Ha ha ha ─ Draguć se gromko nasmijao. ─ A tko si ti da bih te se trebao bojati?

Pastir se uspravi i odgrne ogrtač. Odjednom je pred Dragućem stajao krupni, gordi muškarac duge brade. Svojim pogledom prostrijeli Draguća, a u očima mu zasja neki modri žar. Upravivši štap u Draguća, pastir vikne: ─ Dao sam ti priliku, ali sad je dosta! ─ upravi svoj štap u Draguća. ─ Ja sam Veles iz Irija, sluga Svarogov, sin Sunčev, drevna sam voda i zemlja, neprijatelj ognja i munje!

I prometnu se Veles u golemu zmiju. Krene prema Draguću. Draguć isprva uzmakne, ali zatim mu se vrati odlučnost i krene prema Velesu.Zadjene se bitka. Draguć isprva bljune svoj ognjeni dah prema Velesu, ali Veles se uvije, zamahne svojim repom i sruši Draguća. Draguć bijesno još jednom bljune plamen i vine se u nebo, s kojega se opet munjevito obruši. No, Veles se izmakne i jednim skokom nađe se na Draguću i omota oko njega.

Vezan, na zemlji, Draguć se još više razbjesni, dahne paklenim dahom prema Velesu, na što ovaj opet popusti stisak. Draguć sad uhvati Velesa i svojim pandžama mu pritisne glavu o tlo. Veles se još jednom izmakne i u trenu zahvati Draguća svojim oštrim rogovima. Draguć zaurla i odleti.

Nebo propara još jedan urlik od kojega se krv ledila u žilama, a sve se nade topile kao u plamenom paklu. Draguć se uskoro vrati, a za njim se navlačila neka tama, dublja od noći, mračnija od najmračnije sjene. Istovremeno, sa sjevera se stade širiti neki crveni sjaj. Istra je gorjela. Na krilima dva grozomorna stvora širio se jad i očaj. Bila su to dva zmaja iz mračnih dubina Ćićarijskih jama. Prvi je ličio na čovjeka, samo golemog, s krilima, svog u ognju. Bješe to Zmeu, krilati čovjek, sa sjajnim plamtećim kamenom nasred čela. Drugi je bio sedmoglavi Balaur. Probudili su se davno zaboravljeni zmajevi iz dubina, a gdje god su prošli širili su užas. Ljudi su, gledajući njihova ognjena tijela, padali ničice, u očajanju kojemu nije bilo lijeka. Požar se širio Istrom, a nebo se zamrači od silnoga dima. Nestane dana i Sunca i čitav svijet posivi.

Gledajući to, Veles se ponovno prometnu u čovjeka, visokog, krupnog, bradatog. Stao je sred ognja, na brijegu. S vrha je promatrao strah i užas što se širio Istrom. A zmajevi su u svom bijesu rušili gradove, ljudi su u očaju bježali pred ognjenim kamenjem što ga je bacao Zmeu, ili bi se prepuštali sedmoglavom očajanju što ga je svojim dahom širio Balaur. U mraku se izgubila svaka nada. I gledao je Veles užas što se bliži mirno stojeći na vrhu brijega. Zmajevi su već bili tu. Spremali su se da Velesu zadaju smrtni udarac. Jedno vrijeme još kružahu nad njim, a zatim ga obaspu nesmiljenom paljbom. Ognjene kruglje što ih bacaše Zmeu, Veles je odbacivao svojim štapom, izmicao se plamenima što ih je slao Balaur, istovremeno repom odbacujući mahnite nasrtaje Dragućeve. No nije se dugo uspio zadržati na vrhu brijega. Polako je uzmicao pred nasrtajima zmajeva, prema dolini. Ljudi gledahu taj boj i u užasu zaplaču. Istopila se i zadnja nada. Ni sam veliki Veles nije se mogao obraniti od ljutih zmajeva. I sad, evo, povlači se u dol, gdje će ga snaći zla kob. Istra će nestati u samrtnom dahu Velesovom, a zavladat će ognjeni gospodari.

A zmajevi, osokoljeni Velesovim uzmakom, stadoše ga još žešće zasipati ognjenim dahom i plamtećim kamenjem. Naposljetku, Veles poklekne pod nasrtajem.

Međutim, Veles nije običan pastir. Nije on ustrašeni čovjek što čuva svoju stoku i svira u svirale niti zmijica što bježi pod stablo ili stijenu. On je veliki bog, bog vode, podzemlja. I kad se izgubila svaka nada, kad je izgledalo da je Velesov kraj tek pitanje trena, zrak se pokrene. Propuhne lagani lahor morskog daška, a iz rosnih kapi što su se zadržale u gaju iznikoše tri vile Potočanke. U prozračnim blijedoplavim haljinama, što šuštahu na povjetarcu, pohitahu k Velesu. Prva zapleše, a iz njenih zanosnih kretnji rodi se bistri izvor žive vode. Druga napoji Velesa izvorskom vodom, a treća mu doda moćni štap. Veles tada stade i okrene se zmajevima. Svojim modrim pogledom, u kojemu se odražavahu vječne vode irijske, obuzda grozomorni pobjednički smijeh zmajski. Zatim poviče, a taj povik zazvuča poput moćnog slapa što pada niz liticu s velike visine. Zatresoše se sva okolna brda, sledi krv u ognjenim žilama zmajskim.

─ Gonite se odakle ste i došli! Zmajevi, nestanite s ovoga svijeta! I udari Veles nato svojim štapom u zemlju, a sva se zemlja zatrese. Tutnjava iz dubina širila se brjegovima i dolovima istarskim. Tlo se raspukne. Iz velike pukotine pokulja voda. Istovremeno, iz oblaka, snagom Velesova glasa, krene padati kiša golemih kapi. Balaur rikne i, još jednom ispustivši onemoćali ognjeni dah, nestane nekamo na istoku. Zmeu pokuša svojim dahom zaustaviti kišu, ali ne uspije pa odleti na sjever. A Draguć se stušti prema zemlji i svojim tijelom zaustavi vodu što je kuljala iz raspukline u zemlji. Međutim, uspio je to samo nakratko. Zemlja se iznova zatresla, a potoci krenuli sa svih strana. Bujica odnese Draguća daleko dolje, u dolinu. Veles se mirno povuče u svoj dom, u stari hrast.

Kiša je padala još sedam dana i sedam noći i ispunila svu dolinu vodom. Draguć nestade negdje u dubinama nastalog jezera i više se nikad ne pojavi na ovome svijetu. Samo ostade u sjećanju u imenu prastarog gradića ispod kojega i dan danas teče potok što neće presušiti dok je svijeta i vijeka.

Mrak nebeski ustukne. Dim i crni oblaci uzmaknu pred zrakama jutarnjeg Sunca što obasja porušenu Istru. To je Zora Danica donijela dan, Sunčevu toplinu što je zagrijala očajna srca. A na potocima što su potekli iz dubina zaplešu vile Rusalke i Potočanke i odagnaju svo zlo što ga za sobom ostavi Draguć, a blistava duga se digne iz potoka donesavši radost u ovaj porušeni svijet. Pod njom, kao biseri nanizani, izniknu gradići puni života, veselja, pjesme.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s