Rabija Mameledžija;ISKRENA MOLITVA I BRDA PRENOSI PREKO RIJEKE

Svi su zazirali od babe Anđelke iako je bila dobrodušna i susretljiva starica. Često su dolazili njenoj trošnoj kolibi, ne zato što su je voljeli nego po razne čajeve i mehleme za zdravlje. Koliba Anđelkina je bila malo odmaknuta nizvodno od sela Podmilačja i pri šumi uza stijena koje su se lagano spuštale prema obali Vrbasa. Za ljetnih mjeseci Vrbas je bio krotka voda koja se mogla preći s kamena na kamen da se noge ne skvase i izlazilo se odmah na livadu ne veliku ali toliku da se na njoj smjestila mala zidana crkva Svetog Ivana Krstitelja. Iza crkve su bila imanja i livade seljana sela Pšenik.
Seljani Pšenika su bolje poznavali Anđelku od Podmilačana ali su svi isto mislili o njoj i potiho govorili da svašta zna, da je sluga nevidljivih sila…
Znala je Anđelka to i često govorila: Da je to tako ja ne bih živjela u nakrivljenoj i polu srušenoj kolibi niti bi bila sirota i hranila sebe i dijete od milostinje koju mi date za čajeve i mehleme. Imala bih kuću kao i sav normalan svijet ćerpičem zidanu i dizmom poduprtu, sa novom šindarom.
Ne obazirući se na priče ona je svako jutro prije nego se probude seljani išla moliti Bogu u crkvicu preko puta gazeći vodu Vrbasa koja je i ljeti i zimi bila hladna kako bi ona reci kao da teče preko leda.
Mladi svijet nije vjerovao u priče baba koje su znale nekada u večernjim satima za dugih zimskih noći ispredati priče o Anđelki i njeno lijepoj kćeri.
U svakoj sredini pa i u selima vrbaske doline za nemile događaje u porodicama, kao što je bolest, pogibija, ludilo, i gubitak imanja najpogodnija ličnost da bude krivac svih zala i nedaća bila je po neka sirotica koja je uvijek i obavezno u narodu proglašavana vješticom. To su bile sirote nezaštićene žene kojima je mogao svako nanijeti zlo. Takve osobe su onda pribjegavale šutnji i osami te bavljenjem onim čime su bile nadarene. Izolacijom i udaljavanjem od ljudi imale su prostora da skriju svoje sposobnosti koje su sigurno imale i posjedovale jer su pored svega rijetko imale prijateljice u selu. Nisu odlazile ni komunicirale puno sa seoskim ženama, a muškaraca su se klonule i živjele obavijene mističnim pričama koje su ispredali njihovi susjedi. Bile su one i posebne a znale su se i zaštiti baš velom tajanstvenosti, jer su se tako ponašale, oblačile i zazirale od radoznalih ljudi.
Anđelkina lijepa kći Kata je stasala u lijepo djevojče.
Muža koji je bio seoski lola je rano izgubila i ostala je da živi sa ženskim djetetom koje je naslijedilo majčinu ljepotu.
S vremenom je djevojčica spoznala da nije kao njeni vršnjaci i da zna mnogo više od njih. Na jedan drugi način razumije i poima život oko sebe bolje i lakše. Znala je da razgovara sa drvećem, šumskim životinjama i znala je šta ljudi misle prije nego pokušaju to kazati. Krila je to od majke i od svojih vršnjaka iz straha da ne bude odbačena, obilježena, i proglašena vješticom kao i njena majka od seljana.
Anđelka je pomagala majci u kućnim poslovima i sakupljanju ljekovitog bilja. Za dugih ljetnih dana dok je po rascvjetalim livadama brala bilje, sretala se sa čobanima koji su pri šumi daleko od sela napasali krave te drugovala sa njima i ostajala duže nego što bi majka zapovjedi kada treba da se vrati. Čobani i čobanice su bili mladi iz Podmilačja, a nekada su silazili sa stokom i čobani iz Cvitkovića ispod Doljevca.
Voljela je Kata odlaziti tako u planinu po trave za majčine mehleme, ali nije je majka često puštala jer je imala obaveza i kod kuće.
Njeno srce je svaki put brže zakucalo kada bi ugledaj lijepog čobanina Branka sa obješenim šarpeljom o pas i zadjevenom frulom .
Često je svirao tako zamamno da su i ptice ponekada zašutjele da čuju ko se to tako oglašava. Branko je bio iz dobre kuće iz Podmilačja i važio za dobru priliku za cure udavače. Volio je i on sresti lijepu Katu travarkinu kćer kako su je zvali.
Ti susreti su bili obično na uskoj planinskoj stazi gdje se dvoje nije moglo mimoići.
Znao je Branko ponekada i prepriječiti put djevojci i lijepo joj se obratiti. Nije bio onaj raskalašeni momak koji je razgovarao sa djevojkama o tome što nije bilo primjereno pristojnom momku da kaže curi.
Sa Katom je bilo drugačije—omilila mu je. Razmišljao je o tome za ljetnih noći spavajući na sjeniku kako će razgovarati sa ocem da isprosi Katu od Anđelke čim nastupi jesen pa da se do Božića i vjenčaju. Da ćaća napravi pravi pir i pozove sve komšije i rođake jer Kata je bila najljepša djevojka u jajačkom kraju.
Bio je jedan momak i iz Cvitkovića koji je bacio oko na lijepu Katu i htio je za sebe.
Marko iz Cvitkovića je bio mudriji i lukaviji od Branka. Nerazdvojni su bili prijatelji. Znao je šta Branko planira i kako se priprema za ženidbu.
Voljela je i Kata Branka više od svih momaka u njihovom kraju. Čak mu je jednom prilikom na putu za planinu darovala poljubac i vezenu maramicu koju je Branko nosio u džepu svoga vunenog koparana.
Nedjeljom se odlazilo na misu i oblačilo se najljepše ruho jer taj dan je bio namjenjen za molitvu Bogu i poslije se igralo kolo ispred crkve. Brankov mlađi brat Andrija je svirao šargiju u sredini kola i zagledao cure nakrivivši kapu na desnu obrvu. Branko je obavezno gledao gdje igra Kata i hvatao se do nje ali sa druge strane u kolu do Kate je redovno igrao Marko i pokušavao joj zaokupiti pažnju na sebe da ne gleda Branka. Kada je šargija utihnula počeli su se odvajati cure i momci u parovima i šetati ispred crkve i gledati seoske momke kako potežu konopac ili bacaju kamena s ramena.
Svaki put bi Marko na bezobrazan način smijući se Branku u lice potezao za ruku Katu i odvodio je u stranu te joj pričao ružne priče o Branku.
Ne bi dugo trajala ta priča jer Branko iako ponosan i pomalo stidljiv mladić borio se za naklonost svoje dragane. Svaki bi put Marko ostajao sam i kiptio od ljubomore govoreći sebi da će se gadno osvetiti Branku i to uskoro.
Kada su prispjele trave za kosidbu gazda zemlje na kojoj se nalazila mala crkvica Svetog Ive Krstitelj u Pšeniku je zabranio okupljanje mladeži oko crkvre i igranje kola.
Ni na molbe fratra koji je svake nedjelje obavljao službu Božiju nije se gazda IIija obazirao. Molio ga je fratar Anto da bar dozvoli okupljanje na prvu nedjelju početka ljeta da se obavi Sveta Misa, a poslije da se malo i omladina zabavi tog dana.
Uz nekakvu naknadu i obećanje ostalih župljana da će mu biti plaćena pogažena trava djed Ilija se odobrovoljio i pustio taj dan da se održi sve što su crkva i seljani planirali ali da to neće biti svake godine i neka se u to ne uzdaju.
Došao je narod iz svih okolnih sela na Sevtu Misu moliti Boga za zdravlje svoih porodica, da ljetina rodi i da vlada mir jer se uveliko pričalo da Turska vojska nadire i na Balkan.
Tog dana cijela pšenička ravan oko crkve je bila puna naroda. Sveta Misa se držala i propovijedala ispred crkve jer nije mogao sav narod stati unutra.
Molila se cijela jajačka dolina te je ravnica odzvanjala molitvom.
Po završetku vjerskog obreda ljudi iz daleka su prostrli sofre i zasjeli da pojedu ono najljepše što su imali kod kuće što su pažljivo štedili za taj dan.
Na sve strane oko crkve se čuo smijeh mladih i igralo se kolo na više mjesta jer je bilo mladosti toliko da se igralo i svirale šargije na tri četiri mjesta.
Marko je za taj dan posebno se spremio i namijenio je Branku pakost. Koju to je samo on znao.
Kata je šetala sa rodicama iz Ševnika i zajedno su se sve uhvatile u kolo da igraju. Marko se među prvima uhvatio do Kate i čvrsto je držeći za ruku počeo joj pričati da će je danas oteti sa svojim drugovima sa zbora i odvesti svojoj kući.
Te riječi su presjekle Katu ali je ostala pribrana i rekla mu da se ona obećala Branku. Marko joj se smijao u lice govoreći da od danas neće biti Branka ni njihove ljubavi. Dok je to govorio Branko je prilazio kolu tražeći pogledom svoju Katu da kod nje zaigra.
Hvatajući Katu za ruku u Markovoj ruci je sijevnuo nož. Vrisnula je Kata da upozori Branka ali je bilo kasno. Sav u krvi Branko je ležao na ledini usred kola na Katinom krilu. Bio je smrtno ranjen i samo je uspio reći da mu se spava. Zaspao je Branko svoj vječni san na krilu uplakane djevojke koja je proklinjala ubicu.
Vidjevši to Andrija, Brankov brat prišao je Marku s leđa i zabo mu nož među plećke a onda pod srce. Srušio se i Marko , a Andrija je ostavio nož pored Marka koji je bio u samrtničkom hropcu i produžio prema šumi. Poslije toga ga niko nikada nije vidio. Pričalo se da je otišao u hajduke. Oko mrtvih mladića iskupila se masa naroda koja je počela da optužuje Katu za sve što se dogodilo.
Govorile su žene da nije ni čudo kada se zna čija je i ko joj je mati. – Dva najbolja momka danas izgubiše glave radi kćeri smrdljive vještice Anđelke govorile su žene i po koji muškarac. Roditelji ubijenih mladića nikada nisu bili u slozi pa ni na ovaj dan su samo pokupili svoju mrtvu djecu i otišli svako put svoga sela.
Od tog dana Katu više niko nije vidio. Ona nije izlazila iz kuće i sjedila je kraj ognjišta raščupane kose i poderane odjeće uprta pogleda negdje kroz badžu kuda je izlazio dim i za vedrih dana proviri bi po neka zraka sunca te se na tren zadrži i na njenom licu. Tada bi se trgni i upitaj majku je li išla u crkvu da se moli Bogu i da zapali Branku svijeću.
Prošlo je nekoliko ljeta i na dan prvog dana ljeta mise se nisu održavale pred crkvom jer gazda Ilija nije dozvoljavao na zemlju da se gazi kako je govorio.
Anđa je svakoga jutra išla moliti se Bogu i tražiti milost za svoje dijete, svoju Katu da ozdravi. Zavjetovala se da će svko jutro prije nego sunce izađe obaviti molitvu i doći kući ma kolika voda bila preko Vrbasa.
Kata je svake noći ustajala u isto vrijeme i izlazila iz kuće te tražila i dozivala Branka. Seljani su govorili da je od tog dana i ona poludila. Ponekad bi joj se razbistri pa bi pometi kuću i naloži vatru ali rijetko. Odlazeći na jutarnje i večernje molitve Anđa je sretala fratra Antu koji joj se žalio jednoga jutra na gazda Iliju i da je zabranio čak i njemu da hoda onuda kuda on nije dozvolio.
– Kada bi se ikada druga crkva pravila ja bi dala ono svoje njive i neka se ljudi na miru mole. Samo da mi moja Kata ozdravi. Govorila je Anđa fratru i kada bi imala Božiju Moć prenijela bi crkvu sebi na svoju njivu. Tada bi naša crkva mogla opet imati Veliku Misu u prvoj nedjelji ljeta. Ljudi bi mogli na miru da se mole Bogu.
Slijedeća noć je bila kao i sve noći u vrbaskoj dolini. Ništa nije nagovještavalo da se bilo šta dešava neobično u Pšeniku i Podmilačju. Sve je nekako bilo sablasno mirno samo se čula huka vode Vrbasa koji je tu noć hučao jače nego prethodnih noći.
Sa prvim znacima zore ni pijetli nisu kukurikali kao prethodnih jutara. Ptice su počele svoju jutarnju pjesmu kasnije nego obično. Nešto čudno se dešavalo u zraku. Kad bi se fra Anto probudio u svojoj župnoj kući imao je običaj pogledati kroz prozor u crkvu. Tog jutra kada je pogledao pred njegovim očima se ukazala samo čista ledina. Crkve nije mogao vidjeti pa je u prvi mah pomislio da se navukla gusta magla kakva zna nekada biti uz Vrbas. Kada je pošao na jutarnju molitvu na mjestu gdje je bila crkva stajali su samo temelji. Gdje je mogla nestati crkva sazidana sva od kamena nije mu bilo nikako jasno.
U cik zore kako je hodao oko temelja crkve ugledao je na drugoj strani Vrbasa crkvu pokraj Anđelkine kuće. Kleknuo je na koljena i počeo se glasno moliti Bogu.
Pristiglo je i nekoliko starih ljudi iz Pšenika koji su rano dolazili da se mole i našli se u čudu. Na sredini rijeke u vodi je stajao zaglavljen prag crkve, a crkva je bila na drugoj strani obale. Kada je fra Anto ušao u crkvu zatekao je babu Anđelku i njenu ćerku Katu kako kleče pred oltarom i mole se.
Prelaskom crkve Svetog Ive Krstitelja na drugu obalu desilo se čudo. Kata je ozdravila, vratila joj se pamet ali je i dalje tugovala za Brankom, a do kraja života se molila da se onima koji se iskreno i od srca moli Bogu pred njenim oltarom bude nagrađen onim što želi, a to je zdravlje.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s