Božena Volić: TAJNA STAROG GRADA TRAVNIKA

Sjedio je uz potok pored mlina ne primjećujući kako se dan bliži kraju. Uskoro se sunce skrilo za planinske proplanke. Večernje sjene su se brzo širile i noć se polagano ušuljala u cijeli kraj. Tišina se spustila donoseći smiraj. Samo ponekad iz daleka se čuo huk sove. Noćna tmina se rasula krajem, a mlinar Andis je i dalje sjedio zagledan u daljinu, pogleda zaleđenog u beskraj.

Njegov trošni mlin se nalazio na potoku Hendeku. Nitko se nije sjećao tko ga je i kada sagradio i zašto baš na potoku koji je često presušivao. Bio je skriven u vrbiku, podno malog slapa, a nedaleko kuća smještenih u dolini. U njemu je i stanovao jer druge kuće nije imao.

Andis je imao kćer Laidu Jitku. O njoj se sam brinuo pošto mu je žena Gila umrla. U cijelom kraju se pričalo kako mu vila pomaže.
– U mlin često dolazi …
– Iskoči iz slapa na Hendeku i uvuče se u mlin.
– Tu boravi dane i dane…
– Ime joj je Henda … tako je zovu …
– Igra se s Laidom Jitkom, pjeva joj čudne pjesme, češlja je, miluje …
– Zato se mlinar i ne ženi- ogovarali su ljudi mlinara vidjevši što se događa kad bi dolazili i donosili žito u mlin.
*
Iznad mlina se izdizao brežuljak obrastao gustom šumom. S jedne strane brežuljka tekao je potok Hendek, a s druge strane bilo je mnoštvo vrela iz kojih je isticala hladna i bistra voda. U podnožju brežuljka, uz sam potok, u kamenoj stijeni nalazio se otvor koji je bio ulaz u dugi tunel i veliku pećinsku dvoranu, prebivalište diva Garbuna.
Kroz njega je ulazio i izlazio jer je u kamenoj utrobi brežuljka bio njegov dom.

U praskozorje svakog jutra, Garbun bi izašao iz pećine, umio se vodom iz Hendeka, protegnuo se glasno otpuhujući i krenuo put Vlašića. I dok bi tlo podrhtavalo pod težinom njegovih ogromnih stopala, on bi visoko uzdignute glave zagledan u Vlašićke visove hitao u tajanstvena planinska bespuća, obitavališta šumskih zvijeri, poneke čarobnice i vještice. Pastiri su pričali kako se tu s njima druži, a često je bio u društvu šumske čarobnice Lijane. Svom domu se vraćao u suton. Isti put je prolazio svaki dan.

– Dobroćudan je- hvalili su ga.
– Nikoga ne dira …
– Otkud je došao?
– Tu je oduvijek…
– Ima li ikog svog?
– Divovi nemaju nikoga…

Godine su prolazile i Laida Jitka je odrasla. Krasila ju je anđeoska ljepota koja je očarala svakog tko bi je vidio. Momci su je s čežnjom promatrali zazirući od blistave ljepote.
-Lijepa je kao vila- šaputali bi svi.
**
Snijeg je lagano kopnio pod toplim zrakama proljetnog sunca. Šumarci i livade su se počeli zelenjeti. Vjetar je s visokih planina donosio svjež planinski zrak. Garbun je izašao iz pećine, umio se, protego gromoglasno otpuhujući i krenuo prema Vlašiću. Kretao se uz potok pored vrbika i mlina. Zastao je iznenađen. Ispred mlina je stajala Laida Jitka.
-Pozdravljam te, Garbune – rekla je smiješeći se.
– Ne poznajem te – promumljao je.
-Mlinareva sam kći, Laida Jitka – odgovorila mu je.
-Mlinara poznajem, a tebe prvi put vidim – nezainteresirano je rekao i krenuo dalje. Međutim, nije daleko otišao. Došao je do prvih visokih stijena, skrio se i promatrao mlin. Pogledom je tražio djevojku koja ga je očarala. Tu je ostao cijeli dan. Tek kad je sunce zašlo za planinske proplanke krenuo je nazad. Od tada je dane provodio potajno je promatrajući.

Za Garbuna su nastupili tjeskobni dani. Rođen u tami pećine, ostavljen, bez ikoga svoga. naučio je živjeti surovim i jednostavnim životom. Za bolje nije znao, živio je od danas do sutra, posebnih želja nije imao. Ali sad se sve promijenilo. Nije znao što ga je snašlo jer je neprestano razmišljao o Laidi Jitki. Objašnjenje i pomoć je potražio od šumske čarobnice Lijane.
-Zaljubio si se. Sagradi kamenu kulu i dovedi Laidu Jitku u nju- zlurado se kikotala Lijana.

Garbun se prihvatio posla i na brežuljku iznad Hendrka počeo graditi. Iz planine je donosio čvrste stijene i drvene grede. Za deset dana je ostvario svoj naum. Sagradio je kamenu kulu.
Sad je mogu dovesti- razmišljao je promatrajući čvrstu kamenu utvrdu. Požurio je
do mlina i mlinaru rekao što je naumio.
-Pozvati ću je, neka ona odluči- rekao je zabrinuti mlinar. Pretražio je cijeli mlin i okolicu ali je nije našao. Potrazi se pridružio Garbun i svi ljudi iz okoline, ali Laidu Jitku nisu pronašli. Neobjašnjiva strepnja se uvukla u srce starog mlinara. Ostao je vani uz potok i mlin čekati povratak kćerke. Dan je prošao i došla je noć a on je i dalje sjedio uz potok ne odustajući od čekanja.

Kad je svanula zora Garbun je krenuo do mlina nadajući se da se Laida Jitka vratila. Obišao je mlin i okolicu no nije našao ni nju a ni njenog oca. Vratio se u kamenu kulu. Čežnja ga je opsjedala. Odlučio je čekati povratak drage djevojke. Čekajući prihvatio se posla i sagradio vitki most iznad potoka Hendeka. Želio je da Laida Jitka može bez teškoće doći u dom koji je za nju sagradio.
***
Prošlo je ljeto, jesen i zima. Ponovo je došlo proljeće. Šume su se zazelenjele, cvijeće procvalo na livadama. Mlinar i njegova kći se nisu vratili, a stari mlin se srušio. Kišne bujice i brze vode potoka odnijele su njegove ostatke u nepoznato. Garbun je odustao od čekanja. Povukao se ispod kamene kule u pećinu u kojoj se rodio i nije izlazio iz nje. Nikad ga više nitko nije vidio. Kameni labirint planinskog podzemlja Vlašića krije tajnu njegovog nestanka.

Kamena kula na brežuljku iznad potoka Hendeka je ostala sama. Ljudi je prozvaše Garbun po divu koji ju je sagradio. Tijekom dugih stoljeća dograđivana je i okružena visokim kamenim bedemom, zato je i ime Garbun izgubila. Prerasla je u veliku tvrđavu i nastambu u kojoj su živjeli ljudi. Posjeduje izuzetnu moć jer je građena s ljubavlju i za ljubljenu. Velom neprolazne ljubavi ogrne sve koji se zavjetuju u vječnu ljubav u krilu njenih zidina.
****
Kula Garbun se nalazi skrivena u srcu tvrđave Stari grad Travnik, sagrađene uz nju i oko nje. Tijekom dugih stoljeća opstala je usprkos mnogim ratovima i prirodnim nepogodama. Ponekad, za dana kad se magla spusti nad cijeli kraj, može se vidjeti neobičan prizor. Ogroman čovjek šeće Starim gradom i prelazi vitki kameni most. To dobri div Garbun obilazi tvrđavu nadajući se susretu s djevojkom čiji će lik vječno nositi u srcu.

Tajanstveno huči Hendek obrušavajući se kamenim usjekom jer samo on zna pravu istinu o Garbunu, Laidi Jitki i mlinaru Andisu i nikom je ne kazuje.

Advertisements

One thought on “Božena Volić: TAJNA STAROG GRADA TRAVNIKA

  1. Na mjestu današnjeg starog grada Travnika prvobitno je bila tvrđava Garbun. Istraživanje je proveo Zavičajni muzej Travnik i kustosica gospođa Fatima Maslić zajedno sa stručnim suradnicima.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s