Anto Zirdum:MOTIVACIJA MOTIVATORA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIz knjige SAMO (se) PROSVIJETLJENI VIDE U MRAKU – ANTROPLOŠKE opservacije
Poglavlje PEDAGOŠKA ANTROPOLOGIJA (opservacije od 8 do 14)

8. ZAŠTO UČIMO – KAKO UČIMO?!

Što bi u ovo doba trebalo pisati na ulazu u pedagoške akademije?
Neka ne ulazi tko ne umije motivirati učenike da uče i tko ih neće naučiti da znaju učiti.
Prosvjetitelji su tijekom proteklih stoljeća riješili mnoge probleme odgoja i obrazovanja, i metodičke i psihološke i pedagoške, ali današnje vrijeme, u središte pozornosti stavlja motivaciju i metakogniciju. One su stup koji drži učenika u središtu pozornosti, a taj stup podupiru upravo vitezovi prosvijetljenosti.
Ratnici i ratnice prosvijetljenosti moraju uvijek biti spremni odgovoriti na pitanje: zašto učimo tu i tu lekciju – današnji učenici se neće ustručavati nazvati to i dosadnim i nepotrebnim pa čak i glupošću.
Odgovor: Zato što tako piše u nastavnom planu i programu najgori je mogući odgovor i njega će koristiti samo oni koji nemaju ljubavi za prosvjećivanje, a ta ljubav je izvor na kojemu se svakoga jutra napaja motivacija motivatora – ratnica i ratnika prosvijetljenosti, koji se svakodnevno ostvaruju u čudu stvaranja jedinstvenih zasebnih tvorevina – novoga čovjeka.
No, ako među svojim učenicima ne razviju znanje o učenju i sposobnost da sami otkriju kako je najlakše učiti, neće odgovoriti poslanju današnjih prosvjetitelja.

9. MOŽE, A NEĆE

Četiri su skupine učenika s kojima se susreću svi prosvjetitelji. Prvi ne mogu i neće savladavati gradivo, drugi ne mogu, a hoće, treći i mogu i hoće, a četvrti… e, oni su ti koji izazivaju čuđenje: mogu, a neće. Za njih ćemo olako reći da nemaju volju, a zapravo tu dolazimo do problema motiviranosti.
Kako drugačije objasniti činjenicu da dva učenika iste starosti, istoga spola, iste religije, koji su na selekcijskim testovima pokazali iste sposobnosti, u istome razredu, kod istoga učitelja daju različite efekte. Jedan je izrazito uspješan i predaje se realizaciji ciljeva, ima čak i ideje kako sve skupa unaprijediti, a drugi je traljav, nezainteresiran, često izostaje i želi napustiti školu.
To je, zapravo, ono čime se najozbiljnije moraju pozabaviti sve društvene, posebice organizacijske znanosti 21. stoljeća. Ratnici i ratnice prosvijetljenosti nikada ne smiju smetnuti s uma da i za dobro i za loše, i poželjno i nepoželjno ponašanje postoji motiv. Svako ponašanje je motivirano, bilo potrebama i željama, bilo interesima i očekivanjima. Također ih uči da se ne čude ljudskoj prevrtljivosti, jer ona nije ništa drugo nego prilagođavanje prilikama.

10. UVAŽAVANJE I POŠTIVANJE

Ljude možeš natjerati da te uvažavaju (pridaju potrebnu ili očekivanu važnost), ali ne i da te poštuju. Poštovanje se zaslužuje polako i strpljivo. Ono ne trpi nestrpljivost, goropadnost, ishitrenost, netolerantnost, neuvažavanje drugih, naročito onih čije se poštovanje očekuje.
Neuviđavnost nije znak nepoštovanja, (npr. zijevanje, jer to je prije znak da se nekome spava, nego da je netko dosadan). To su neke izvanjske manifestacije bitne za uvažavanje.
Suptilna duša ratnika prosvijetljenosti znat će prepoznati zaslužuje li netko samo uvažavanje ili se može i poštivati. I tu sad dolazi pitanje povjerenja (vjere) kao prvog znaka koji od uvažavanja upućuje k poštivanju.
A poštivanje svake individualnosti najbolje je oružje za motiviranje u procesu prosvjećivanja. Obazrivost i pažljivost pravi su znakovi poštovanja i odvest će vas daleko na putu prosvjetljivanja – tako daleko da nikada nećete prekoravati one koji se već kaju za svoje propuste i grijehe.

11. OČEKIVANJA ZAINTERESIRANIH

Primarni cilj prosvjetitelja je da zainteresiraju svoje učenike i suradnike za stalno učenje, jer nema uspješnog poučavanja bez sudjelovanja zainteresiranih učenika. A zainteresirani učenici su oni koji shvaćaju svoj interes od aktivnosti koje im sugeriraju vitezovi prosvijetljenosti.
Nezainteresiranost u djece obično je znak nekog dubljeg nezadovoljstva obiteljskim okružjem, školskim okruženjem (učiteljima i drugovima), a i samima sobom… Oni su koncentrirani na svoj ogromni problem koji nisu u stanju sami riješiti. Do tada, oni nemotivirano stoje.
Pitanje glasi – koliko je učitelj u stanju prepoznati njihove stvarne interese i realnost postavljenih očekivanja njihova okruženja a i njih samih?
Očekivanja nadarene djece potpuno su različita od očekivanja hendikepirane djece. Interesi djece iz siromašnog okruženja sasvim su drugačiji od interesa djece iz bogatijeg okruženja, čak kada imaju iste predispozicije. Sveta je uloga učitelja da prepoznaju nerealna očekivanja te ih dovedu u korelaciju s mogućnostima učenika i zainteresiraju ih da u okvirima mogućnosti i realno postavljenih očekivanja ulože trud za postignuće koje će im donijeti zadovoljstvo.

12. PREDVIĐANJE USPJEŠNOSTI

Nikome na čelu ne piše za što je nadaren i u kojem obliku će se realizirati njegova kreativnost.
Ljudi ne znaju mnogo o svojim sposobnostima, a ako i znaju, najčešće o njima misle bolje nego što one stvarno zaslužuju. Zbog toga se mnoge znanstvene discipline bave prognoziranjem (procjenjivanje unaprijed), ocjenjivanjem i mjerenjem uspješnosti.
Budući da su svi ljudi različiti, a kako na sreću još nismo tako blizu vizije jednog ratnika prosvijetljenosti*) o divnom novom svijetu u kojemu se odgovarajući kadrovi proizvode u biogenetskim laboratorijima, serijski po potrebama naručitelja s točno određenim profilom radne sposobnosti, to je sasvim logično da neki ljudi daju bolje učinke na jednim poslovima, dok su drugi uspješniji u obavljanju drugih poslova.
Sveto je poslanje vitezova prosvijetljenosti pomoći svakome učeniku da otkrije u čemu će se, uz optimalan trud u zadanim okolnostima, najbolje realizirati njegovi potencijali i ispuniti ga srećom, njegovo okruženje zadovoljstvom, a sve skupa na opću korist.
Kreativna osoba je korisna, koristan čovjek je uspješan, uspješan je sretan…

*) Aldous Huxley

13. UČENJE I USPJEH

Ratnici i ratnice prosvijetljenosti nikada ne pitaju kako je uspio tamo neki čovjek koji nema neke priznate škole. Oni znaju da školska sprema ne jamči uspješnost, ali znaju i da su mnogi uspješnici učili čitav život i izvan školskih klupa.
Oni neće nipodaštavati školu. Nikada neće osporiti nečiju inteligenciju i darovitost i kao dobar primjer navodit će ljude koji se samoobrazuju i svoje znanje razvijaju cijeli život.
Jedan vizionar prosvijetljenosti*) upozorio je kako ne treba brkati nastavu s učenjem, prelazak u viši razred s obrazovanjem, diplomu sa stručnošću, a tečno izražavanje sa sposobnošću kazivanja nečeg novog.
Zora svoju djecu stalno upozorava da ne uče zbog svjedodžbe i diplome, tih uresa na zidu, jer njih s one strane zida zapravo nitko neće ni vidjeti.
Učitelju nema veće nagrade nego vidjeti kako je uspio i kako se raduje životu neki njegov tjeskoban i nezainteresiran učenik kojemu nitko osim njega nije pružio priliku da, protivno roditeljskim i društvenim očekivanjima, na svoj način izrazi svoje stavove i sa svojim uvjerenjima kroči na trnovitu stazu života odraslih.

*) Ivan Illich

14. ŽELJE I ŽUDNJE UČENIKA

Malo se, u procesu oblikovanja i preoblikovanja mlade ljudske jedinke, pozornosti posvećuje željama, njihovim žudnjama i čežnjama, njihovim osobnim i kulturom determiniranim navikama i onda se i roditelji i učitelji i sve druge strukture u odgojno-obrazovnom procesu počnu čuditi kako je neko “zlatno” dijete najednom izgubilo volju za učenjem. Čak ga ne zanima ni ona minimalno-prolazna ocjena, ni prijekori roditelja, ni savjet pedagoga ni mišljenje psihologa.
Svi će vam reći da je to dijete imalo zadovoljene sve osnovne potrebe, pokazivalo određene interese i imalo priličnu jasnu sliku o očekivanjima kako roditeljskih i učiteljevih tako i svojih (znalo je definirati svoju razinu aspiracije), ali najednom su kola krenula nizbrdo. Vitezovi prosvijetljenosti moraju znati da su želje, žudnje, čežnje, tlapnje djece najbolji pokretači ljubavi za znanjem, i ako se one zanemare možemo lako dobiti bezvoljnu djecu, da ne govorimo o onima koji će na kraju izgubiti volju dolaziti u školu.
Jedan ratnik prosvijetljenosti* jasno je uočio da je ono što su oni zapravo željeli, bilo mnogo osobne pažnje, malo razgovora, osjećaj da učitelj zaista zna i da mu je stalo što su oni prisutni…

* William Glasser

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s