Anto Zirdum: INKLUZIJA I/ILI EKSKLUZIJA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIz knjige MUDROZBORNOST ZORE – hermeneutičke opservacije
Poglavlje PEDAGOŠKA ANTROPOLOGIJA (opservacije od 15 do 22)

15. FRUSTRACIJA I KOMPENZACIJA

Cijeli svoj život čovjek se nosi s problemom očuvanja svoje duhovne i tjelesne cjelovitosti, s očuvanjem svoga integriteta i identiteta, s očuvanjem zdravlja i održanjem iluzije kako je on, kao jedinka, jedinstven i neponovljiv. U nekom razdoblju se drzne, potisnuvši ljudske strahove negdje u dubinama najdublje duše, pomisliti i da je sam sebi dovoljan. Ljudska taština zna otići i dalje, da je toliko savršen da zaslužuje pomagati i voditi druge. Prva iluzija o samodovoljnosti je znak ludila, a druga, ipak, priznanje da je čovjek društveno biće, da ovisi od drugih, jer da nema ostalih članova zajednice, njegova taština ne bi našla „lijeka“.
No, ljudi, neki prije, neki kasnije, dožive i shvate da su puni integritet i identitet tek iluzija koju čuvamo kao slike iz mladosti i da je čitav život zapravo borba da raznim kompenzacijama riješimo masu frustracija. (Frizeri, zubari, estetski kirurzi, učitelji joge ili borilačkih vještina i mnogi drugi su to prvi shvatili).
Nema sažaljenja, rekao je jedan ratnik prosvijetljenosti*), jer sažaljenje dodatno opterećuje osobu kojoj je zla sudbina, „od rođenja“ ili pak u ranom djetinjstvu, izbila nevidljive štake za kompenziranje frustracija i dala prave vidljive štake te ih obilježila i u dugoj povijesti prosvjećivanja isključila iz redovitih tokova…

*) Joseph P. Shapiro

16. SUOSJEĆANJE I SAŽALJENJE

Nema nikakve koristi sažalijevati dijete koje ne može preskočiti kozlić, jer ono sasvim sigurno može nešto drugo učiniti bolje od djece koja ga lako i bez poteškoća preskaču. Sasvim sigurno ni tom djetetu nije ugodno vidjeti sebe drugačijim od većine. Zora vitezove prosvijetljenosti upozorava da obuzdaju bahatost one djece koja olako preskaču kozlić, te da posebno vode brigu o onoj djeci koja su to učinila s poteškoćama i uz njihovu pomoć, jer oni uslijed straha da se to njima moglo dogoditi pokazuju sažaljenje.
Sažaljenje je dvostruko štetno jer izaziva bol kod onoga koji je sažalijevan ali i nelagodu onoga koji sažalijeva. No, moraju se paziti nerealnog podilaženja djetetu koje je svjesno da ne može učiniti ono što čini većina djece, jer i to nije iskreno suosjećanje, nego da iskažu ljubav prema činjenici da smo različiti i da to dijete može zato učiniti nešto mnogo bolje nego što može dijete koje s lakoćom preskače kozlić.
Jedan ratnik prosvijetljenosti*) je lijepo rekao: Kada vaš strah dotakne nečiji bol, on postaje sažaljenje. Kada vaša ljubav dotakne nečiji bol, ona postaje suosjećanje.
A sva bića doista slično pate, i tu nema nadmoćnijih.

*) Stefan Levin

17. DOSEZANJE MAKSIMUMA

Svačije mane bolje vidimo od svojih. A svatko bolje primjećuje naše devijacije od svojih. Borci za inkluziju trebaju vidjeti mane, hendikepe, asocijalno i devijantno ponašanje, ali njihovo je poslanje u prepoznavanju i poticanju onoga najljepšega i najboljega u svakoj mladoj jedinki – onih kvaliteta koji će kod drugih izazvati poštovanje i održati samopouzdanje.
To je naprosto put da svaka individua dostigne najviše znanja u oblastima za koje pokazuje afinitet i predispozicije, da najbolje iskoristi svoje stvarne sposobnosti i dostigne kompetenciju da to što najbolje zna i može učini maksimalno samostalno i odgovorno.
Golema količina znanja sa slabim sposobnostima i lošom kompetencijom nema nikakvu praktičnu vrijednost. Posebna darovitost i izražene sposobnosti neće se realizirati bez potrebnog znanja, a još manje bez kompetentnosti koja u prvom redu znači samostalno obavljanje zadataka koje treba obaviti osoba s tim znanjem i tim sposobnostima.
Sveta je zadaća vitezova prosvijetljenosti upravo u tome da svakoj mladoj jedinki pomognu postići samostalnost i samopouzdanje u primjeni onoga što sukladno svojim sposobnostima može naučiti.

18. UKLJUČENJE ISKLJUČENIH

Ratnici i ratnice prosvijetljenosti prvi su koji shvaćaju da je došao kraj eri ekskluziviteta i spartanskoga sindroma a došlo vrijeme UKLJUČENOSTi ISKLJUČENIH u staroj pedagoškoj praksi, a s druge strane stvaranje ambijenta da se najbolje realiziraju potencijali svake jedinke kroz individualizaciju pristupa i metoda rada gdje god se pojave učenici s posebnim potrebama odnosno prepreke u razvitku njihovih potencijala.
Ovakva integrativna definicija inkluzije nema za ideal prosječnog učenika, jer je nemoguće naći učenika prosječna u svemu. I prosječno uspješan učenik je samo statistički izvedena činjenica koja u praksi znači da je i najprosječniji u nečemu bolji, u nečemu lošiji a u većini standardan prosječan, uobičajen, dobar i sl. A to opet znači da i najprosječniji učenici imaju prepreka i to svako svojih, pa su i oni zapravo nekada manje nekada više s posebnim potrebama.
Zora vitezove prosvijetljenosti upozorava da i najbolji učenici mogu imati neke poteškoće i prepreke, i da je neoprostiv grijeh dopustiti da nam neprolazno propadaju geniji, nadarena djeca, talenti svake vrste. Neosporno je da to nisu djeca koja imaju poteškoća u učenju, nego svekolikih poteškoća i prepreka u uključenju.

19. ASOCIJALNO I PROSOCIJALNO

Inkluziju,mnogi nažalost, tumače gotovo uvijek u kontekstu uključivanja djece koja imaju neki teži tjelesni ili psihički hendikep, zanemarujući pri tome činjenicu da je u školski proces potrebno uključiti i one stidljive, nespretne, darovite tj. mnogobrojnu djecu s tegobama koje nose iz obitelji i socijalnog okruženja, kao što su poremećaji ponašanja i emocija, poremećaji prilagođavanja, zlostavljana i zanemarena djeca, povratnici, djeca iz krnjih obitelji, manjinskih skupina i sl.
Inkluzija je novi koncept odgoja i obrazovanja koji podrazumijeva uključivanje isključenih i integriranje u redovne tokove odgojno-obrazovnog procesa, ali bez otvaranja novoga problema – isključivanja „prosječnih“ jer i oni nekada manje nekada više nailaze na prepreke u samoostvarenju svojih potencijala usljed kojih se mogu odati devijantnom ponašanju.
Zato Zora upozorava da vitezovi prosvijetljenosti ne moraju trošiti energiju da nauče nagluhe slušati nijeme pjevati a slabovide crtati, ali svu svoju ljubav moraju usmjeriti ka socijalizaciji svakog učenika i razvijanju svekolike sposobnosti komuniciranja. Jer, kako reče jedan ratnik prosvijetljenosti*) kad su muškarci i žene u stanju da poštuju i prihvate međusobne razlike, tada njihova ljubav ima priliku da procvjeta.

*) John Gray

20. EMPATIJA I SIMPATIJA

Svatko tko u svom ponašanju pokazuje intencije slične vašima ili se ponaša prema vašim očekivanjima je simpatičan. Naprosto smo sposobniji interpretirati misli, iskustva, stavove i ponašanja neke osobe ako je promatramo iz svoje perspektive i sasvim sigurno ćemo sa simpatijama prihvaćati tu osobu i iskazivati slaganje s njom što nam se bude više činilo da su nam perspektive sličnije. To je nešto najprirodnije u čovjekovu ponašanju, ali sobom nosi opasnost da razvrstavamo ljude u simpatične i antipatične. Pa dobro, i to je ljudski, ali ako to učinimo na temelju prvih dojmova i ako počnemo izbjegavati suradnju i komunikaciju s „antipatičnima“, onda imamo veći problem nego nam se čini.
Zato Zora vitezove prosvijetljenosti upozorava da u promatranju drugih ne traže sebe već njih kakvi stvarno jesu. A najbolji način da druge vidite iz njihove perspektive je pozorno, stvarno, zainteresirano slušanje. To je put ka empatičnosti, koja je najljepši ukras ratnika i ratnica prosvijetljenosti. Kaže se da čovjek teško može iz svoje kože u drugu, ali vitezovi prosvijetljenosti će učenike učiti da probaju obuti cipele druge osobe, a sami će pronosati cipele djeteta koje ima jednu nogu kraću. Jer, kada na jednoj nozi budu imali cipelu s debljim đonom, druga će im ostati kraća i tada će shvatiti stvarnu bit inkluzije.

21. EKSKLUZIJA INKLUZIJE

Ako je sva poznata povijest, od Sparte do danas, povijest ekskluziviteta bilo da se radi o spolnom, starosnom, rasnom, nacionalnom ili klasnom, pa još k tomu i zdravstvenom u kojemu su zdraviji i cjelovitiji imali ekskluzivu u biranju škole, zanimanja, zvanja i sl. onda je to povijest diskriminacije.
Pred novim generacijama vitezova prosvijetljenosti stoji težak je zadatak jer s takvim teretom povijesti teško se boriti za ekskluzivitet inkluzije.
No, Zora bodri svoje učenike, buduće vitezove prosvijetljenosti, da ne posustaju, odustaju i padaju u apatiju, jer novi ljepši i skladniji svijet, svijet poštivanja svake ljudske jedinke nije lako izgraditi. Također ih upozorava da ne slušaju one koji tvrde da svijet bez podvojenosti, bez sukoba ne može postojati, jer ovaj i ovako razvijajući svijet ima i imat će toliko problema da mu sukobi po osnovu bilo kakvog međuljudskog ekskluzivizma nisu potrebni. Naročito ne između „zdravih“ i „bolesnih“, jer ljudsko biće nikada neće prestati tražiti lijek i najtežim bolestima, a nije isključeno da neki Kišni čovjek spasi čovječanstvo u trenutku kad sve otkaže, a ostane njegova lucidna hiperinteligencija.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s