Anto Zirdum:EDUKACIJSKA ETIKA I EKOLOGIJA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Iz knjige MUDROZBORNOST ZORE – hermeneutičke opservacije
Poglavlje PEDAGOŠKA ANTROPOLOGIJA (opservacije od 22 do 29)

22. EDUKACIJSKA ETIKA

Iako radi s ljubavlju i tako nikada ne osjeća poteškoće u pripremanju ratnika prosvijetljenosti, i Zora ima svoje teške trenutke. Jedan od najtežih je kada dođe na teren principa učiteljske etike. Pedagoška etika predstavlja filozofsko utemeljenje pedagogije, ali i normativnu stranu filozofije odgoja. Budući da Zora nema iluzija da se u operacionalizaciji pedagoške filozofije kao neizostavan čimbenik u cjelokupnoj povijesti pa i dandanas javljaju ideologizirani sustavi vrijednosti, a budući da su i učitelji osobe s vlastitim stavovima i kognitivnim stilovima i vrijednosnim sustavima, ona je i sama često začuđena nemoći mudrosti pred pragmatikom.
Učitelj nije samo onaj tko izvršava zadatke u programu etičkog obrazovanja i razvoja učenika već on sam kao osoba utječe na izgrađivanje moralne ličnosti u svojim učenicima. U toj simbiozi Zora i vidi moguće djelovanje učitelja i u najekstremnijim situacijama.
Učitelji imaju prava i dužnosti koje trebaju ispunjavati kao moralnu obvezu, naročito u ostvarivanju međuljudskih odnosa između učitelja i učenika. No, učitelji koji propovijedaju važnost očuvanja okoline ili značaj pitke vode, a sami ostavljaju smeće kraj izvora, nisu uzor moralnih vrijednosti.

23. KATAKLIZMIČKA OPOMENA

Svijet je danas napučeniji te svaka katastrofa u napučenim sredinama uzima više žrtava, a ljudi su izgubili one prirodne instinkte preživljavanja tako da to dodatno izaziva još veće posljedice.
Današnji su ljudi razvili neke druge – socijalne instinkte opstanka – koji podrazumijevaju da je čovjek čovjeku vuk. No, za razliku od vukova ili štakora, koji imaju efikasan sustav upozoravanja i na vrijeme napuštaju ugrožena područja, ljudske tehnike ranog otkrivanja prirodnih nepogoda i sustavi obavješćivanja nisu baš razvijeni koliko bi trebali i mogli biti.
Sve to, opet, upozorava kako čovjek mora paziti što čini kada je u pitanju ekoravnoteža, zaštita okoliša, proizvodnja opasnih i otrovnih tvari, te da mora ulagati u znanosti koje se bave uzrocima i posljedicama svih, i prirodnih i socijalnih katastrofa.
Od ratnika i ratnica prosvijetljenosti očekuje se da imaju izgrađen, gotovo urođen osjećaj solidarnosti i mehanizme djelovanja u najrazličitijim kataklizmičkim situacijama, bilo da se radi o ratu, epidemijama bolesti, orkanima, potresima ili tsunamijima.
Zbog prolaznosti modernosti uludo se troše ogromni resursi. Stupanj zagađenosti se povećao i više nego što je dopušteno, a civilizacija je zatrpana smećem.
Bez toga oni nisu vjerodostojni svoga poslanja.

24. STRAH OD BOLESTI

Strah od bolesti u ljudskoj je psihi veći od straha od smrti koja dolazi kao plod starosti. Bolest i smrt su i generalno i pojedinačno uzročno-posljedično vezane, tako da potiskivanje straha od smrti obrnuto proporcionalno pojačava strah od bolesti.
No, i tu imamo više pojavnih oblika, a najzanimljiviji je strah od bolesti koje uzrokuju tzv. “nekonvencionalni uzročnici”, nevidljivi “organizmi”, misteriozna bića kao što su bakterije, virusi ili nešto još gore, nešto nepoznato.
Ostavite čašu vina da prenoći i već ujutro ćete na njoj zateći bezbroj vinskih mušica. A u okolini i prostoriji u kojoj je čaša nikada i nigdje prije toga nitko nije vidio ni jednu.
Ratnici i ratnice prosvijetljenosti moraju znati da se pred čovjekom još uvijek nalazi bezbroj misterija, ali da je umišljeni strah razorniji od stvarnoga, a pozitivno mišljenje pola garancije dobroga zdravlja.
Za dobro zdravlje nije zgorega poslušati (dapače, vrlo je preporučljivo) savjet bake koja vas upozorava da uzmete kišobran iako nigdje ne vidite ni oblačka.

25. ZLOUPORABA ZNANOSTI

Znanstvenici su oduvijek tragali za formulama (teorijski) i pokušavali od olova i sumpora napraviti zlato (praktički) jer uvijek je bio netko tko je vjerovao da je to moguće. Sva velika otkrića postala su opća baština čovječanstva, ali nema tog otkrića koje nije instrumentalizirano u političke odnosno vojne svrhe određenih zajednica, prije nego što je postalo opća baština. Znanstvenici najčešće nisu ni sanjali da će njihovo otkriće biti zlouporabljeno iako su to mogli predvidjeti.
Ljudi imaju potrebu izraziti svoj stav, pa čak i o stvarima koje ne mogu shvatiti, a kad govore o zlouporabi znanosti onda će spomenuti otkrića nekolicine ratnika prosvijetljenosti*) i reći kako su ona kriva za strahote ratova.
Istina, to što oni otkriju vrlo brzo se ugradi u strateške planove. No, tko pravi strateške planove? Kako funkcioniraju strukture političke, vojne, financijske i gospodarske moći? To su zapravo pitanja važna za rješavanje zagonetke nazvane zlouporaba znanosti. To su pitanja etike svih vremena, posebno naše suvremenosti.

26. APOKALIPTIČNI STRAHOVI

Apokaliptični strahovi suvremenog čovjeka svode se na nekoliko tipičnih očekivanja kataklizme. Tu su strah od atomskog rata i samouništenja, od ekološke katastrofe i ozonske rupe, strah od virusa i sličnih bića koja se stravično brzo razmnožavaju i strah od superiornijih izvanzemaljskih bića.
Čovjek je kroz povijest prošao i apsolvirao strahove od kuge (virusa), gladi i rata, prošao je strahove od božanstava, demona, divova, vještica, vukodlaka, vampira, ali što je više znao, on je postajao svjesniji svoga ogromnog neznanja.
I umjesto da s povećanjem znanja njegovi strahovi budu manji, oni su postajali veći.
Na dnu straha ulaz je u samog sebe, rekao je jedan vitez prosvijetljenosti* i zato Zora svoju djecu uči da prvo počiste ispred svoga ulaza, jer su propovjednici istine koji sami ne žive prema onome što propovijedaju lažni zloguki dvoličnjaci. Tako će najbolje potaknuti bližnje i daljnje da promijene ponašanje, jer je prevencija najbolji način da se strahovi ne obistine.

* Arif Ključanin

27. ZDRAV NAČIN ŽIVOTA

S HIV virusom čovječanstvo otkriva da virusi djeluju po nekoj svojoj logici koju mi ne možemo dokučiti. Imunitet su ljudi i prije gubili, odnosno svaki čovjek ima svoj imunosustav. Imunitet je trošiv, jer da nije tako ljudi bi mnogo duže živjeli.
Zanimljivo je zašto se baš u vrijeme kada se znanstvene spoznaje počinju ozbiljnije baviti “besmrtnošću”, javlja virus koji ruši temelj iluzije o dužem životu. Javlja se virus koji tjera čovjeka, ako ne živi apsolutno zaštićeno i uzorno, ako ne cijeni zdravlje, da umre od prve prehlade jer nije u stanju proizvesti antitijela koja će ga zaštititi.
Zato ratnici i ratnice prosvijetljenosti trebaju stalno voditi računa o zdravom načinu života. Okolnosti života mogu dovesti čovjeka u poziciju da nezdravo živi ili da se povrjeđuje, ali ako to čini zbog neznanja, onda su za to izravno odgovorni vitezovi prosvijetljenosti.
A oni, prije svega, moraju biti uzori takvog načina života i stalno imati na umu da znanje i zdravlje idu ruku pod ruku.
Često nam je lakše izvaditi novac i kupiti lijek da bismo otklonili posljedice, nego se informirati o uzrocima bolesti i napraviti nešto za sebe i zdravije življenje. A od toga koristi ima samo farmaceutska industrija.

28. GENIJI NA SMETLJIŠTU RAVNODUŠNOSTI

Jedna od najvećih šteta koja se može načiniti u svakom društvu jeste neotkrivanje, propadanje, odnosno nerealiziranje genija, darovitih i talentiranih mladih osoba. Zora svoje studente neprekidno upozorava da su vitezovi prosvijetljenosti onaj čimbenik okoline koji treba prepoznati potencijale genija nadarenih i talentiranih učenika. Oni su kompetentniji od roditelja i njihova je zadaća da usmjere takvu djecu u pravcu razvoja toga potencijala. Ako se oni posvećeno bave svojim poslanjem, ta djeca imaju šansu razviti svoju darovitost.
Ako dijete prihvati svoju darovitost kao osobni izazov te se s tom djetetovom odlukom poklopi niz sretnih okolnosti, velika je vjerojatnost da će intelektualna natprosječnost ili neki talent biti realizirani. Inače možemo dobiti učenike s devijacijama u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom razvoju, nerealizirane, nesretne osobe, nepodobne ni za sebe ni za društvo u kojem žive.
Nažalost, kod nas ne postoje ni termini za nerealizirane genije, zapuštene talente koji ne ostvaruju ni minimalan školski uspjeh pa čak i napuštaju školu. Njih se naprosto proglasi neadoptiranim, i tu najčešće završava jedna mučna priča, koja se jednoga dana, kada i oni koji su sumnjali da se radi o Underachievementu iliti Wunderkindu, suočimo s pričama s dna života.

Advertisements

One thought on “Anto Zirdum:EDUKACIJSKA ETIKA I EKOLOGIJA

  1. Sviđa mi se kad se u promišljanju javljaju “likovi”, koji mogu imati različite pa i dijametralno suprotne osobenosti od onoga koji promišlja. Tako je moguće suočiti različita vrijednosna promišljanja, pa čak da se onaj koji promišlja javlja sasvim nevrijednosno, odnosno da bude moderator promišljanja vlastitih likova, Možda je mudrost upravo u činu odustajanja od samo jednovrijednosnih sudova.
    Zora je etimološki divna riječ, i kao metafora u promišljanju odgoja može imati brojne funkcije, od kojih mi se dopada mogućnost funkcije podpornog stupa (kao što rudari u rudniku imaju podpore) ponad onoga koji promišlja, odnosno ponad osnovne ideje vodilje, da se silna masa trenutno nefunkcionalnog “materijala” egzistirajuće relanosti, kao i egzistirajućih ideja i zamisli, baš kao i masa slutnji i mogućnosti, ne uruši i uguši bilo ideju ( ili ideje) vodilje ili onoga koji promišlja. Odnosno, da ga ne uguši kao “živog”, dakle smislenog, mislioca.
    Rado ću čitati ovakve zapise, a možda katkada i komentirati. Samo nam promišljanje može donijeti spasonosni ili nadonosni smisao. Jer besmisao ili NEsmisao upravo dolazi iz NEpromišljanj uopće, ili NEpromišljanja drugih i nužnosti egzistencije s drugačijima.
    Pozdrav

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s