KRUPNE RIJEČI GRADIMIRA GOJERA

Više puta sam negodovao na pojave knjiga u kojima intelektualci angažirani na raznim poljima javnodostupne djelatnosti (kolumnisti, kritičari, recenzenti, komentatori i sl.) mehanički sabiru svije umotvore i ukoričuju ih u debele knjige. Vremenom sam takve knjige prestao uzimati u ruke i obraćati pozornost na njihov ponavljajući sadržaj, jer naprosto je nesvrhovito čitati te čitanke svega i svačega da bi našli negdje na tristo i nekoj stranici jednu originalnu i suvislu misao.
Zato me ne malo prijatno iznenadila knjiga OSOBNI SATV Gradimira Gojera. Knjiga je to najobičnijih novinskih tekstova, reagiranja, komentara, osvrta, ali, složenih u 8 smislenih cjelina, a ne mehanički i kronološki poredanih jedan za drugim. Tekstovi uopće nisu datirani niti su reklamirane novine u kojima su izišli, a ipak funkcioniraju. Ja sam prvo pročitao četvrto poglavlje I KULTURA I POLITIKA. Onda prvo, a zatim treće. Poglavlje APOLOGETI KONTRA IZETBEGOVIĆA do kraja sam izbjegavao pročitati jer sam slutio da će sam Gojer tu nešto izfekalizirati. No, držao sam nepristojnim prikazivati i osvrtati se na knjigu a ne pročitati sve, te tako pročitah tekst Neumjesne usporedbe i tu definitivno potvrdih ono o čemu sam mislio da se o Gojerovu angažiranom pisanju treba angažirati. No, krenimo redom.
1. Gojer jest angažirani intelektualac s osobnim diskursom a u odnosu na druge on reagira odmah. (Tu mu plašljivi i kolebljivi intelektualci skidaju nevidljivu kapu)
2. Gojerovi tekstovi obogaćeni su originalnim stilemima kojima su politički komentari na našim prostorima siromašni (fekalizirani, krvožedni kanibalizam, višereligjski kompozit, nacionalistička dioptrija, monološki susret, stranački vračevi, suludi karneval gluposti…) (Tu mu i najbolji pisci skidaju kapu)
3. Gojer jest uvjereni bosanskohercegovački domoljub i patriota, koji ne krije da je pripadnik hrvatskog naroda. (Tu se njegovoj dosljednosti treba pokloniti)
4. Gojer je uvjereni visokosenzibilizirani antifašista i uvijek diže glas na svaku pojavu neofašizma (Tu mu se čitav svijet treba klanjati)
5. Gojer je vrstan poznavatelj kulturnih zbivanja i konstruktor je kulturne politike i u toj sferi njegovi osvrti su najzahvalniji (Tu će mu skinuti kapu svi kulturni pregaoci)
6. No, Gojer, nekada u očaju i rezignaciji, nekada u zanosu i oduševljenju pretjeruje u korištenju krupnih riječi (intelektualni olimp, agresor i žrtva) i olakih kvalifikacija tipa Lajčak nas pravi budalama, Licemjerstvo međunarodne zajednice, izjednačavanje krivice i sl.)
E tu se prikazivač ove knjige publici koja nije čitala Gojerove tekstove izvorno, (a puno ih je u ovom isparceliziranom javnom prostoru koji nisu imali ni prilike doći do novina u kojima Gojer objavljuje) odlučio zadržati i dovesti neke stavove u pitanje.

INTELEKTUALNI OLIMP U BIH???!!!

Plašljivo, obazrivo, tankoćutno, tolerantno biće intelektualca ma koje provenijencije bio, ako je izvan ideologiziranih matrica vladajuće svijesti, ne može tvoriti nikakvu snagu a kamo li nekakav olimp. Olimp je za bogove, bića koja nisu intelektualci, već bića koji imaju ili im je dana određena moć. Ta bića su na olimpu dok imaju moć. Inteligencija šuti zato što je morala šutjeti i u prethodnom sustavu, a i u narednom će šutjeti. Naravno, sada govore oni što su u prethodnom morali šutjeti, a progovorit će oni što sada moraju stišati svoj glas. Ako netko misli da revanšizam nije nešto sasvim ljudsko vara se. Da bi intelektualci bili bića koja slobodno iznose svoja mišljenja mora nestati privilegiranih intelektualaca, povlaštenih i onih koji čekaju da oni budu povlašteni a prethodnici razvlašteni. Pitanje je može li toga kod nas brzo nestati?!
Zato je iluzorno još govoriti da bi se morao oglasiti intelektualni olimp, a bilo kakvo spominjanje Akademije znanosti i umjetnosti u zemlji od 3 milijuna stanovnika lakrdija sarajevskih lakrdijaša.

IZJEDNAČAVANJE KRIVICE???!!!

Nekoliko puta Gojer govori da je međunarodna zajednica licemjerna jer pokušava izjednačavati krivicu tj. dovoditi u istu ravan dželata i žrtvu – odnosno žrtvu i agresora.
Doista sam za to da se svaki krivac kazni, da se uvede zakon o zabrani negiranja genocida, jer to su bitne pretpostavke da nam se to opet ne dogodi, da netko ponovno počini zločin opravdavajući se neizvršenjem pravde u prethodnom ratu. No, protiv toga sam da se žrtva amnestira od odgovornosti. Jesam protiv izjednačavanja krivice u smislu relativiziranja količine proizvedenog zločina, ali mislim da Gojer neprincipojelno simplificira neodgovornost žrtava za ono što se dogodilo, a naročito kada žrtve vidi samo na jednoj strani kao ukupnu i pravu jedinu žrtvu. Barem on mora znati da su tri nacionalne stranke pobijedila jednu internacionalnu na potpuno istom ideološkom obrascu i da je rat nastao kada su te tri stranke imale vlast, a samim tim i odgovornost pred svojim biračima. Prema tome nije licemjerno izjednačavati odgovornost, a licemjerno je govoriti da međunarodna zajednica izjednačava krivicu jer se tu radi o zamjeni teza.
U tom smislu i tekst Neumjesne usporedbe, bez obzira na sve činjenice navedene u prilog Aliji Izetbegoviću (s većinom se čak i slažem) držim najneumjesnijim u ovoj knjizi. Naprosto mislim da se intelektualci njegova profila o nekim stvarima ne bi trebali ni oglašavati, a ako već nekad i moraju, ne moraju to stavljati u knjigu probranih tekstova.
A ovom prikazivaču nekako se čini da je to probrano, razabrano, složeno i presloženo, baš kako to treba činiti sa takvom vrstom knjiga i prava je šteta što pojava jednog ovakvog teksta baca sumnju na krajnju intelektualnu uspravnost Gradimira Gojera.

Anto Zirdum
28. 8. 2008.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s