Anto Zirdum: METAKOGNICIJA IZMEĐU INTELIGENCIJE I UMJETNE INTELIGENCIJE

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Iz knjige MUDROZBORNOST ZORE – hermeneutičke opservacije

Poglavlje PEDAGOŠKA ANTROPOLOGIJA (opservacije od 29 do 35)

29. ZOON TEHNOLOGIKON

Ljudska opsesija tehnikom i tehnologijom dovela je čovjeka do toga da stvori kibernetski organizam koji upravlja daleko većim brojem informacija od onoga kojim su operirali najveći umovi čovječanstva. (Nećemo reći najrazvijeniji mozgovi jer je mozak još uvijek jedna od najvećih nepoznanica ljudske znanosti).

Taj mikročip čovjek je ugradio u sva pomagala koja je dogradio na sebe i oko sebe, te neosporno povećao brzinu komuniciranja i svekoliku učinkovitost i udobnost u djelovanju.

No, zamislite tako revnosna robota koji vas štiti od neraspoloženosti, nezadovoljstva i odmah, čim primijeti nešto što nije dobro, za vas, daje programiranu dozu droge, kako ne biste bili izloženi nikakvom štetnom utjecaju…

Takav scenarij nije nemoguć, jer čovjek će uvijek težiti da programira pomagala koja su u funkciji njegove ugodnosti i udobnosti. Zbog toga se ratnici i ratnice prosvijetljenosti stalno moraju pitati koja je krajnja konsekvenca toga… Jer, ako naučimo (isprogramiramo) te tjelesne, psihičke i socijalne proteze da se brinu o nama, pitanje je hoćemo li se svesti na fikuse. Hoće li čovjek postati zoon technologicon ili ukras u svijetu humanoidnih robota koji će se o čovjeku brinuti kao što se mi brinemo o kućnim ljubimcima.

30. DRUŠTVO KOJE UČI

Svaka vizija budućnosti koja anticipira prilično konfuznu zamisao društva koje uči ili pak društva znanja bilo da se radi o utopijskim vizijama ili pak političkim programima, mora odgovoriti na dva pitanja:

1. koja znanja brzo zastarijevaju

2. koja znanja su vječna

Da bi obrazovni sustav dostigao razinu «društva koje uči», mora prije svega sagledati utjecaje informatizacije, internacionalizacije i implementacije novih znanstvenih i tehnoloških otkrića na osobni razvitak i iskustvo svakog pojedinca i njemu olakšati prihvaćanje novih znanja i vještina, da bi onda mogli govoriti o čvršćem povezivanju obrazovanja i gospodarstva, borbi protiv isključenosti, novom odnosu tržišta i obrazovanja i reformama obrazovnog sustava.

Pojedinac u sustavu svakodnevnog cjeloživotnog obrazovanja i samoobrazovanja prema jednom ratniku prosvijetljenosti,* mora “učiti znati “, “učiti činiti”, “učiti zajedno živjeti” i “učiti biti”.

No, Zora neprekidno insistira na tome da vitezovi prosvijetljenosti sve svoje snage usmjeravaju tako da nove generacije učenika nauče učiti i nauče samoevaluirati samonaučeno. Tek onda je moguće društvo znanja.

* Delors, 1998.

31. ZNANJE ILI BRZO RAČUNANJE

Ima ljudi koji velikom brzinom mogu pomnožiti dva višeznamenkasta broja, ali malo ih je, a svaki kompjutor rezultat izbaci za mali djelić sekunde. Oruđa umjetne inteligencije mogu izračunati veliki broja zadataka takvom brzinom da to ljuski um teško može i shvatiti. No, uvijek je čovjek taj koji postavlja zadatak, a ljudi su ti koji su programirali kompjutore.

Svaki učenik osnovne škole nauči da je 2×3 jednako 6. On to prvo nauči izračunati a onda to naprosto zna. I pitanje je sad je li kompjutor tu brži od ljudskoga mozga. Ljudska jedinka to poslije zna cijeli život. (iznimno se može dogoditi da zaboravi). Umjetna inteligencija to ne zna. Ona to, istina brzo, svaki put izračuna, kao i svaki drugi zadatak sa više cifara i operacija. Čini to na sličan način kao i djete dok uči, ali on svaki puta računa.

Zora ratnike prosvijetljenosti upućuje da ni svi ljudi te operacije ne rade isto brzo, neki ne mogu izračunati ni najjednostavnije račune. No, i sredstva umjetne inteligencije su brza i djelotvorna samo onoliko koliko su ih programirali inteligentni ljudi. A njihov nazovi mozak nikada neće funkcionirati boje od mozga papige koja imitira govor iako ga ne razumije, a i najsavršenijem kompjuteru može pasti sistem zbog nekog virusa ili nedostatka napona i sl.

32. PRAVI ODGOVORI – PRAVA PITANJA

Ako je inteligencija sposobnost rješavanja problema, onda je umjetna inteligencija sposobnost brzog rješavanja postavljenih zadataka koji se daju matematički izraziti, te pronalaženje mogućih alternativa. Ni najprecizniji proračuni ni ponuđene sve moguće alternative ne rješavaju problem nego samo olakšavaju čovjeku put do rješenja. Konačna odluka je na čovjeku, njegovoj inteligenciji i znanjima, ali i na njegovoj intuiciji, raspoloženjima, motivaciji koja ga može navesti i na hazard.

Zora pred nove generacije ratnika prosvijetljenosti postavlja problem: Što i kako učiti u uvjetima kada nas okružuju ovako moćne kognitivne proteze? Računati sigurno ne, jer umjetna inteligencija to radi brzo i nepogrešivo, samo joj treba znati zadati zadatak.

No, u sferi u kojoj ova inteligencija ukazuje na alternative, dolazimo zapravo do toga da treba naučiti postavljati pitanja. Ako je pitanje preopćenito, broj alternativa je nekorisno veliki. Najopćenitija pitanja (primjerice: ima li Boga i sl.) napravama umjetne inteligencije ne treba ni postavljati. Tražiti da piše poeziju ili daje odgovore na filozofska pitanja, također nema smisla.

Današnji učitelji moraju naučiti mlade da neprekidno uče kako doći do pravih pitanja jer što su pitanja jasnija i konkretnija, broj alternativa je manji.

33. TEZE I PROTEZE

Jedan je ratnik prosvijetljenosti* govorio da će čovjek postati bog s protezama. Kada je anticipirao tu mogućnost, to su bile izvanjske proteze, ali danas nanotehnologije ulaze u čovjeka i rješavaju mnoge probleme u funkcioniranju ljudskoga organizma. Neosporno korisna pomagala, trijumf stvaralačke moći na putu ka dugovječnosti i zdravijem životu čovjeka.

Znanstvenofantastične vizije idu, pak, dotle da čovjekom smatraju svako biće koje ima ljudski mozak. Mišići, kosti, čula vida, sluha i njuha sve se može nadomjestiti kojekakvim materijalima i senzorima daleko efikasnijima od ljudskih.

Zora će vitezove prosvijetljenosti upozoriti da frankenštajnska bića nisu nikakvi demoni, ali da će njih njihova nesreća u pravilu napraviti monstrumima krize identiteta, a nema manjeg zla koje može napraviti veću štetu od krize identiteta.

Danas je ozbiljnije razmatrati probleme psihičkih proteza, pomagala koja dopunjavaju čovjekovu kognitivnu dimenziju i stavljaju se u funkciju stvaranja ljudi s nekim novim identitetima… No, ako odemo korak dalje možda dođemo do teze o čovjeku kao socijalnoj protezi samosvjesnih strojeva – svjesnih svojih tvoraca i njihove moći da ih isključe.

* Nitche

34. ALGORITMIRANJE I DERIVIRANJE

Budući da čovjek želi sebe okružiti ugodom, on će neprekidno pokušavati automatizirati sukcesivne korake. Umjetna inteligencija upravo i nastaje algoritmiranjem poznatih sukcesija za održavanje postojećega, odnosno pragmatičko korištenje određenih vrijednosti, ali i učenja na temelju feed-backa.

No, nepoznat je onaj izazov koji usmjerava ljudske napore i potencijale prema razrješenju i razumijevanju, odnosno premetanju u sferu poznatoga.

Umjetna inteligencija ne može riješiti nepoznato jer operira samo u sferi onoga što je moguće numerički i matematički logično algoritmirati. Ona može mnogo pomoći u rješavanju postavljenih zadataka, teza i hipoteza, ali čovjek je taj koji problematizira rješavanje.

Jedan ratnik prosvijetljenosti*) drži da sustavi umjetne inteligencije uče upravo deriviranjem (nadogradnjom, prinosom, prirastom, uspoređivanjem) novih informacija na stare. On upozorava da je čovjek još uvijek u izrazitoj prednosti pred umjetno stvorenim modelima ali da se ta razlika rapidno smanjuje. Jedino ograničenje kibernetike on vidi u limitiranim uvjetima spoznaje samog sustava, ali tu vidi i velik problem suvremenog čovjeka koji ne gleda tko zadaje vrijednosti i provjerava, već samo funkcionalnost sustava.

*) Dobromir Bonacin

35. UMJETNA INTELIGENCIJA I UMJETNOST

Pretpostavka za široku uporabu AI je univerzalna gramatika, jedinstven sintaktički model, ali i semantika jednoznačnosti (monosemija). No, tu zapravo i nastaje pravi problem s artificijelnom inteligencijom jer na komunikacijskoj sceni prevladava semantika mnogoznačnost (polisemija ) Neke riječi naprosto imaju više značenja. A to će zbuniti i najinteligentnijieg robota, androida, kiborga ili humanoida ako nije programiran da prepozna kontekst, naglaske i slične situacije u kojima se riječi nalaze.

Zora vitezove prosvijetljenosti upozorava da je svaki čovjek sam svoj kontekst a da svi organizmi s umjetnom inteligencijom prepoznaju samo kontekste za koje su programirani. Naime njihov nazovi mozak nikada neće funkcionirati bolje od mozga papige koja imitira govor iako ga ne razumije.

Te proteze ljudskoga mišljenja mogu pomoći čovjeku u mnogočemu, ali nikada neće moći stvarati umjetnička djela. Zasigurno mogu dati odgovore na algoritam koji traži lijek za sva naša stanja, fizička, mentalna, pa i intelektualna, pronaći bezbroj sinonima za patnju i sreću, ali njihovu uporabu u onim finim nijansama kreacije duše i duha teško da će ikada moći dosegnuti, jer ni mi sami ne umijemo sebi objasniti kako duša boli, a kako bismo tek objasnili robotu da smo danas sretni.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s