Emir Sokolović: SAMOUBISTVO

Gospodin F stanovao je u jednoj od otmjenih zdanja u predgrađu Riada i, slobodno se može tvrditi, da radi svog smjernog života nije ni ukazivao na to i da postoji. Tih, neizgledan, i pored bogatstva koje je imao mnogo veće je bilo to koje je izgradio. Cio život se trudio da može da živi na način da ne promišlja u trećem dobu o bilo čemu što može ukazivati na novac.

Završio je ekonomiju i, na sreću i na vrijeme, iznimno velika materijalna dobra stekao na burzi. No, ako izuzmemo imanje na komu žive, ne bi se ni po čemu dalo reći da je bilo što ukazivalo na iznimno materijalno bogatstvo. Kažem žive koliko god na prostoru velelepnog imanja izuzev njega tu je egzil za napuštene pse i njegov mačak mister G.

Ružičnjak oko doma je uistinu plijenio, ali nikako ne smijemo propustiti kazati da je lično o njemu brinuo gospodin F. U suštini kao i o cijelom imanju. Gospodin F pripadao je introvertnim osobama koje su želile i ljubomorno čuvale mir mada su se uvijek susretljivo ponašale spram drugih ne očekujući da im se molodar vrati na bilo koji način. Pa čak ni pažnjom. Samo su iznalazile još jedno sopstveno zadovoljstvo učinivši drugima dobro.

Do vile je vodila pošljunčana staza koja se završavala kružnim saobraćajnim platoom ispred velikih portalnih vrata. Oko, gotovo kilometar duge staze, nalazio se raskošni drvored čije su krošnje nudile nesvakidašnji hlad tokom cijelog dana. U sredini kružnog podija bila je jednostavna fontana čijih dvanaest mlaznica je vodom koju su rasipale davala nedostajuću svježinu. Iza kuće nalazili su se kafezi za pse. Koliko god su mu rijetki prijatelji, koji su imali pristupa domu, kazivali da je i nehigijenski takvo što nije se osvrtao. Naprosto bi volio da ta napuštena bića koja su stvorena samo da vole gotovo za ništa ima pred očima kada god poželi da iziđe na balkon. Čak im je i kafeze pravio više da ne mora da stavlja pokrovnu mrežu zbog povremenog bacanja hrane ukoliko bi se neka od životinja uznemirila. No kako god je išao da im dostavlja hranu i mister G je išao uz njegove noge ne odvajajući se. Naprosto nije ništa mislio osječajući se sigurnim uz gospodara, a i saznanje da psi gotovo nikada ne napuštaju ograđeni prostor paradirao je podignuta repa. A i sami kerovi nisu ni obraćali pažnju na nj kao da su bivali svjesni rizika da bi ih takva drskost mogla koštati vraćanja na ulicu. Svako je svoje znao i tako se i ponašao.

Gospodin F je imao izuzetno uređene dnevne obaveze: ustajao je na sabah namaz, po završenoj molitvi ispijao je kafu, potom izlazio zaljevao i okopavao cvijeće a posebice ružičnjak na kraju imanja iza kafeza za pse da bi, po tom, pristupao jadnim i napuštenim te mijenjao vodu, dodavao po potrebi hranu i čistio. Naravno, pomno bi vodio računa o vremenu kako ne bi propustio molitvu velikom Stvoritelju. I bivao je srećan. Imao je sve i nije želio ništa. Savršenijeg života nije moglo da bude. Mnogi bi intriganti i nedostojnici potegnuli mnoga pitanja za taj “osiromašeni”, dobrovoljni život, ali se sam tih klonio bez pogovora i potrebe za sretanjem sa nametljivim osobama.

Svako novo vrijeme donosi sobom nešto novo i svoje. Tako je od nedavno poziv muezina sa minareta zamijenio reprodukovani, neprirodni, hladni i jaki glas sa zvučnika. Možda da je i sam primijetio, ali je po inerciji se stopio s tim detaljem nastavljajući život tačno ustaljenim redom. I bilo bi dobro da novi zvuk nije uznemiravao pse iritirajući njihov osjetljiv sluh i potičući ih na bjesomučno zavijanje u trajanju ezana. Ali ono što je prvo primijetio, pored zavijanja pasa, jeste da mister G nije više napuštao kuću i kada je vrijeme ezanu da je bježao u posljednje prostorije u kući do kojih je zvuk najtiše dopirao. No, i pored tog, zavijanje pasa je probudilo iskonski instinkt i drevni strah kod mačka ne dozvolivši mu da se ikako primiri. Domaćin teško da je što i primjećivao. Činio je to što je činio znajući da po nekim pitanjima nismo uvijek u situaciji da išta učinimo. I tada je najbolje i nedjelovati. Međutim, na to se nije mogao sviknuti mister G nikako. Da bi gospodinu F ukazao na to, jer je uočio da ovaj ne zamjećuje njegove reakcije na novonastalu situaciju, prvo je odbio da mu prilazi po pozivu dok nije osjetio tugu u glasu. Znao je i on da dobri gospodin F, koji je svima činio dobra, ne bi dopustio da pati koliko ga je kidao strah u nekoliko zadnjih sedmica. Zatim bi mu lagano, kao nezainteresovano, prilazio nogama. Ali nikako više nije želio da mu skoči u krilo i prepusti se milovanju dok bi domaćin gledao TV.

Mjesec dana je od novotarije prošlo. Psi u dvorištu su i dalje zavijali u vrijeme ezana a mister G-a je to sluđivalo. Na svakojaki način je pokušavao dobrom gospodinu F to i da pokaže. Nije se odazivao na pozive; nije skakao, kao ranije, u krlo da ga se mazi posto bi domaćin posjeo fotelju u dnevnom boravku. Ali nekontrolisani tragovi po domu zbog kojih ga je dobri starac gledao tužno… Za to nije mogao biti kriv.

Tog majskog dana, tužnog majskog datuma kada gospodin redovito izlazi u mjesto da izmiri obaveze i izvrši narudžbe… Teško je i pokušati objasniti kako se osjećao. Vrativši se i ušavši u kuću po inerciji pozvao je svog omiljenog mačka. Nije bilo ni glasa. Uredno se preodjenuo i pošao do kafeza za poslom. I imao je što i da vidi. U jednom kafezu rastrgano mačje krzno. Zgrčilo ga je u grudima, gubio je dah…

Kako se našao u bolnici nije mu bilo jasno. Po oporavku vratio se kod neke dalje rođake na neko vrijeme. Još u bolnici, kada se pribrao, dao je nalog da se psi nastave paziti kao i do tada dok sam ne smogne preuzeti brigu. I kod rođake se jako kratko zadržao. Imanje je ubrzo uvakufio i otišao jednu odveč udaljenu tekiju koja mu je bila domom dok nije preselio. To što ga je najviše zabolilo jeste priča koju mu je ispričao komšija. Taj suludi dan u podne mačak se nalazio uspet na ogradu od balkona i sunčao se. Potom se čuo ezan i psi su počeli bijesno da zavijaju. Mister G je nerevozno načinio nekoliko koraka i potom skočio u jedan od kafeza gdje ga je razjaren pas iskidao. Nije tu bilo pomoći kako su se radnje odvijale velikom brzinom.

Od saznanja o samoubistvu i odlaska u tekiju dobri starac za koga se pominju samo velikodušna djela s nijemim molitvama se obraća dobrom mačku nadajući se da će mu oprostiti to za što i sam zna da nije kriv.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s