Božena Volić: PO MJERI ŽENE

Izašla je iz auta i uputila se u radionicu. Nestrpljivo je koračala. Ulazeći, zatekla je radnice koje su upravo krenule u blagovaonicu, pošto je bilo vrijeme pauze. Pridružila im se. Voljela je biti s njima i okrijepiti se objedom koji im je pripremila kuharica.

-Donosim dobre vijesti- rekla je i sjela među njih. Ispričala je kako su sve proizvode, koje su imali na skladištu otkupile trgovačke mreže. Odmah su platili i novac se već sad nalazi na njihovom računu. Dobili su i nove narudžbe za sljedeći period bez vremenskog ograničenja.
Uskoro uvodimo i novu liniju proizvodnje ekoloških krema, tonika i melema- rekla je, ustala i krenula u svoj ured. Radnice su je ispratile aplauzom.

U uredu je započela pregled pristigle pošte. Čitala je i proučavala, a važnije podatke unosila u računar. Završila je posao, ustala i prišla prozoru. Sunce je bilo na zalasku. Večernje sjene širile su se selom donoseći smiraj i budeći u njoj sjećanja.

U rodno selo vratila se prije dvije godine. Odlučila je biti uz majku koja je ležala teško bolesna. Uzela je neplaćeno odsustvo i napustila posao novinarke u uglednom ženskom časopisu. Ostavila je život i prijatelje u metropoli uz obećanje da će se vratiti. U auto je stavila malo odjeće, knjiga, leptop i krenula.

Stigavši u rodno selo i dom ispočetka je bila deprimirana. Postupno se privikavala na novu-staru sredinu. Majku je odvela liječnicima koji su je primjereno liječili i prognozirali izlječenje.
Svojim novinarskim poslom nastavila se baviti pišući blog o svemu što ju je okruživalo i poticalo na promišljanje o života ljudi ruralnih sredina.

Slobodno vrijeme je koristila za šetnju poznatim krajem. Na planinskim proplancima i livadama je brala cvijeće i ljekovito bilje kako bi si pripravila čajne mješavine po bakinom receptu. Kao djevojčica ga je išla s bakom skupljati, naučila raspoznavati, sušiti i od njega spremati napitke.

Dok se vraćala kući, noseći pregršt bilja u rukama, sinula joj je ideja da pokrene obrt njegovog skupljanja, otkupa i prerade. Te noći dugo je bila budna razmišljajući može li ostvariti ideju koja ju je opčinila.

I evo me sada, u rodnom selu, u zgradi napuštene seoske zadruge, imam biznis. Zaposlila sam dvanaest žena i pet muškaraca. Prije nisu radili, a sad imaju siguran posao i zaradu. Proizvodnja se razgranala, a i dalje će se širiti. Prirodni resursi su neiscrpni, a u selu ima dovoljno radne snage- razmišljala je promatrajući planinske proplanke kako tonu u noć.

Slike prisjećanja na sve što joj se događalo nizale su se kao na filmskoj traci. Početak rada je bio težak. Malo je trebalo da odustane. Naporno je bilo prikupiti sve dokumente za pokretanje obrta u staroj zadruzi, renovirati prostorije, nabaviti strojeve za sušenje, rezanje i destiliranje ljekovitog bilja. Zamalo je sve propala zbog nedostatka novca. Uspjela je pridobiti povjerenje žitelja. Uz njihovo zdušno pomaganje krenula je s poslom. Animirala je ljude iz cijelog kraja da beru i donose bilje te im odmah davala novčanu naknadu. Tako je stekla povjerenje. Sve više ljudi se uključivalo u njen obrt.

-Poseban problem je bio probiti se na tržište, osigurati marketing, plaćanje poreza, doprinosa i plaća radnicima, ali uspjela sam- prisjećala se teškoća s kojim se susretala.

-Sve se može kad se hoće- s osmijehom na licu sjetila se bakinih riječi. Izašla je iz ureda i požurila kući znajući kako je majka čeka s večerom.

– Uskoro mi istječe odsustvo. Uredniku ću javiti da se ne vraćam na posao u novinsku redakciju. Moja budućnost je ovdje u mom rodnom kraju- šaptala je prilazeći kući sretna što je u njoj čeka majka.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s