JOSIP KUREVIJA: Knjiga za svakoga i za nikoga

PREDSTAVLJANJE KNJIGE ANTE ZIRDUMA
“SAMO PROSVJETLJENI (SE) VIDE U TMICI”
zora korice_n
Ovu je knjigu, što je pred nama, Zirdum, Anto Zirdum – namjenio ratnicima i ratnicama, vitezovima prosvijetljenosti, učiteljima, onima koji bi trebalo i nadalje da saniraju napukline i oštećenja ljudskoga društva koje za sobom ostavlja sveukupni proces globalizacije, e, a da bi život sam i ljudi osobito – nastavili “biti” i penjati se onim usponom Bitka, što progres, napredak, sveopći boljitak/razvoj – se zove.
Život je sam po sebi udes, prosto naprosto jedna dobačena mogućnost, (kako bi to kazao jedan vitez prosvjetljenosti – “Heidegger”)… Događaj koji nam se kao fenomen pojavljuje sam u sebi i pred sobom i kojeg na čudan način postajemo svjesni, a iz kojeg nas, ni božja misterija, ni poetski plam, a ni znanost sa filozofijom – ne može izbaviti i učiniti da se poravnaju neravnine slutnje i nedoumice, koje se Biću naviještaju tajnom za otkrivanje… Biću, koje eto, putom jezika, promišlja suodnos sebe, Bića i Bitka.
Zato se i za ovu knjigu može kazati da je , a ne samo za onu jednu čuvenu. ( Nietsche: »Tako je govorio Zaratustra»).
Odmah će Zirdum, Anto Zirdum, imenujući knjigu, jasno dati do znanja o čemu se tu govori, o čemu tu tišina jezika, pisma – kazuje; jer pismo je starije od govora – to sad sa Deridom od nedavno znamo. (“Gramatologija”:… jer pismo nam, funkcija pisma, tek omogućuje govor/jezik… Mi zapravo govorimo fonemima kao što pišemo grafemima.)
“Samo prosvjetljeni vide u tmici” – oni dakle, koje je Zora – glavni lik djela, prosvjetlila/osvijetlila/otkrila i pokazala/prokazala, da poput Mjeseca dalje prenose svjetlo svijetu…), jer oni neosvjetljeni do kojih ne dopire svjetlo zvijezda i svijeta ostaju bez samosvjesti i samo, tek su tu i ponavljaju život svoje vrste.
“Samo se prosvijetljeni vide u tmici” – već je druga opservacija istog iskaza, naziva knjige, a zapravo već zaključka/upute, da bez svjetla/spoznaje, bez Zore – učiteljice – sve u Bitku ostaje samo prosto bivanje, jer ako nema prolaska svjetlosti/spoznaje kroz Biće, onda bi se za Bitak moglo kazati i da nije, a Parmenid je davno ustvrdio: … da moramo kazati da Bitak jest, a ne da nije… E, onda u Bitku mora biti svjetlo/Zora/učiteljica koja će Bitak osvjetliti iznutra…
I evo, tek na početku, a možda već zamoreni jarom svjetla što čeka nas u knjizi, otiskanoj na nekih 150 stranica teksta, teksta zgusnutog i zbijenog, a tako jasnog, konkretnog, jezgrovitog, kao da ga je sastavio sam Konfucije.
Knjiga o antropologiji (nauci o čovjeku) je podjeljena na četiri odjela: Pedagoška antropologija, antropologija kreposti i mana, antropologija destrukcije i konstrukcije i kulturna antropologija. U svakom se odijelu raspravlja po pet naslovlejnih tema koje obrađuju, po sedam opservacija – detekcija koje su za ljudstvo važne. (Ove opservacije baš obrađuju teme, kao što se tlo obrađuje za donošenje plodova od kojih se Biće hrani.)
Upravo smisao za detektiranje raskrižja ljudske društvenosti, problema koji se nameću čovjeku našeg doba, ovog doba gotovo raspolućenog na biti ili ne biti u smislu ekološkog perspektivizma – temelj je Zirdumovog umovanja, umovanja što je daleko od pejorativnosti ovog pojma.
Kratak uvod, tematska naznaka, kratka razrada i jasan zaključak – stil su kojim on opservira/opslužuje potrebu da osnaži učiteljstvo, tu stožernu djelatnost čovjeka. Poput Sokrata koji je porodiljskom vještinom dijalogiziranja izvlačio na svjetlo dana znanje iz sugovornika i Zirdum će više tražiti od samih vitezova prosvijetljenosti, traži da sami progledaju pokazujući tek put kojim treba kročiti.
O mudrosti on zbori zajedno sa ostalim vitezovima prosvijetljenosti i priziva dublje zahvaćanje pojma prosvjetljenosti. Prosvjetiteljstvom je nazvan kulturni pokret u Europi krajem 17. i tijekom 18. stoljeća, kasnije i u američkim kolonijama. Prosvjetitelji su na čelu sa Volterom ostavili svoj pečat u filozofiji i književnosti osobitim preispitivanjem društvenog poretka, te čovječnosti, služeći se pritom idejama “prirode”, “slobode” i “razuma”.
Ne kaže Zirdum nigdje da ovaj pokret treba oživjeti i da je prerano završio, ali zasigurno je to njegov sukus mišljenja – da prosvjetljivanje ne samo da nije dovršeno, nego zapravo tek treba da zadobije svoju pravu vojnu: ratnike i ratnice prosvjetljenosti, obučene od strane učiteljice Zore da ustraju na očuvanju duha koji danas kroći svijetom u onim Hegelovim čizmama od sedam milja, često preskačuči ono bitno i nezaobilazno.
Zato je ovo i priručnik za sve vitezove, uput za njihovo moralno vaspitanje, za očuvanje neprolaznih vrijednosti duha, nezaobilazan temeljac i kompas za snalaženje u eri sveopće globalizacije.
I Einstein, još jedan vitez prosvijetljenosti je bio u pravu kad je kazao da je mašta važnija od znanja…
Zato Zirdumu najveća hvala za ovo djelo, toliko drugačije od svega što je do sada uradio, a kako je on čovjek iznimne maštovitosti i talenta, onda je i značaj njegova djela tim veći.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s