ROMAN O UTEMELJITELJU PRVE OSNOVNE ŠKOLE U BIH

Mato Nedić: Okvir za mudrost, Zaklada „Terra Tolis“, Tolisa, 2013.

Od desetak biogarfija i romanskiranih biografija o bosanskim fratrima koje sam pročitao (a sam sam napisao dvije) najzanimljivija mi se, i svake hvale vrijedna, čini knjiga Mate Nedića Okvir za mudrost koja je izišla u nakladi zaklade „Terra Tolis“, u Orašju 2013. godine. Naime, Mato Nedić je 2010. već izdao romansiranu biografiju fra Martina Nedića „Pater Martinus“ poznatog prvoga ilirca Bosne i graditelja najveće bosanskohercegovačke crkve, Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi. No, za razliku od široke bibografije svoga prezimenjaka fra Martina, nezaobilazne figure kako u povijesti svoje provincije Bosne srebrene, tako i u ukupnopj povijesti Bosne i Hrecegovine, u romanu o fra Iliju Starčeviću on odlazi korak dalje u samoj tvorbi romeneskne strukture i donosi pravo osvježenje u pisanju ovakovih knjiga.
Naime, Mato Nedić, u ovom romanu ne plovi nadugo i naširoko po svim stazama kojim je fra Ilija kročio kroz život, već ističe i podcrtava ono najbitnije, najzanimljivije, relativno i najrazumljivije svakome tko želi proniknuti u doba Kapetana Huseina-bega Gradaščevića odnosno desetak godina ranije kada fra Ilija Starčević utemeljuje prvu pučku školu u Bosni i Hercegovini (u Tolisi 1823. godine) i desetak godina poslije tj. do 1845. do kada je fra Ilija i živio. U ovome romanu on koristi fra Martina Nedića, koji je zapravo živi svjedok fra Ilijinog života i djelovanja, i iz njegove vizure prenosi ono što je u pismima, ljetopisima i ulomcima iz dnevnika ostalo u zaturenim franjevačkim pismohranama i knjižnicama. Intervencija autora u romanu je nenapadna i on na vrlo suptiln način donosi spoj tradicionalnog pripivijedanja s postmodernističkoim konstruiranjem romaneskne strukture.
No, za razliku od sličnih dijela Mato Nedić u ovoj knjizi donosi i ulomke iz nekakvog dnevnika Husein kapatana Gradaščevića i na taj način najbolje hvata duh vremena, ozračje i korelaciju među likovima, podctavajući njihove karaktere postupcima u djelovanju. U ovoj korelaciji fra Ilije Starčevića i Husein kapetana Gradaščevića autor nam, zapravo, najbolje ocrtava svu složenost stvaranja autentične bosnaksophercegovačke povijesti, koja se oduvijek stvarala tragičnim svrstavanjem i operdjeljivanjem, te dodvoravanjem i taktiziranjem između velikih sila, koje su uvijek imale svoje interese i nimalo sentimenta za unutarnju tragiku aktera koji su pokušavali ostati na površini u bari punoj krokodila.
No, vratimo se glavnome liku i onome po čemu on zaslužuje ostati kao svijetal lik u našoj tmurno-turobnoj povijesti. Fra Ilija Starčević svoje mjesto u povijesnom spomenaru prvaka, onih ljudi koji su prvi nešto učinili, zaslužio je prosvijetiteljskom vizijom o važnosti školovanja i osnivanjem prve osnovne škole. U kronikama je zapisano da je on 1823. u Tolisi gradio posebnu školsku zgradu i otvorio prvu pučku školu u kojoj zapošljava učitelja Iliju Boričića iz Cernika, a primjenjuje propise školskog programa koji se izvodi u Salavoniji.
Već se znalo da je fra Ilija starčević prvi bakljonoša bosnaskohercegovačkog školstva, ali ovim romanom Mato Nedić mu je podigao zasluženi spomenik.

Anto Zirdum

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s