Anto Zirdum:OVISNOST I NEOVISNOST

Iz knjige SAMO (se) PROSVIJETLJENI VIDE U TMICU
Poglavlje ANTROPOLOGIJA KREPOSTI I MANA

knjiga

(opservacije od 36 do 42)

  1. KNJIGOMANIJA

Svatko tko nešto prodaje želi što više kupaca i još k tome stalnih. Zato svatko kupce želi učiniti ovisnima, jer nema bolje mušterije od stalne.

Zato Zora buduće ratnike i ratnice prosvijetljenosti neprekidno upozorava da sve probaju, ali da se ne daju uhvatiti u zamku ovisnosti jer oni ne mogu ostvariti svoje poslanje ako su robovi loših navika, ako su robovi svojih umjetno stvorenih potreba i želja.

Osim već dobro poznatih ovisnosti, kao što su alkoholizam, pušenje i narkomanija, postoji još bezbroj manija: shoppingomanija, TV-manija, videoigrice-manija SMS-manija, internetomanija, facebookomanija, ali Zora će svoje učenike upozoriti i na knjigomaniju.

Postoje ljudi koji bježe od stvarnosti i svoje neostvarenosti čitajući, gutajući debele knjige. Dobri prosvjetitelji prepoznat će knjigomane i obazrivo pokušati od njih načiniti knjigoljupce s ciljem, orijentacijom i sklonošću da učine svoj život smislenim i korisnim.

Nekada je bolje razgovarati o jednoj knjizi s dva prijatelja nego pročitati dvije knjige sam za sebe, baš kao što je neusporedivo ljepše popričati uživo s dragom osobom nego poslati e-mail u kojem govorite o vašem prijateljstvu.

 

  1. NARKOMANIJA

Sredstva za opuštanje od pritisaka očekivanja i stresova previsoko postavljenih ciljeva, od nerealnih želja, nezadovoljstava svih vrsta, oduvijek su postojala. Neka su prirodna i zasnovana na dobrim navikama, a neka su neprirodna, umjetna, sintetička, snažna, brzodjelujuća, omamljujuća. Sva ona manje-više izazivaju ovisnost, ali neka izazivaju bolesnu ovisnost, opasnu za zdravlje i život.

Zbog toga Zora buduće prosvjetitelje uči da stalno bdiju nad ovisnošću, ne tako što će pričati o štetnosti droga, alkohola i cigareta, nego što će prepoznavati one koji su predisponirani bilo kojemu obliku ovisnosti, jer oni će lakše postati ovisnici.

Ratnici i ratnice prosvijetljenosti imaju najtežu zadaću odgoja, jer se od njih očekuje da isprave sve pogrješke drugih aktera odgajanja. Oni moraju znati da nemaju sva djeca pristojne kuće, ni zdrave roditelje (neki nemaju jednoga, a neki oba), neka nemaju ni za sendvič, a neka nemaju samopouzdanja i boje se neuspjeha  jer su im roditelji nasilni…

Takvi će lakše skliznuti u neku ovisnost nego drugi. A sigurno ih je zgodnije uhvatiti na početku nizbrdice nego izvlačiti s dna provalije.

 

38. SEKSOMANIJA

Nikada u povijesti ljudi nisu bili ovisniji od seksa, pornografije i prostitucije nego u ovom dobu prenapučenih konglomeracija dosade, depresije i svekolike erotomanske devijantnosti.

Neosporno je da porno industrija ogromnom ponudom povećava mogućnosti za povećavanje erotomanije.

Seks s prostitutkama, seks preko telefona i cyber sex, posjete erototekama, salonima za masažu i striptiz klubovima, sve su to simptomi ovisnosti o seksu koja je izvanjski potpomognuta po onoj narodnoj prilika stvara lopova…

No, ratnici i ratnice prosvijetljenosti ne smiju smetnuti s uma da su egzibicionizam, voajerizam, pedofilija, seksualno nasilništvo, česte promjene partnera, seks s nepoznatima i raznorazni erotski rituali koji pojačavaju  uzbuđenje bolesna ovisnost pomoću koje čovjek savladava stres, a od raznoraznih trauma (iz djetinjstva i mladosti) bježi od normalnih intimnih odnosa.  Oni trebaju upregnuti sve svoje snage i razvijati emocionalnu inteligenciju svake mlade individue, a posebno obazrivo nastupati prema onima koji su traumatizirani, frustrirani, hendikepirani… jer oni kroz život koračaju s nevidljivim utezima na nogama.

39. SHOPPINGOMANIJA

Zahtjev za bezgraničnom slobodom marketinški je trik proizvođača pornografije i njima sličnih. Ispod te floskule nalazi se čovjek utamničen sam u sebi, obezvoljen i degradiran na tijelo koje se troši u procesu proizvodnje i eksploatacije. Da bi takav čovjek ostvario bar privid svoje volje i ispunjenja svojih želja, pobrinuli su se prodavači slobode izbora u procesima potrošnje i shoppingomanije.

Takav čovjek je sebičan jer je sebična i vladajuća svijest oko njega. On ne suosjeća čak i kada daje prilog za neku humanitarnu pomoć. On nije sposoban nesebično voljeti – njega motivira njegova sebična želja. Takvim se čovjekom može manipulirati čak i kada ima dovoljno novca da bira što doista želi… On nikada neće shvatiti da je čovječanstvo zaustavilo svoju propast onoga dana kada je zaključilo da se cigarete ne smiju reklamirati.

Zato Zora svoje učenike uči da nema apsolutne slobode, jedan ratnik prosvijetljenosti*) bi rekao slobode zločina,  odnosno da je sloboda pojedinog čovjeka ili skupine uvjetovana slobodom drugog čovjeka ili etničke skupine. Ne može se biti slobodan a sebi priskrbiti nešto što će drugome biti oduzeto. Ako netko nečega troši previše i bespotrebno, sasvim je sigurno da će nekome sada ili u budućnosti to nedostajati!

 40. MEDIOMANIJA

 U svijetu masovne proizvodnje ovisnosti i istodobne težnje svake individue da bude neovisna, svekolika je međuovisnost, koja se ogleda u širokoj lepezi nadređenosti i nadodređenosti, određenosti i neodređenosti, podređenosti i predodređenosti.

U tom međuovisničkom međuprostoru kao kosci ljudskih duša pojavljuju se mediji – koji čovjeku razvijaju iluziju kako je biće izbora – samim tim neovisno ili pak ovisno koliko ono samo želi biti. Jer – daljinski upravljač je u njegovim rukama.

Milijuni ljudi sjede pred televizorom i šaltaju kanale. Oni ne primjećuju da izbjegavajući ovisnost od jednoga kanala padaju u zamku bolesne ovisnosti od medija i svih zamki koje donose magovi virtualne stvarnosti.

Ratnici i ratnice prosvijetljenosti obvezno će ugasiti televizor kada im dođu gosti i neće se dati uvesti u rasprave po temama koje su mediji naručili i nametnuli za taj dan, jer će to već sutra biti zaboravljeno, a tiskovine u reciklaži ili u kontejnerima.

S druge strane na društvenim će mrežama (facebook i sl.) doista širiti prijateljstvo razumno i srdačno, ne zlorabeći mreže za promociju bez pokrića i za reklamiranje, indoktrinaciju i propagandu, već za međusobno informiranje, pomoć, upoznavanje, razmjenu mišljenja i stajališta.

  1. BAŠMEBRIGAMANIJA

 Ne mogu svi ljudi biti ni upućeni ni motivirani da se bave svim važnijim pitanjima ljudske egzistencije i koegzistencije. Nužno smo oslonjeni jedni na druge i uvjerenost da se negdje netko kompetentniji bavi nekim problemom od općega značaja. U sveopćoj podjeli rada  ljudi dragovoljno delegiraju skupini političara da se bave općim problemima i jednom se u četiri godine bave odabiranjem onih kojima će delegirati povjerenje.

No, sve je učestalija pojava malodušnosti, mlitavosti, nezainteresiranosti, odsustva svake kritičnosti koja poprima oblike bašmebrigamanije.

Velik je broj ljudi koji djeluju bez nadahnuća, koji  putuju bez putokaza, koji ne žude i ne raduju se svojoj sreći, niti se uzbuđuju nad tuđom nesrećom, ne učlanjuju se ni u kakve asocijacije i organizacije, ne glasaju na izborima i ne petljaju se ni u kave javne aktivnosti.

Oni će vam reći da samo gledaju svoja posla… zarađuju svoju koricu kruha, i da se i onako ništa neće promijeniti ako se i oni angažiraju.

Veliki je zadatak vitezova prosvijetljenosti da probude i pobude ravnodušne i malodušne, jer njih koče strahovi od lutanja, oni su umorni od ponavljanja pogrešaka, i zato hine nezainteresiranost  i prikrivaju svoje neznanje u bašmebrigitisu.

 

  1. PRIVID NEOVISNOSTI

Treba se diviti intelektualcima koji uspijevaju izgraditi i očuvati privid svoje neovisnosti od okolnosti koje determiniraju njihovu svijest i savjest, stavove i interese, potrebe i želje, latentne i manifesne motive. Ne treba imati iluzija, neovisnost je puki privid, a neki su doista umješni virtualizirati taj privid i dobro se situirati u svim okolnostima, a nekima nikakve okolnosti nisu dobre da bi, makar i prividno, bili ono što se danas zove neovisan intelektualac.

Neovisnost od centara aktualne ekonomske i političke moći moguća je do mjere u kojoj zamišljamo da smo neovisni, no to je najčešće iluzija koju stvaraju vješti manipulatori. Ona je sigurno mnogo niža nego što to mi zamišljamo i vjerujemo.

Zato je najteži dio obuke ratnika i ratnica prosvijetljenosti upravo ovaj vezan za očuvanje njihove neovisnosti u svijetu svekolike proizvodnje ovisnosti – ovisničkom svijetu.

Zora ih mora naučiti kako svoju neuklopljivost u svijet u kojemu sve klapa učiniti prividnom, ako ih okolnosti natjeraju na to, kako prepoznati te privide i ne pasti u zamku da to znanje zlorabe. To je doista teška zadaća jer je neovisan intelektualac uvijek bio usamljena zvjerka koju su moćnici htjeli dotući.

 

*) Markiz De Sade

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s