SAVKO PEĆIĆ PESA:O ROMANU ANTE ZIRDUMA ”KLUPKO”

              Roman ”Klupko” iznjedrio je,  pisac našeg doba , vremena i prostora, Anto Zirdum. Čovjek koji detaljno traga i proučava istorijsku građu i iz toga izvlači inspiraciju za svoje teme pisanja romana i priča zasnovanih na vjerodostojnim dokumentima, gdje vješto unosi dio svoje mašte i promišljanja. Zapravo, roman ”Klupko” je priča iz štrene pletiva koje se umotava u klupko malog dekamerona sljijedom istorijskih stvarnih događaja, rekonstrukcijom zapisa redovnika Georga po pripovijedanju Marije od Bosne (Marie von Bosnien).

              To je dramatična, ponekad idilična i romantična priča, koja govori o ratovima i sukobima, stvaranju i nestanku srednjovjekovnih država, te ljubavima i tragičnih sudbina, princeza, banica, grofica i kraljica. Istorijske nepoznanice će čitaoca stalno uvoditi u nova saznanja za povode i načine vođenju ratova, propadanju i nastajanju novih dinanstija, o životu, ulozi i intrigama srednjovjekovne plemićke žene.

              Čitaoc će otkriti sedam priča malog dekamerona i još tri na kraju, kao epilog , pokušavajući da stigne do kraja romana da bi saznao, kako će završiti Crni vitez Vuk iz Bosanskih krajeva zbog romantičnih ljubavnih veza sa groficom od Hofenstteina, glavnom junakinjom romana, Marijom ili Marie von Bosnien, bosanske vojvotkinje i njemačke grofice.

               Žena je oduvijek bila određena, da udajom odlazi od kuće. Malo je poznato, ili malo se o tome zna  da su : princeze , vojvotkinje, banice, grofice, sklapale brakove bez svoje volje, da bi spašavale dinanstije, uveličavale kraljevine, grofovije, banovine, vojvodstva i carstva, te na taj način sklapale  mirovne saveze između država. U tom slučaju srednjovjekovna žena, ”plave krvi”, je imala uzvišeni cilj, da bude žrtava radi viših intresa, na uštrb svojih ljubavnih želja i osjećaja svoga srca .

              Žene bez svoje volje, tako dogovorenim brakom namotavaju klupko iz štrene da se ne bi zapetljalo bez mogućnosti raspetljvanja, stvarajući istoriju i promjene kako bi se očuvale plemenske rodbinske veze, radi trajanja dinastija i vladara.

              Ujedno protivno običajima koji se nisu smjeli kršiti, stvaraće lične veze s nižim plemićkim i ne plemećkim staležima i u svoj život će umotavati tajnovitost, prepuštajući se željama svog srca i istinske ljubavne romantike sa zgodnim i mladim vitezovima.

             Dogovorene udaje i krunisanja, naročito maloljetnih princeza, završavale su se uglavnom tragično, otkriva nam pisac. Mlade i nesvjesne svoje odgovornosti i moći upravljanja državom , udavane su dogovorenim brakovima  za održavanje dinanstija. Desetogodišnja Jadviga, kćerka Ludovika Velikog, koja je zapravo unuka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića je mlada princeza, koja je morala biti udata i krunisana dogovorenim brakom. Njena majka kraljica Elizabeta, odmah nakon smrti Ludovika proglasila je Jadwigu poljskom kraljevskom nasljednicom. Ipak na scenu će stupiti veliki igrači koji će zaigrati neku drugu igru. Djevojčicu čiji je pradjed bio poljski kralj, baba mađarska kraljica, takođe poljska princeza, majka kćerka poljske princeze i bosanskog bana trebalo je dobro udati. Papinske riznice bile su preče i mnogo uticajnije u određivanje sudbine mlade princeze Jadwige. Jadviga se udala  dogovorom za paganina Litvanca, nesvjesna svoje uloge u igri koja se dogovara bez njene volje. Udata je, od 12 godina za tri puta starijega litvanskog paganskog poglavara, koji se nikada nije kupao. Ta djevojčica je prvo morala ukrotiti  razjarenog pastuha i uvesti u tadašnji civilizovani svijet, da bi ga pustila u svoju sobu i prepustila se žednom pastuhu, kome se toliko osladilo mlado tijelo, na kome se danima izživljavao, iz požude i silne želji da dobije nasljednika. Prilikom porođaja, Jadwiga je umrla od komplikacija sa nerođenom djevojčicom.

Bila je i obrazovana po vjeri katoličkoj i veoma pobožna. Osnovala je biskupiju i podizala crkve, pomagala nemoćnim i samostanima, pravila škole i darivala učilišta. Jadwiga je tako postala princeza za pokrštavanje i ispunila cilje papinske stolice. Mnogo kasnije, Jadviga će biti proglašena sveticom, koja će zapravo  biti prva svetica bosanskog porijekla.

               Autor romana je uspio da poveže kroz istorijsku priču ulogu srednjovjekovne žene, koje su udajama i krunisanjema povezivale krvnim srodstvima plemićki stalež. One nikada nisu mogle birati, bile su u službi pregovora, ugovora, spletki i tajnih igri moćnih vladara.

               Isčitavnjem romana ”Klupko”, saznaćemo da su žene pokazivale odvažnost i koristile svoju moć kad god su to mogle. Nisu se potpuno predavale, pokušavale su da preuzmu primat nad muškosti tražeći svoj izbor i dominaciju. Često, ako to ne uspiju po cijenu činjenja smrtnog grijeha prepuštale su se tajnim vezama i volji izbora svog srca.

              Harmonija klupka često biva probodena mačem ili kopljem, kraj priče ovako završava, jednim zaključkom o ulozi žene kroz istoriju.

             ”A istorijski tokovi u kojima žene igraju glavnu ulogu je istorija mira. Ako se klupko nekontrolisano hoće prebrzo razmotati žene samo zabiju dvije igle u njega i umire ga.” Klupko se znači zamotava i odmotava, ali se nikada neće do kraja odmotati.

             Junak iz romana, Crni vitez Vuk, tajno će voditi ljubav sa Marijom i u međuvremenu će se oženiti kćerkom češkog bačvara Agnezom s kojom će steći kćerke Oleinu i Teudoru, kojima će grofica Marija biti krštena kuma. To nije smetalo da i dalje, tajno u svakoj prilici grofica Marija ili Marie von Bosnien, zakonita žena  Grofa Ulricha od Hofensteina se ljubaka pored svoga tajnog ”bedema ljubavi”, ili mjesta pored bedema gdje se prvi put s vitezom Vukom sastala i od tada u tajnosti predavali ljubavnim vragolijama i užicima. Iz ove veze Marija će roditi sina Ludvicusa koji će biološki biti Vukov, koji je po svemu ličio na njega, a ustvari biće treći sin grofa Urliha. To nije klupko koje se moglo odmotati, nego štrena, koja će zakukuljiti i neće biti raskukuljena, tako da o svemu nikada neće saznati ni njihov sin, nadbiskup Ludvicus, koji će junački izgubiti život u borbi protiv Turaka, štiteći kralja Sigsmunda.

             Zato roman ”Klupko” vrijedi pročitati jer ćemo biti bogatiji za neka saznanja za koja možda nismo znali, jer klupko se i sada na sličan način umotava samo sa drugim akterima i igračima,a žena je najčešća žrtva.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s