Jasmina Hanjalić: LJUBAV NA NEVIDLJIVOJ GRANICI

                         

Recenzija romana “Ljubav i osveta u doba Hasanaginice” Ante Zirduma

Iako autor ovaj rukopis naziva novelom, po meni može se komotno nazvati i kratkim romanom, jer ima lepršavu strukturu, definisano historijsko vrijeme i mjesto, ulaženje u psihologiju likova, bogato  je simbolikom slika i višestrukim porukama. Veoma je nalik epskom pripovijedanju obogaćeno savremenim i jasnim stavovima pisca.

Dominantna preokupacija i u ovom Zirdumovom djelu je rat – briga koja briše sve životne radosti. To je gonič koji ljude tjera u jasno određene torove omeđene granicom nevidljivo vidljivom. Rat je način života, opstanka i nestanka. U njemu se gubi čast jer zahtijeva mržnju onih drugih samo zato što su s druge, tuđe strane.

Nenametljiva ljubavna priča između Borane i Ivana poslužila je autoru da odmjeri snagu ljubavi naspram dužnosti. Ivana uvodi u dilemu u kojoj postaje rastrgan između vojničke obaveze i mirnog života s voljenom osobom kroz sumnju u smisao rata (ponukan djedovim besjedama). Životni nagon suprotstavlja se nagonu (samo)uništenja koje rat iziskuje. Na površinu izlazi zaključak o besmislu ratovanja za interese velih sila i dalekih moćnika.

Hasanaga je opisan kao čovjek loše naravi. Ovdje pisac racionalizira njegov postupak jer protivno vjerskim običajima poziva ženu u logor. Definiše da je sasvim prirodno što majka (Hasanaginica) daje prednost svom bolesnom sinu nad ranjenim mužem. Zirdum nameće sumnju da je svekrva ogovaranjem tu okolnost pretvorila u tragično stradanje žene, majke. Tako poznati ep raslojava modernom analizom njegovih likova i njihovih postupaka.

„Mevlana je govorio: Ja odlazim u džamiju, i u židovsku sinagogu, i u kršćansku crkvu, i svugdje vidim jedan oltar…“

Ovakva univerzalna misao raskošno obasjava ovaj kratki roman. Da bi potkrijepio poruku autor je zapleo i dva imena jednog bića, njegove dvije vjere, i treću vjeru djeda – vjeru crkve bosanske. Tako je zapetljao klupko ovdašnjeg bosanskog pojedinca kojemu ni najprecizniji mikroskop ne može rasvijetliti izmiješano genetsko porijeklo.

No, štap dida Radomila mevlevije čuvaju da bi pokazali kako je Islam prirodan nastavak Crkve bosanske, i da Osmanlije nisu osvajači nego spasitelji Patarena od rimskog progona.  Zirdum ulazi u raspetljavanje porijekla i odnosa između vjera. I još dodaje  da su „fratri u Zaostrogu od plašta kralja Tomaševića napravili misnicu, kako bi dokazivali da su oni, temeljem oporuke kraljice Katarine, duhovni baštinici Bosne i Huma.“

Ko će ubirati porez to je uvijek u pozadini svih ratova. Naprosto pare su uvijek u pitanju! To je zaključak koji autor nedvosmisleno i hrabro nameće.

Još je nekoliko gusto poredanih poruka, poput epitafa, u ovom rukopisu namijenjeno za one koji će ga pročitati. Iz njih vrije bogatstvo životnih spoznaja i isklesanog stava te ga preporučujem za izdavanje kao veoma sadržajno djelo vrijedno pažnje.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s